Gordana Brnelić pored fotografija brata Marinka Klarića s nećakom / snimio M. GRACIN
Nažalost, čini mi se da ga liječnici uopće nisu ozbiljno shvaćali i da su smatrali kako izmišlja i pretjeruje, kaže Gordana Brnelić
Veliki nemar i nepažnja najblaže su riječi kojima Gordana Brnelić s puno ogorčenja govori o tragičnoj smrti svog brata, 49-ogodišnjeg Marinka Klarića, koji je 26. siječnja preminuo u Rijeci nakon što je, po njenim tvrdnjama, u niz navrata bezuspješno tražio pomoć i razumijevanje liječnika.
Marinko je, govori njegova sestra, posljednjih nekoliko godina u Rijeci živio sam, a prije toga je radio u Glini i Delnicama. Zbog psihičkih problema više nije mogao raditi, redovno je posjećivao psihijatra i uzimao sve potrebne lijekove te, po riječima njegovog psihijatra, vrlo uspješno kontrolirao svoje stanje. No, problem je bilo nešto drugo – više od tri mjeseca patio je od čestih bolova u želucu i prsima te opće slabosti. Znalo mu je pozliti i u nekoliko se navrata čak i onesvijestio, jednom i na pošti. Zbog svega toga posljednjih je mjeseci, govori nam Gordana Brnelić, češće odlazio liječnicima, kako na Hitnu pomoć, tako i svojoj liječnici u zgradi starog rodilišta.
Kako ističe Gordana Brnelić, svaki dan su se ona i sestra Snježana Jurić čule s Marinkom.
– Govorio nam je kada je odlazio na hitnu, kada k liječnici. Na dan smrti Snježana je s njim razgovarala u 12.15 sati, a on je umro oko 16, mada to nije sigurno jer nam ni to na Hitnoj pomoći nisu htjeli reći. Nažalost, ljudi koji nemaju puno novaca i veza očigledno su prepušteni sami sebi, iako mi svi izdvajamo za zdravstvo, ogorčeno primjećuje Gordana Brnelić.
Nisu ga shvaćali
– Nažalost, čini mi se da ga uopće nisu ozbiljno shvaćali i da su smatrali kako izmišlja i pretjeruje pa su sve što je govorio i na što se žalio smatrali posljedicama ranije ustanovljenog gastritisa, a njegove češće dolaske rezultatom njegova psihičkog stanja. Tako se, na žalost, dogodilo da nitko od njih nije uočio simptome koji su doveli do njegove smrti, s obzirom da je obdukcijom ustanovljena ne samo smrtonosna tromboza, već i to da je na nogama izdržao jedan srčani udar. Tragično je pa i pomalo nevjerojatno da nakon tih njegovih posjeta nitko nije odlučio učiniti korak dalje i poslati ga nekom specijalistu, te su uporno ostajali kod priče o gastritisu, ističe Gordana Brnelić.
Dodaje da je njezinom bratu dva-tri tjedna prije smrti bilo jako loše, gušilo ga je i on je u nekoliko navrata odlazio svojoj doktorici i tražio da ga pošalje na pretrage.
– Dan prije smrti bio je kod nje u jako lošem stanju i rekao joj da se ne osjeća dobro, da ga guši, da ne može stajati te da je dva-tri puta izgubio svijest. Ona ga nije zadržala već mu je dala uputnicu da sutradan ide vaditi krv. Drugi je dan to učinio, vratio se kući te u poslijepodnevnim satima plačući zvao susjede da mu pomognu i nazovu Hitnu pomoć jer je pretpostavljao da ne bi došli ako ih on nazove. Susjedi su ga poslušali i pozvali Hitnu pomoć koja je došla i krenula s njim prema bolnici, ali je umro odmah po dolasku u bolnicu. Ne znam da li su i tad ti ljudi iz Hitne pomoći mislili da je dosadan, priča Gordana Brnelić.
Gordana Brnelić smatra da bi njezin brat možda bio spašen da su uspjeli doći do bolnice na Sušaku.
– No, s ovakvim odnosom to nije bilo moguće. Na Hitnoj pomoći su mi rekli da su ranije radili gastro preglede, napravili EKG i smatrali da daljne pretrage nisu bitne. No, jednostavno mi nije jasno kako nitko od liječnika nije nakon toliko njegovih odlazaka na hitnu i brojnih posjeta doktorici učinio korak dalje i rekao da ga se pošalje na pretrage, da se točno vidi što ga muči, kaže Brnelić.
Posjet liječnici
Osamnaest dana nakon smrti brata Marinka Klarića, Gordana Brnelić je sa svim nalazima odlučila posjetiti njegovu liječnicu i, kako kaže, tada doživjela novi šok.
