Najveća korist za državu je stvaranje mogućnosti da se legalizirane građevine gospodarski koriste: da legalizirana farma može aplicirati za sredstva EU fondova, da se izgrađeni apartmani mogu legalno iznajmljivati. Pozivam gradonačelnike i načelnike općina da smanje komunalne doprinose i tako potaknu legalizaciju
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja započelo je prošlog tjedna s postupkom uklanjanja bespravno sagrađenih građevina. Postupak uklanjanja odvija se na način da građevinska inspekcija obavještava o namjeri uklanjanja prije svega vlasnika bespravne građevine, potom komunalce te MUP, a rješenje građevinske inspekcije prvi je poziv kojim se vlasniku naređuje da sam ukloni bespravnu gradnju. S druge strane, ovo Ministarstvo je omogućilo i legalizaciju ranije sagrađenih objekata, stoga smo s HNS-ovim ministrom Ivanom Vrdoljakom u razgovoru pojasnili nove uvjete.
Koji objekti se zapravo ruše?
– Uklanjanju se bespravne građevine nastale nakon 21. lipnja 2011. koje su sagrađene izvan građevinskog područja tj. na lokacijama na kojima gradnja nije dopuštena. Budući da je Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisana mogućnost legalizacije za bespravne građevine sagrađene do 21. lipnja 2011. građevinska inspekcija prioritetno uklanja građevine koje se ne mogu legalizirati jer su nastale nakon toga roka. U prvoj je fazi planirano uklanjanje tridesetak bespravnih građevina, najprije na području Istarske i Splitsko-dalmatinske županije. S vremenom će se prijeći i na ostale obalne županije te kontinentalnu Hrvatsku. Donijeli smo novi zakon koji omogućava da svatko na brz, jednostavan i jeftin način uredi pravni status svoje nekretnine. Znači, dogovorili smo se. Donijeli smo zakon koji kaže da se uz minimalne uvjete ono što je sagrađeno do 21.6.2011. može legalizirati. I tu smo podvukli crtu. Ono što je sagrađeno nakon 21.6.2011. ne može se legalizirati. Mora se rušiti. Tu ne može biti milosti. Inače nikada nećemo izići na kraj s bespravnom gradnjom. Mislim da su ljudi shvatili poruku i da se u načelu s njom slažu. Na državi je da tu politiku do kraja provede. Kvalitetnim, kontinuiranim nadzorom i kaznama – koje će se doista i naplaćivati, a ne kao što je bio slučaj do sad da nisu, te praćenjem stanja na terenu – moramo imati kontrolu nad prostorom!
Što se uopće može postići sporadičnim rušenjem, kad problem nikad ne može biti do kraja riješen? Ili obrnuto, je li fer sada išta rušiti kad je velika većina bespravnih graditelja zapravo dobila mogućnost legalizacije, a jednako su nelegalni ti objekti, kao i ovi koji se ipak ruše?
– Rušenja nisu sporadična. Ruši se po točno utvrđenim kriterijima ono što se ne može legalizirati. Bespravna gradnja ne može biti pojava koju bespomoćno promatramo. Država se dugo, i ona bivša, i naša današnja tolerantno odnosila prema bespravnoj gradnji što je i dovelo do njenog širenja i do situacije da ne znamo koliko imamo bespravnih kuća u Hrvatskoj. Imamo puno problema u sustavu korištenja i zaštite prostora – nesređen katastar, gruntovnica, predugo čekanje na dozvole, birokracija koja ubija… Sve je to rezultiralo ogromnim brojem nelegalnih objekata i bili smo pred dva rješenja: ili srušiti skoro pola Hrvatske ili podvući crtu i reći – dosta je bilo, idemo napraviti reda.
A kada ističe rok za legalizaciju starijih objekata? – Rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju za one građevine za koje postoji rješenje građevinske inspekcije istječe 31. prosinca 2012., a za sve ostale rok je 30. lipnja 2013. Legalizacija bespravne gradnje samo je mali početni korak u rješavanju problema. Nakon nje treba uslijediti kvalitetno sagledavanje stanja u prostoru i njegova sanacija. Cilj je da se legalizirana područja urbaniziraju; definiraju granice naselja, komunalno opreme.
Različite cijene
Koliko uopće košta prosječno rušenje jednog objekta? I koja je procjena, koliko je bespravnih građevina ukupno u RH? – Cijena uklanjanja ovisi o jako puno faktora – o tipu građevine; nije isto uklanjati armirano-betonske, zidane ili drvene konstrukcije; također o katnosti građevine. Nekad su izgrađeni samo temelji, podrum, prizemlje, a imamo i puno složenijih konstrukcija. Iznos ovisi i o lokaciji na kojoj se građevina nalazi. Što je nepristupačnija lokacija to je i cijena veća. U cijeni su sadržani troškovi prijevoza, smještaja i osiguranja mehanizacije i ljudi na lokaciji na kojoj se vrši uklanjanje. Naravno potrebno je platiti i odvoz i deponiranje građevinskog otpada. Udaljenost deponija od mjesta uklanjanja također utječe na cijenu itd. Cijena uklanjanja može biti i 50 kuna po kubnom metru, ali može biti i daleko veća. Recimo da je prosječno cijena uklanjanja jedne kuće do 400 m2 od 150 do 200 tisuća kuna. Zato pozivamo bespravne graditelje da sami uklone objekte. Nitko ne raspolaže podatkom o točnom broju bespravnih građevina u Hrvatskoj. Baratamo s procjenama, vrlo grubim, a one se kreću od 150 do 300 tisuća bespravnih građevina.
Koliko je novaca utrošeno dosad, u nekoliko dana od početka rušenja? – Iz državnog je proračuna ove godine za rušenje bespravne gradnje potrošeno oko 200 tisuća kuna jer su veliku većinu bespravnih građevina uklonili sami investitori.
Sve po zakonu
