Informirani pristanak, pojam koji podrazumijeva suglasnost pacijenta na medicinski postupak nakon što ga je o njemu informirao liječnik, jedno je od temeljnih prava pacijenata, regulirano Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini i Zakonom o zaštiti prava pacijenata.
Iako već dugo postoji u pravnoj domeni, pravo pacijenata na informirani pristanak u praksi se često provodi samo formalno, ili nikako. Došlo je to do punog izražaja u pandemiji koronavirusa, kad je u okolnostima gdje ni medicina nije bila sigurna kako postupati s novim virusom, pravo pacijenta na informirani pristanak, posve razumljivo, bilo u drugom planu. Deseci ljudi dnevno su se smjenjivali na intenzivnoj skrbi, priključivali su ih na respiratore kako bi im se spasio život, a u takvoj frenetičnoj situaciji nije se mnogo vodilo računa o tome pristaje li pacijent na takvu pomoć, ima li informaciju o tome o kakvom se postupku radi, kakvi su mu izgledi i posljedice. Borba s COVID-19 na jedinicama intenzivne njege bila je, doslovno, borba za goli život.

Život prije svega

Informirani pristanak svoje mjesto nije našao ni u cijepljenju protiv COVID-19. U naporima zdravstvenih vlasti da se čim prije osigura cijepljenje čim većeg broja ljudi i tako prekine blokada normalnog funkcioniranja čitavog niza gospodarskih i društvenih djelatnosti, o tome da bi građani koji se cijepe trebali dati svoju informiranu suglasnost na postupak imunizacije, nitko nije razmišljao.

Upozorenje u tom smjeru došlo je ipak ovih dana iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), gdje je jedna članica Savjetodavnog odbora za imunizacijske prakse (ACIP) pozvala na uvođenje informiranog pristanka na cijepljenje. ​Sarah Long, članica ACIP-a i profesorica pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Drexel, izrazila je zabrinutost odlukom CDC-a da ne postavlja nikakva dodatna ograničenja na cjepivo Johnson&Johnsona, iako je CDC utvrdio »vjerojatnu uzročnu povezanost« potencijalno po život opasnog zgrušavanja krvi među osobama koje su primile spomenuto cjepivo. Sarah Long smatra da bi mlađe žene svakako trebale biti obaviještene o rizicima i dati svoj pristanak prije cijepljenja.

Dvije su to domene u kojima je opravdano problematizirati pravo pacijenata na informirani pristanak. Liječnici palijativne skrbi još su prošle godine, u prvom valu pandemije, ukazali na – po njihovom mišljenju pogrešnu – praksu u kojoj se ljude automatski priključuje na aparate i održava na životu uz pomoć respiratora. To za pacijente koji su često imali vrlo male izglede za preživljavanje značilo dva do tri tjedna bolne medicinske procedure i potpunu odvojenost od obitelji. Njemački su liječnici upozorili da 90 posto starijih osoba koji prežive takvu intenzivnu terapiju, umru samo nekoliko tjedana kasnije ili ostanu teško hendikepirani.

U Hrvatskoj, pravila su uređena isto: informirani pristanak u intenzivnom liječenju ograničenog je karaktera, jer liječnik uvijek treba djelovati u najboljem interesu pacijenta. Tako u jedinicama intenzivne skrbi mogućnost da pacijent odbije neki oblik liječenja i ne postoji, jer kad osoba dođe u stanje životne ugroženosti, liječnik mora postupiti u najboljem interesu pacijenta i nastaviti liječenje sve dok za to postoji opravdani medicinski razlog. Primjenu respiratora u liječenju COVID-19 može se, kažu stručnjaci, promatrati kao liječenje u situaciji životne ugroženosti, kada nije uobičajeno, a često niti moguće, da pacijent potpiše informirani pristanak. Čak i da pacijent odbije taj postupak, liječnik je po zakonu, budući da mu je ugrožen život, dužan staviti ga na respirator.

Autonomija pacijenata

– Informirani pristanak oživotvoruje načelo autonomije kao jedno od vodećih načela u bioetici i pružanju zdravstvene zaštite. Liječniku je dužnost spašavati život i poštivati autonomiju pacijenta. Kao i kod većine prava, imamo izuzetke – kad je neposredno ugrožen ljudski život, onda pristanak nije potreban, objašnjava prof. dr. Sunčana Roksandić Vidlička s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ne radi se, kaže, ni o kakvoj »uroti« protiv pacijenata, već činjenici da se u hitnom slučaju zdravstvena zaštita mora pružiti. Informirani pristanak, s druge strane, treba biti prisutan uvijek kad je to moguće, odnosno kad je osoba u mogućnosti svjesno odlučivati o svom liječenju.

Da bi pacijent mogao donijeti odluku o svom liječenju, mora imati dostupnu i razumljivu informaciju i dovoljno vremena za razmisliti, dok se u praksi informirani pristanak uglavnom svodi na potpisivanje nerazumljivih papira, upozoravaju u Koaliciji udruga u zdravstvu (KUZ).
– Pravi informirani pristanak znači da dobijete papir koji ćete pročitati, koji treba biti razumljiv, sadržavati sve relevantne informacije, a morate imati i priliku razmisliti o tome hoćete li potpisati ili ne, imati vremena razgovarati s prijateljima, članovima obitelji prije nego donesete odluku, a uz to i priliku razgovarati s liječnikom, tumači Ivica Belina, predsjednik KUZ-a.
U stvarnosti se, naprotiv, događa