Ovaj prosvjed-kontra-prosvjeda Jadranku je istinski uzbuđivao. Bit će to njezina prva prilika da osjeti znoj rulje, udružene zajedničkom pobunom
Zaklonjena zavjesom, gledala je dolje na trg na kojemu se pripita mlađarija zabavljala urlajući parole poput »Gladni smo« i »Pun mi je rac«. Jedan je zajapureni dečko imao megafon, a jedan je meketao, prerušen u ovcu. »Budaletine«, uzdahnula je Jadranka Kosor. Kolega ministar Darko Milinović gledao ju je iz prikrajka. – Teb’ ovo ništa ne dira, jelde-de? Ja t’ se divim – piskutavo jezakreketao. Često bi mu u njezinoj prisutnosti napukao glas; njezina je prepoznatljiva kombinacija strogog kostima i pomno ostrižene kose ponekad paralizirajuće djelovala na njega. Premijerka ga je prezrivo odmjerila. Milinović ju je u zadnje vrijeme počeo nervirati prekomjernim ulizičarstvom i tim čudnim naglaskom. Smetale su joj i poštapalice tipa »jelde-de«. Uputila mu je jedan sažaljiv pogled pa svoju emocionalnu stamenost objasnila Severininim stihom: »navučem osmijeh i briga me«. Dolje na trgu, čovjek-ovca je pokušavao zajahati jednoga od policajaca koji su štitovima, kao kakvi moderni vitezovi, branili gornjogradsku Vladinu utvrdu. Policajac ga je otresao kao buhu; u padu se okačio ovrat onome s megafonom pa su se obojica srušili. Jadranka se doimala kao da ju sve to zabavlja. Izraz lica joj se promijenio kad je ugledala transparent s natpisom »Jadranka, pederu!«. Nije znala racionalno obrazložiti zašto ju je taj jednostavni, transparent tako kosnuo.
Lažni profil
Osjetila je navalu bijesa prema toj besposličarskoj, relaksiranoj rulji koja bespotrebno zakrčuje Zavod za zapošljavanje.
Osjetila je navalu bijesa prema toj besposličarskoj, relaksiranoj rulji koja bespotrebno zakrčuje Zavod za zapošljavanje.
– Vid’ onog čovjeka-ovcu, viče da je gladan a nu mu ispa sendvič izkožuva – dobacio je Milinović, pokušavajući odobrovoljiti premijerku koja se naglo snuždila. – Kožuh, a ne kožuv! – iznervirano je rekla Jadranka i odmaknula se od prozora. Uhvatilo ju je štucanje. Popila je vode, ali nije joj pomoglo. – To me oni iz kukuriku-koalicije ogovaraju – promrsila je. Odjednom je Milinović na sav glas zablejao: »Beee-e-e-e!« Premijerka se lecnula i u čudu ga pogledala. – Jesil se prepala? Jesil pomislila da se čovjek-ovca uspio probiti u zgradu? – nakezio se Darko. Ispod tih gustih crnih obrva i čupave kose, doista je izgledao kao runjavi crni jarac s ličkih obronaka. Začudo, štucanje se zaustavilo. Ostalo je nešto vremena do izvanredne sjednice Vlade. Dok je čekala da se ministri okupe, Jadranka Kosor je otišla na svoj lažni profil na Facebooku. Njezinom alter egu, Seksi Suzani, popularnost je rapidno rasla; pretpostavljala je da je to zbog bjesomučnog lajkanja statusa svojih virtualnih prijatelja, vrckavih komentara aktualnih političkih tema – a i zbog golišave fotografije neke manje poznate srbijanske pjevačice, koju je odabrala za svoj avatar. U posljednjih 24 sata dobila je 19 novih zahtjeva za prijateljstvom. Kad su svi posjedali oko ovalnog stola, započela je in medias res: – Okupili smo se ovdje… – Da krstimo jariće! – bećarski je dobacio Andrija Hebrang, razlabavio čvor na kravati i zavalio se u stolicu. – Krepavam od vrućine. Ko je ovdje napucao grijanje? – bunio se Čobanković. – To te griju oni čvarci – dobacio mu je Milinović koji se smjestio zdesna premijerki. Odlučila je zanemariti upadice. – Okupili smo se radi organizacije prosvjeda. Ovi klinci, izgleda, ne kane odustati. Za subotu zakazuju novi prosvjed. Moramo im nekako začepiti usta – objavila je premijerka. – Mislite, da odgovorimo na taj prosvjed našim prosvjedom? Prosvjedom kontra prosvjeda? – plašljivo je pitao Jasen Mesić, novi ministar kulture. – Upravo tako – odgovorila je.
