Gospodarski rast, sam po sebi, nije dovoljan za održivo smanjenje siromaštva. To je moguće ako gospodarski rast prate politike koje potiču pravedniju društvenu raspodjelu, navodi među ostalim Međunarodna organizacija rada (MOR) u svojem zadnjem izvješću koje je pokazalo kako broj siromašnih kako u svijetu, tako i u Europi raste. Dodaje pritom i kako bi narav ekonomskog rasta trebalo promijeniti, a ta promjena uz pravedniju društvenu raspodjelu trebala bi se kombinirati s pažljivo dizajniranim politikama zapošljavanja i plaća.

Europa siromašnija

Naime, one mogu pridonijeti proširenju proizvodne baze kroz podizanje razine vještina radnika, jačanje njihova sudjelovanja na tržištu rada, kao i olakšati prijelaz radnika u formalne oblike zapošljavanja.

Oko dvije milijarde ljudi u svijetu, odnosno 36 posto populacije, dnevno na raspolaganju za život ima manje od 3,10 dolara. U ekstremnom siromaštvu, što znači da dnevno raspolažu s manje od 1,90 dolara, živi 15 posto populacije prema zadnjim raspoloživim podacima za 2012. godinu. Zabrinjavajućim se u izvještaju MOR-a ističe činjenica da je relativno siromaštvo (prihod kućanstva ispod 60 posto prosječnog nacionalnog dohotka) u porastu i u razvijenim zemljama. U razvijenim zemljama u relativnom je siromaštvu oko 300 milijuna stanovnika, odnosno više od trećine djece u tim zemljama. MOR posebno ističe Europu u kojoj je došlo do značajnog rasta siromaštva u odnosu na predkrizno razdoblje kada se bilježila stabilnu razinu relativnog siromaštva od oko 16,5 posto. No, od 2008. do 2014. godine ta je stopa skočila na 17,2 posto.

Mnoge organizacije godinama upozoravaju na sve veći broj radnika koji unatoč tome što rade nemaju dostatne prihode. Prema podacima MOR-a u ekstemnom ili relativnom siromaštvu u svijetu živi više 1,2 milijarde zaposlenih. Pritom je udio zaposlenih u ekstremnom siromaštvu na razini 13,7 posto, dok je u umjerenom siromaštvu više od trećine zaposlene populacije u svijetu. U razvijenim zemljama udio relativno siromašnih a zaposlenih je »na stabilnih« 15 posto, odnosno riječ je o oko 70 milijuna radnika koji ne zarađuju dovoljno da bi mogli pristojno živjeti. Podaci za Europu, pritom, kazuju kako je udio siromaštva među zaposlenima s 11,9 posto u 2005. godini porastao na 13,3 posto u 2012. godini.

Radni tjedan

Zaposleni a siromašni radnici, prema mišljenju MOR-a, mogli bi imati koristi od dostojanstvenijih radnih uvjeta, ali i istovremeno ostati ispod granice siromaštva. Ne zbog toga što zarađuju manje od granice siromaštva, već zbog činjenice da taj svoj prihod »dijele« s uzdržavanim članovima obitelji. U takvim situacijama sustav socijalne zaštite mogao bi biti od pomoći, makar na kratko vrijeme.

U nerazvijenim i zemljama u razvoju Azije i Pacifika radnici u ekstremnom ili relativnom siromaštvu tjedno rade i do 60 sati. U ostalim regijama prosječno siromašni radnici rade više od 48 sati, a nesiromašni 36 sati tjedno. No, u razvijenim zemljama ekstenzivno radno vrijeme više je vezano uz oblik zapošljavanja. Tako su u razvijenim ekonomijama samozaposleni radnici najizloženiji dugom radnom tjednu. Kako se navodi u izvještaju MOR-a, trećina samozaposlenih siromašnih radnika radi više od 48 sati tjedno za razliku od 11,7 posto radnika koji sami sebi ne isplaćuju plaću.