
Crkva se nalazi u jednom kontradiktornom procesu, jer se s jedne strane pokušava Stepinca distancirati od ustaškog režima i prikazati ga njegovim kritičarem, dok se s druge strane sve više simpatizira ustaštvo i tolerira njegove suvremene manifestacije, ukazuje Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku
Agitacija rigidnog i reakcionarnog dijela Katoličke crkve za to da se endehazijska parola »za dom spremni« pod kojom se masakriralo ljude u Drugom svjetskom ratu implementira u Hrvatsku vojsku nije samo nedopustivo političko desničarenje klera, već blasfemija civilizacije. U tom smislu nije mudro postupio niti mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i nadbiskup zadarski, kad je u svojoj izjavi za medije sugerirao da bi se institucionalizacija pozdrava »za dom spremni« trebala staviti na referendum.
Silvije Tomašević, dugogodišnji dopisnik iz Rima, polazi od činjenice da je u Hrvatskoj inače pogrešno postavljen referendum, odnosno na njemu se ne bi trebalo odlučivati o donošenju nekih zakona ili pravila. On naznačuje to da zakone donosi parlament, a ne referendum. Na njemu se eventualno ukida neki zakon, drži Tomašević, koji je usvojio parlament. To ilustrira talijanskom praksom, gdje se referendumom može samo ukinuti neki zakon, dok u Njemačkoj ni ne postoji referendum.
Također on podsjeća na to da se ne mogu postavljati neke teme na referendum, kao što je financiranje državnih usluga. Recimo, kad bi se postavilo pitanje jeste li za ukidanje poreza, zasigurno bi sve glasovali »za« ukidanje ne razmišljajući o posljedicama. Osim toga, ne bi se smjelo s referendumom iskorištavati trenutne emocije građana, poručuje ovaj iskusni novinar iz Rima, a još se manje mogu postavljati povijesna pitanja na takav sud.
Negativan odjek
U izjavi za naše novine istup nadbiskupa Želimira Puljića problematičnim je ocijenio i Peter Kuzmič, svjetski znanstvenik i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku. Kuzmič pojašnjava da je izjava nadbiskupa Puljića izuzetno problematična, »jer ostavlja dojam relativizacije svega što je povezano sa zločinačkim ustaškim režimom i njegove rehabilitacije«.

– Izjava je naišla na velik i uglavnom negativan odjek. Zaključak je vidljiv već po mnogim naslovnicama, pa čak i inozemnim, u kojima se kaže da je crkva za referendum o ustaškom pozdravu, govori nam Peter Kuzmič.
Silvije Tomašević dodaje da je Benito Mussolini htio »prodati« fašistički pozdrav uzdignute desne ruke kao starorimski, pa ga se i danas naziva »rimskim pozdravom«.
– No, u starom Rimu, barem prema onome što kažu povjesničari koji su izučavali tekstove, reljefe i slike, nije postojao pozdrav s uzdignutom rukom. U novije vrijeme, prvi su pozdrav s uzdignutom rukom navodno upotrijebili »legionari fiumani« (riječka legija) s kojima je Gabriele d’Annunzio išao osvojiti Rijeku u rujnu 1919. Dakle, prije Mussolinija koji je postao premijerom 1922. Takozvani »rimski pozdrav« u Italiji je zabranjen zakonom iz 1952. godine, jer je bio obilježjem fašizma i nacizma. Najgore je kad se neke pozdrave iz prošlosti, a koji su u svome povijesnom hodu doživjeli negativnu konotaciju, želi upotrijebiti u politici današnjice, i to se želi »opravdati« njihovim navodnim postojanjem u davninama. To, onda, zasigurno ima obilježje provokacije, smatra Silvije Tomašević.
Dodatan problem za Katoličku crkvu u Hrvatskoj predstavlja i činjenica da tu zlokobnu i prljavu inicijativu supotpisuje nekoliko velikodostojnika: npr. Vlado Košić, biskup sisački, Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački ili eksponirani franjevac Miljenko Stojić. Prema tome, može se čak slutiti da Crkva u neku ruku podržava institucionalizaciju parole pod kojom su ljudi za vrijeme NDH svirepo ubijani. U tom smislu, Tomašević i Kuzmič jednako razmišljaju – potpisujući tu desničarsku inicijativu, biskupi se ponašaju krajnje neodgovorno.