– Gospođa doktorica sa mnom je pričala kao da se ništa nije dogodilo i to zato jer nije imala pojma da je moj brat umro! Vjerojatno mi je i zbog toga pokazala koliko je puta k njoj dolazio i pričala o njemu kao o nekome tko pretjeruje s pričama o bolesti. Govorila je: »pa njemu nikad nije dobro, stalno govori da mu je loše«. Ja sam je upitala kako to da baš zbog toga nije odlučila poslati ga na neke daljnje pretrage, a ne samo gastrologu. Dakle i nekom drugom specijalistu koji bi vjerojatno ustvrdio da je moj brat preživio infarkt i kako bol i gušenje nisu samo posljedica gastritisa. Tada je zastala i upitala gdje je on i zašto nije došao po nalaze. Kad sam joj rekla da je umro dan nakon što ju je posjetio, bila je šokirana, kaže Gordana Brnelić.
Ističe da su ona i njezina obitelj pravi odnos liječnika prema ljudima doživjeli tek na patologiji.
– Tamo nam je doktorica Manuela Avirović rekla da je Marinko doživio akutni infarkt te da je ugrušak zaustavio rad srca. Rekla nam je također da obdukcija potvrđuje kako je prohodao jedan infarkt i da je imao teški oblik tromboze koji je jednostavno netko morao uočiti. Ne želim ništa od liječnika ni bolnice, ne pada mi na pamet tražiti bilo kakve novce, ali želim ljude upozoriti na to kako se ne bi smjelo raditi. Nisam uspjela spasiti svog brata, ali ako liječnici koji su se ovako nemarno odnosili prema njemu bar malo promijene svoje ponašanje, možda uspijem spasiti nekog drugog, rekla je Gordana Brnelić.
Nalaz obdukcije koji je potpisala dr. Manuela Avirović kaže kako su uzroci smrti pacijenta Marinka Klarića akutni infarkt miokarda, plućni edem i kardiogeni šok. Klarić je sahranjen u Delnicama i o njegovom grobu brinu sestre Gordana i Snježana.
Problem dijagnoze
Provjeravajući navode Gordane Brnelić nazvali smo HZZO čiji su predstavnici imali razumijevanja za ovu tragediju, ali i napomenuli kako bilo kakve njihove izjave u osnovi nemaju smisla jer je, očigledno, riječ o problemu vezanom uz dijagnozu, dakle uz struku, što nema veze s njihovim poslom vezanim uz osiguravanje uvjeta rada medicinara. Do obiteljske doktorice nismo uspjeli doći, ali je o cijelom slučaju, nakon razgovora s njom i analize cijelog slučaja, svoj službeni stav iznijela podružnica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) u Primorsko-goranskoj županiji, točnije njezin predsjednik Leonardo Bressan, dr. med., čiji odgovor prenosimo u cijelosti:
– Svaka životna situacija, svaka istina, oduvijek ima dvije strane koje treba uvijek sagledati istovremeno, da bi se dobila što potpunija slika o svakom, pa i ovom događaju. Nažalost, zbog nereda u organizaciji samog zdravstvenog sustava, svakodnevno svjedočimo raskoraku između subjektivno opravdanih ali zato medicinski neopravdanih želja pacijenata i ograničenja koja pred njihove izabrane doktore postavlja sustav obveznog zdravstvenog osiguranja. Shvaćajući tragični gubitak koji svaka iznenadna i prerana smrt predstavlja za najbliže, u obvezi smo objasniti, radi istinite i potpuno nepristrane informacije, da je u predmetnom slučaju izabrana doktorica opće/obiteljske medicine dugogodišnja članica KoHOM-a i vrsna obiteljska doktorica s izuzetno bogatim radnim iskustvom. Imajući izuzetno veliko strpljenje i razumijevanje za tegobe pokojnog pacijenta, u više navrata pokušavala ga je ohrabriti na detaljniju dijagnostičku obradu upućujući ga, sukladno medicinskim indikacijama i međunarodno priznatim stručnim smjernicama, u odgovarajuće bolničke djelatnosti, gdje je dijelom i obrađivan, ističe Bressan i dodaje da pacijant u ovom slučaju nije bio u mogućnosti shvatiti potrebu za detaljnijom dijagnostičkom obradom.
Iskazana empatija
– Ta nemogućnost, kao i njegova nekritičnost prema vlastitom zdravstvenom stanju, nisu omogućili da se ista obrada dovede do kraja i zbog njegovog odbijanja nekih od dijagnostičkih postupaka predloženih i od strane nadležnih bolničkih specijalista. Imajući razumijevanja za iskazane tegobe svog pacijenta, prilikom zadnjeg posjeta ordinaciji njegova ga je izabrana doktorica opće/obiteljske medicine ponovno uputila na laboratorijsku obradu kliničkih parametara, sukladno međunarodnim ali i smjernicama nadležnih Stručnih društava, Hrvatskog liječničkog zbora, no tijekom večeri, a prije predviđenog posjeta dijagnostičkom laboratoriju, pacijent je zatražio posjet tima Hitne medicinske pomoći koji ga je sproveo u Centar za Hitnu medicinu KBC-a Rijeka, gdje je i zadržan, ali nažalost s kasnijim smrtnim ishodom, kaže Bressan, dodajući da uvidom u stručno postupanje izabrane doktorice nisu utvrđeni nikakvi stručni ili drugi propusti.
– Upravo suprotno, a sve na tragu oduvijek iskazane empatije izabrane doktorice za tegobe svih pacijenata u skrbi, zaključio je Bressan.
