Europski revizorski sud, koji je nadkontrolor trošenja novca iz europskog zajedničkog budžeta, dao je nedavno opet Europskoj komisiji negativno mišljenje na rashode proračuna, i to već šestu godinu zaredom. Riječ je o prevelikoj zaduženosti, nenamjenskim trošenjima i slično, kao što je često slučaj i s našim lokalnim ili nacionalnim budžetima.

O tome kakvo je stanje zajedničkog proračuna Europske unije razgovarali smo s hrvatskom članicom toga tijela, Ivanom Maletić, koja će i u Hrvatskom saboru progovoriti o tome pred zastupnicima.

Koje su konkretne zadaće koje obavljate kao članica ERS-a odnosno na kojim ste revizijama osobno radili ili ih nadzirali?

– Najveći dio revizija odnosio se na Mehanizam za oporavak i otpornost koji je uveden kao odgovor na krizu izazvanu COVID-19, a početak je koincidirao s mojim dolaskom u Europski revizorski sud.

Već u ljeto 2020., godinu dana od mog dolaska povjeren mi je rad na mišljenju na prijedlog regulative za Mehanizam, a odmah nakon toga sam započela i prvu reviziju na tu temu – ocjena Komisijinih analiza i odobrenja predloženih nacionalnih planova država članica. Uslijedile su i druge revizije o okviru za mjerenje uspješnosti, korištenju sredstava Mehanizma, reformama u području tržišta rada i poduzetničkog okruženja, a sad su trenutno u tijeku dvije revizije – jedna o praćenju korištenja i transparentnosti financiranja iz Mehanizma i druga o reformama u javnom sektoru.

Brojne uočene nedostatke i preporuke saželi smo u pregled o Mehanizmu za oporavak i otpornost koji je sad važan dokument u raspravama o budućem višegodišnjem proračunskom okviru EU-a za razdoblje 2028. – 2034.

Glavne poruke donositeljima odluka na razini EU-a su da se ne smije nikada više uvesti instrument u kojem se ne osiguravaju informacije o stvarnim troškovima, krajnjim korisnicima sredstava i što je najvažnije, o tome, što građani dobivaju za novac.

Primjer dobre prakse

Koliko je Hrvatska uspješna u korištenju EU fondova iz vaše perspektive u ERS-u i postoje li uočeni problemi ili neučinkovitosti kod korištenja sredstava u Hrvatskoj?

– Hrvatska je, od kada je država članica, svaku godinu bila u uzorku revidiranih država članica za kohezijsku i poljoprivrednu politiku, osim prošle godine kada nije bila u uzorku za koheziju i ove godine kada nije u uzorku za poljoprivrednu politiku.

Zanimljivo je da u Hrvatskoj tijekom svih ovih godina revizija u kohezijskoj politici nije pronađena niti jedna kvantificirana pogreška, a u ovogodišnjem izvješću hrvatsko tijelo za reviziju se navodi kao primjer dobre prakse tijela koje je uklonilo nedostatke uočene tijekom revizija, a vezane uz neke od kontrola poput konflikta interesa, troškova u okviru financiranja metodom pojednostavljenih troškova i slično.

Sve ovo pokazuje da su sustavi kontrola i revizija u Hrvatskoj vrlo učinkoviti, što ne iznenađuje imajući u vidu sve pripreme i akreditacije koje smo tijekom pregovora prolazili.

Što se tiče korištenja fondova, iz naših i Komisijinih izvješća se vidi da je Hrvatska u top tri najbolje države kada je u pitanju korištenje Mehanizma za oporavak i otpornost, a kohezijska omotnica 2014. – 2020. u potpunosti je iskorištena.

Kako se hrvatske institucije mogu bolje pripremiti za novi Višegodišnji financijski okvir?

– Nova omotnica po sadašnjem prijedlogu Komisije ide dosta u smjeru Mehanizma za oporavak i otpornost koji hrvatskim institucijama odgovara, te je Hrvatska, kako sam već rekla, jedna od top tri države u korištenju tih sredstava.

Bitno je što prije početi s izradom Nacionalnog i regionalnog plana i postavljanju prioriteta i rezultata koji će biti realni i odraz stvarnih potreba lokalnih jedinica, poduzetnika, neprofitnih organizacija i svih ostalih potencijalnih korisnika sredstava EU-a.

Dobro definirani planovi i sudjelovanje svih dionika u njihovoj pripremi ključan su preduvjet uspješnog korištenja sredstava. Uz korištenje kohezijske i poljoprivredne politike u novom VFO-u važno je znati dobro koristiti sredstva Fonda za konkurentnost koji će biti poprilično velik i za to je bitno jačati naše znanstvene institucije i poticati istraživače, znanstvenike i tvrtke da se što više udružuju, sklapaju partnerstva s kolegama i tvrtkama u drugim državama članicama i javljaju na natječaje.

Opterećuje rast zaduživanja

U posljednjem izvješću objavljeno je kako je EU enormno zadužen i da postoji opasnost za održivost EU politika. Možete li objasniti opasnosti te prezaduženosti, i bi li politika EK-a bila uspješnija da se umjesto obrani narednih godina ipak više okrene jačanju gospodarstva i produktivnosti?

– Da u pravu ste, upozorili smo da se dug EU-a u tri godine više nego udvostručio, dosegnuvši krajem 2024. iznos od 601,3 milijarde eura. Očekuje se daljnji rast zaduživanja do kraja tekućeg financijskog okvira, te bi do 2027. dug mogao premašiti 900 milijardi eura, gotovo deset puta više nego prije uvođenja Mehanizma za oporavak i otpornost 2020.

Prezaduženost opterećuje buduće proračune u kojima će se morati pronaći prostor za vraćanje dugova. To znači smanjivanje financiranja pojedinih politika EU-a, te povećanje uplata od država članica ili uvođenje novih vlastitih prihoda proračuna EU-a. Odnosno, novih nameta za gospodarstvo EU-a. Potrebno je pažljivo upravljati obvezama kako bi se zaštitili budući proračuni EU-a i osigurala dostatna sredstva za provedbu programa EU-a.

Ulaganja u obranu zasigurno ne možemo svrstati u produktivna ulaganja koja jačaju konkurentnost gospodarstva, a ulaganja u inovacije i znanost koja su ključ gospodarskog razvoja teško mogu pomoći u uvjetima rata. S obzirom na situaciju u okruženju Europa mora odgovoriti na način da se pozicionira kao područje koje je snažno, sigurno i spremno u slučaju eskalacije sukoba.