Kako je jučer pisao naš list, mali kapacitet krčkog broda za uplinjavanje mogao bi u budućnosti biti problem, jer sve više iz uporabe izlaze toliki, manji tankeri za prijevoz ukapljenog prirodnog plina (UPP) do terminala, a zamjenjuju ih novi tankeri, većeg kapaciteta, što bi na omišaljskom terminalu moglo stvarati veće troškove iskrcaja, odnosno u konačnici višu cijenu plina.

Najbrojnija flota

U LNG-u Hrvatska to opovrgavaju, napominjući kako na terminal mogu pristati svi LNG tankeri koji prevoze plin, kapaciteta od 3.500 do 265.000 kubika plina. Prema International Gas Union LNG izvješću za 2018. godinu, navode, od ukupno 413 brodova u svjetskoj floti LNG tankera, njih je 327 kapaciteta do 170.000 kubika, od čega 124 do 140.000 kubika. »Standardni kapacitet LNG tankera koji je uzet u obzir u izračun povezanih troškova terminala za UPP na otoku Krku, kao i mogućnostima isporuke UPP-a na terminal, a koji neće utjecati na cijenu plina je do 180.000 kubika, što predstavlja kapacitet LNG tankera koji mogu proći kroz Panamski i Sueski kanal bez dodatnih troškova. Također, napominjemo da veliki dobavljači UPP-a raspolažu raznolikim flotama LNG tankera pa je tako primjerice Malta u 2017. godini započela s radom na svojem terminalu za UPP koji je kapaciteta 125.000 kubika, na koji je prvi UPP dovezao Shell s LNG tankerom kapaciteta 136.600 kubika«, kažu u LNG-u Hrvatska. Kako je pisao naš list, flota manjih LNG tankera, kapaciteta do 150 tisuća kubika još uvijek jest najbrojnija, no novosagrađeni brodovi u 2017. godini u prosjeku imaju kapacitet nešto veći od 170 tisuća kubika, i niti jedan od njih nije manji od 150 tisuća kubika.

Vrijeme stajanja

U LNG-u Hrvatska opovrgavaju i to da će većem tankeru trebati dodatnih četiri do pet dana da teret iskrca na 30 tisuća kubika manjem plutajućem terminalu na Krku, što povećava troškove. Kako kažu, prekrcaj s LNG tankera od 170 tisuća kubika traje maksimalno 22 sata. Sukladno pravilima korištenja terminala za ukapljeni prirodni plin, dopušteno vrijeme stajanja za standardnu količinu tereta iznosi 30 uzastopnih sati, kažu, a u slučaju kad količina plina koji se pretovaruje nije standardna, operator terminala i korisnik terminala dogovaraju dulje ili kraće dopušteno vrijeme stajanja, ovisno o količini tereta. Trošak transporta LNG tankerom, dodaju, pregovarani je element koji ovisi o nizu ulaznih podataka – vrsti pogona broda, vrsti goriva, duljini putovanja, prolasku kroz kanale za koje se plaća pristojba, načinu ugovaranja broda, kao i o načinu ugovaranja kupovine ukapljenog plina. »U svemu navedenom, sam kapacitet LNG tankera koji prevozi ukapljeni plin u odnosu na kapacitet terminala je zanemariv«, kažu.