S dva instituta, Ekonomskog i Instituta za javne financije, stižu najčešći pozivi za smanjenje državne potrošnje, a obje su institucije zapravo uglavnom potrošači državnog novca
ZAGREB Ministar financija Slavko Linić javno je u više navrata, odgovarajući na kritike iz znanstvene zajednice, odgovarao da se ta zajednica načelno zalaže za reforme, ali da se protivi svakom Vladinom pokušaju da nešto promijeni. Pa tako krizitira i poreznu disciplinu, i objavu poreznih dužnika i fiskalizaciju i privatizaciju i monetizaciju cesta… I dok Linić ne skriva što misli o tome kako se u krizi ponašaju analitičari i znanstvenici, njegove ostale kolege iz Vlade zasad se javno ne izjašnjavaju ili to čine prilično diplomatski, no u neslužbenim razgovorima i oni ističu kako su svi za promjene i štednju dok ne dođu do njih. Čak i pojedini saborski zastupnici napominju, kad su javne financije u pitanju, da s dva instituta, Ekonomskog i Instituta za javne financije, stižu najčešći pozivi za smanjenje državne potrošnje, a obje su institucije zapravo uglavnom potrošači državnog novca.
Financijska izvješća
Prema financijskim pokazateljima država se obilato koristi uslugama ta dva instituta, pa zaključak može biti da plaćene savjete ili ne primjenjuje ili su oni loši. Institut za javne financije na svojim stranicama objavljuje izvješća o poslovanju, i prema njima je u prošloj godini imao oko 17,5 milijuna kuna prihoda, od čega je direktno iz državnog proračuna dobio 2,67 milijuna kuna, dok je glavnina prihoda zavedena pod prihodima od obavljanja osnovne djelatnosti, a riječ je o 11,7 milijuna kuna. Ostatak su, prema izvješću, primici od zaduživanja ili financijske imovine. No, iza prihoda od obavljanja osnovne djelatnosti opet se kriju državna tijela. Najveći korisnici usluga tog Instituta su Porezna i Carinska uprava, uže Ministarstvo financija, Ministarstvo znanosti, državni zavodi i ostali javni instituti. Na taj način Institut je samo prema podacima što smo ih dobili od pojedinih tijela u prošloj godini skupio najveći dio tih svojih prihoda od osnovne djelatnosti. Prema podacima tih tijela, ona su za usluge Instituta i kad se tome doda redovita uplata iz proračuna u tri godine izdvojila više od 30 milijuna kuna, što je najveći dio prihoda tog Instituta. Isto je i s Ekonomskim institutom koji je u prošloj godini imao ukupne prihode i primitke od oko 14,7 milijuna kuna, od čega je 10,591 milijun kuna bio transfer iz državnog proračuna dok su gotovo četiri milijuna kuna zaradili od obavljanja osnovnih poslova vlastite djelatnosti. Najveći dio tog novca opet je, otkrivaju proračuni državnih tijela, posredno stigao iz državnog proračuna, od Ministarstva financija, Zavoda za statistiku, ostalih javnih instituta u Hrvatskoj, Ministarstva znanosti…
Potrebni, ali…
Ništa drukčije nije ni kad je u pitanju Institut za turizam koji je u prošloj godini ostvario 10,3 milijuna kuna prihoda, od čega je gotovo šest milijuna kuna direktni transfer iz proračuna, dok je nešto više od četiri milijuna od prodaje roba i usluga, opet dobrim dijelom državnim institucijama. Teško da bi spomenuti instituti mogli poslovati bez pomoći države, bilo bi pogrešno misliti da ih država ne treba, ali je zanimljivo da oni koji se pozivaju na štednju sami dobivaju sve više novca iz državnog proračuna, pa je tako izravni transfer iz proračuna Ekonomskom institutu u prošloj godini u odnosu na predkriznu 2007. godinu povećan za više od 15 posto.