Suzi, Suzi…
Ministri su se zatečeno promeškoljili. Šutnju je prekinuo Milinović: »Pa, ja mislim da je to odlična ideja!«
Seksi Suzana je dobila novu poruku. »Suzi, Suzi, tko te sada guzi«, to je bio naslov njoj upućene erotske pjesme
– A da im samo pobacamo iksice? – predložio je Hebrang, ne shvaćajući težinu situacije. – Novi prosvjedi zakazani su za subotu, ovo bi im mogla biti treća sreća. Nemamo puno vremena za organizaciju, moramo biti uigrani, praktični, i djelovati odmah – Jadranka je sklopila ruke i nagnula se naprijed, podsjetivši tom gestom samu sebe na bivšeg premijera. – Ali, tko će prosvjedovati protiv prosvjednika? – dodijavao je mladi Jasen. – Pa, oni kojima smetaju prosvjedi protiv Vlade – odgovorila je premijerka sporo, naglašavajući svaki slog, kao da govori gluhome čovjeku. – Znači, mi sami ćemo prosvjedovati? – Jasen je bio uporan. Jadranka je odlučila ignorirati ga. – Svatko će dobiti zaduženje. Karamarko, ti ćeš organizirati policijsku zaštitu prosvjednika kontra prosvjeda. Ti ćeš Andrija, ti ćeš okupiti ljude. Pozovi sve one koji su se prijavili za anketiranje stanovništva. Dobro ih plaćamo, neka nam sad pomognu. Ja ću regrutirati svoju ekipu s Facebooka. Imam preko tisuću frendova – rekla je i bacila pogled na ekran laptopa pred sobom. Seksi Suzana je dobila novu poruku. »Suzi, Suzi, tko te sada guzi«, to je bio naslov njoj upućene erotske pjesme. Poslao ju je izvjesni Ivan Pernar. Činilo joj se da je već čula to ime. – Jasene, ti napravi transparente – nastavila je podjelom zaduženja. – Ali, ja u subotu idem izranjati ribarsku lađu s kraja 19. stoljeća, potopljenu kod Palagruže… – Sunčat ćeš se preko ljeta kad skinemo ovu davež s vrata – presjekla ga je premijerka. – Nemoj samo da parole nalikuju na stihove Luka Paljetka, neka više budu u stilu »Čavoglava«, oštre i inventivne. – A šta ću ja radit? – dodvornički će Milinović. – Ti ćeš biti maskota prosvjeda, antipod njihovom Čovjeku-ovci. To će nam pomoći da budemo prepoznatljivi. Maskirat ćeš se u crno jare. Apatiju koja je vladala dvoranom za sastanke, sad je smijenilo skupno uzbuđenje. – Daj high five! – rekao je Hebrang i žustro pljesnuo Čobankovićev podignut dlan. Kod kuće je Jadranka surfala internetom uz čašu vina. Ulogirala se na Facebook i vidjela da se njenom pozivu na prosvjed-kontra-prosvjeda odazvalo 357 friendova. Malo je lajkala statuse, a onda joj se na chat javio Ivan Pernar.
Kod kuće je Jadranka surfala internetom uz čašu vina. Ulogirala se na Facebook i vidjela da se njenom pozivu na prosvjed-kontra-prosvjeda odazvalo 357 friendova
Ivan Pernar: Što radiš, ljepotice? Seksi Suzana: Uživam uz čašu vina. Pripremam se za nešto veliko :-) Ivan Pernar: Nešto veliko? He he Seksi Suzana: Da, baš jako jako veliko 🙂 Tako sam uzbuđena. Ivan Pernar: Oh, da! Da! I ja! Napravimo to zajedno… Seksi Suzana: Pa, ako ćeš sutra oko šest biti na Markovom trgu… Ivan Pernar: Hoću, idem na prosvjed. Seksi Suzana: Stvarno? Prosvjed kontra prosvjeda? Ivan Pernar: Ne, nego protiv Vlade. Seksi Suzana: ??? Ivan Pernar: Ali zbog tvoga bajnog tijela promijenio bih stranu! Bez pozdrava, Jadranka je izbrisala Ivana Pernara s liste prijatelja i nastavila lajkati statuse.
Sitne kapilare
Jadranka Kosor nikad nije osjetila ono treperavo uzbuđenje koje obuzima navijače na prekrcanim nogometnim stadionima, nikad je nije preplavio adrenalin koji je ljude tjerao da divljaju u masi, nikad nije osjetila da entuzijazam kolektiva preuzima upravljanje njezinim emocijama.
Većina anketara koji su se prijavili za popisivanje stanovništva pristala je doći na Markov trg i za naknadu od sto kuna prosvjedovati protiv prosvjednika.