Peter Kuzmič podsjeća na to da se »radi o visokim klericima koji su u javnosti već prepoznatljivi po svojim sklonostima k desničarenju i svojim anti-demokratskim stavovima. «
Neodgovorno ponašanje
– Na primjer, to je kad proglašavaju da je od naroda izabrana i demokratska vlast »nenarodna«, itd. Biskupi u javnosti predstavljaju Crkvu, pa čak i ako nešto govore ili potpisuju u svoje ime, percepcija javnosti upućuje na instituciju crkve koju oni na taj način kompromitiraju, jasan je u osudi Peter Kuzmič.

Novinar Tomašević međutim ukazuje na to da je mons. Želimir Puljić dobro načinio što je kazao kako iza te inicijative ne stoji Hrvatska biskupska konferencija, već su to osobne inicijative nekih hrvatskih biskupa.
– No, oni su stavivši potpis pod takvu inicijativu-provokaciju pokazali i određenu svoju neodgovornost. Nisu oni obični građani, već bi trebali biti pastiri. Kamo onda oni vode narod? U demokracijama su vojske apolitične. Pozdrav »za dom spremni« bio je u upotrebljavan u politički usmjerenoj vojnoj postrojbi. Vratiti ga u današnju HV značilo bi ocrniti je na sve načine. Ovim činom, pa i kao privatne osobe, biskupi su potpisali svoje političke poglede. Katolička crkva u Hrvatskoj se preko izjave mons. Puljića ogradila od te inicijative, ali bi se i biskupi koji su je potpisali trebali iz nje povući i ograditi, poručuje Silvije Tomašević i dodaje da se službena Crkva ipak ogradila izjavom mons. Puljića, ali on je zatim grdo pogriješio predloživši takav referendum.
– No, službena Crkva svakako bi trebala insistirati ne samo na tome da biskupi povuku svoje potpise pod provokativnu inicijativu, već bi morala svoju udaljenost od NDH potvrditi posebnim priopćenjem. Živimo u doba u kojem ponovno rastu ksenofobični i ultranacionalistički pokreti, pa bi, mislim, jedno priopćenje HBK u kojem se ograđuje od takvih pokreta i inicijativa bilo dobro i za službenu Crkvu – ističe Silvije Tomašević.
Za rektora Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku Petera Kuzmiča također nema dileme – službena crkva trebala je promptno reagirati, s moralnom osudom takvih skandaloznih inicijativa.
– Pod parolom »za dom spremni«, koja je ekvivalent njemačkog pozdrava »Sieg Heil«, počinjeni su strašni zločini, pa bismo i mi morali, a Crkva u prvom redu, razviti sličan senzibilitet prema toj užasnoj prošlosti i njezinim simbolima, kao što su to učinili Nijemci – govori nam Kuzmič.
Ugledati se na Papu
Osim toga, on naznačuje da podrška takvim inicijativama, kao i svaki drugi oblik izražavanja endehazijskih simpatija, nanosi veliku štetu ugledu Crkve, ali i sramotu hrvatskom narodu.
– Katolička crkva te stvari mora raščistiti unutar svojih redova zbog vlastite uvjerljivosti. Crkva se trenutno nalazi u jednom kontradiktornom procesu, jer se s jedne strane pokušava Stepinca distancirati od ustaškog režima i prikazati ga njegovim kritičarem, dok se s druge strane sve više simpatizira ustaštvo i tolerira njegove suvremene manifestacije, ukazuje Peter Kuzmič.
Tako razmišlja i Silvije Tomašević. On ističe »da takvo uplitanje hrvatskih biskupa šteti i ugledu Crkve i države«.
– Ta inicijativa, ponavljam, nema nikakve veze s očuvanjem ili zaštitom hrvatskih povijesnih obilježja. Nitko ne spočitava hrvatskim biskupima kada djeluju u zaštiti hrvatske kulturne, jezičke, povijesne baštine. Ne zaboravimo da je upravo takvo djelovanje hrvatskih biskupa utjecalo na očuvanje hrvatskog jezika u vrijeme komunističke Jugoslavije kad se htio umjetno politički stvoriti srpsko-hrvatski jezik. No, jedno je zaštita nacionalnog identiteta, a drugo je vikati poklič endehazijske vojske – upozorava Tomašević.
Stoga, zaključuje Peter Kuzmič, hrvatski biskupi bi se svakako trebali više ugledati na papu Franju i slijediti njegove duhovne stavove i moralne prosudbe.
– To što je za ovogodišnju Veliku Gospu bilo mnogo manje politike u propovijedima naših biskupa je najvjerojatnije plod instrukcija iz Vatikana. Ne očekujem da Vatikan javno reagira po ovom pitanju, ali je sigurno već na djelu tiha diplomacija koju vodi nuncij, te možemo očekivati manje takvih skandaloznih ispada u budućnosti – veli Kuzmič.