Nešto slično osjetila je na prosvjednom skupu »Svi smo mi Mirko Norac« u Splitu, ali drugačije je bilo stajati za mikrofonom na pozornici, a sasvim nešto drugo biti dijelom mase i crvenog lica, na sav glas urlati spontane parole. Ovaj prosvjed-kontra-prosvjeda istinski ju je uzbuđivao. Bit će to njezina prva prilika da osjeti znoj rulje, udružene zajedničkom pobunom. Većina anketara koji su se prijavili za popisivanje stanovništva pristala je doći na Markov trg i za naknadu od sto kuna prosvjedovati protiv prosvjednika. Nisu smatrali da time iznevjeruju svoja uvjerenja, bilo im je svejedno. – Srušiš jedne redikule s vlasti, dođu drugi – slijegali su ramenima. Činjenica da prosvjed pada na sezonu fašnika išla je Vladi na ruku. Jadranka je iz HNK, od povjerljive osobe, već naručila kostim gubavca iz predstave o kugi u Dubrovniku. Dostavili su joj ga to jutro, na dan prosvjeda. – Kako mi stoji? – pitala je Milinovića, koji je na sebe navlačio crni kožuh, odijelo anti-ovce, maskote prosvjeda-kontra-prosvjeda. – Meni b’ ti bila ljepa i da imaš kravlje govno na glavi – pogledao ju je snenim pogledom.U kabinet je uletio, unezvjeren, Jasen Mesić. Oči su mu bile pune sitnih kapilara, kao da je preduboko zaronio na dah. – Gdje je premijerka? – upitao je Milinovića. – Eno nunde – pokazao je ovaj na spodobu u kutu. – Što je bilo? – pitao je gubavac. Mesić je odvratio da cijelu noć nije spavao i da ima blokadu. – Popij čašu toplog mlijeka i žlicu mljevenog lana, i crijeva će ti opet proradit ko bog – savjetovao ga je ministar zdravstva. – Ne takvu blokadu… Blokadu inspiracije – Mesić je nervozno prošao rukom kroz kosu. – Smislit parole za te transparentne, to je teže nego što sam mislio. Zasad imam samo »Ništa kontra prosvjednika kontra prosvjeda!« i »Dolje prosvjednici!« – Inventivno ko krizni porez – uz ojađeni frktaj dobaci gubavac.
»Dole budale!«
U subotu je neuobičajeno hladno vrijeme obeshrabrilo sudionike prosvjeda protiv Vlade, pa je Jadranka nakratko razmišljala o tome isplati li se uopće održati prosvjed-kontra-prosvjednika.
Gubavac i Čovjek-jarac su i tada skakali i skandirali premijerkino ime, ozareno misleći: »Čovječe! – ovo je život!«
– Kvragu, hajdmo, kad smo već tu… Šteta je sad odustati, samo zato jer su te budale neodlučne – odlučila je naposljetku, puna ljutnje prema onih pedesetak promrzlih ljudi koji su se kod Kamenitih vrata okupili oko Čovjeka-ovce i mršavka s megafonom. Jasen je na kraju ipak uspio dobro odraditi svoj zadatak: transparenti su bili lijepo ukrašeni i razdijeljeni plaćenicima-anketarima koji su njima isprva mlitavo mahali, zijevajući. Stvar se polako počela zahuktavati kad je Čobanković na razglas pustio Severinu; svi su se po nalogu počeli njihati, pjevajući »Ja samo pjevam, ja samo sviram, ja neću Vladu da živciram…« – Ajmo, ajmo, življe to! – probio se u prvi red Milinović kao čovjek-jarac, maskota prosvjeda. Zadužen za podizanje atmosfere, urlao je melodiju iz »Hrabrog srca«, a onda se stao tijelom bacati na policajce koji su ga hladno gurali natrag. Njegov su primjer slijedili i neki anketari. Uskoro su se ljudi raskalašili, neki su se zagrlili i vikali »Dole budale!«, drugi su pjevali neku stadionsku pjesmu, neki su se japanski turisti u prolazu priključili prosvjedu, privučeni dobrom atmosferom, neki su iz kaputa izvukli pljoske i dobro potegnuli, neki su mahnito vitlali transparentima, neki su se priključili skandiranju što ga je inicirao gubavac, najagilniji prosvjednik. »Ja-dran-ka Ko-sor!« – izvikivao je gubavac premijerkino ime, zajapuren u licu, preplavljen emocijama, izbezumljen adrenalinom; bacao se tijelom na policijsku blokadu, a masa ga je slijedila. – Ajde-de, ovo je ki onda na faksu kad sam proba ekstazi! – viknuo je Milinović, Čovjek-jarac, i gubavac pomisli kako je ipak na neki način privlačan taj crnomanjasti muškarac. Razmijenili su osmijehe i nastavili divljati, nastavili su to činiti čak i onda kad se Čovjek-ovca iz protivničkog tabora okrenuo i otišao, i kad je s njime nestao i posljednji razlog ovome prosvjedu – gubavac i Čovjek-jarac su i tada skakali i skandirali premijerkino ime, ozareno misleći: »Čovječe! – ovo je život!«
