Kampanja s hashatgom budimo ljudi (budimoljudi) nije baš dugo trajala. Već drugi dan prelijevanja manjeg dijela izbjegličkog vala prema Hrvatskoj, makar u političkom prostoru, pobijedilo je cinično budimoHrvati, odnos prema izbjegličkoj krizi koji bi se mogao definirati isključivom pitanjem »Ima li tu mene?«.

Kako se čini da je odgovor na postavljeno pitanje pozitivan, u prostor kojeg su dotad tek djelomično okupirale frakcijice pravaških frakcija uklizao je HDZ. I Kolinda Grabar-Kitarović također.

Sva ta preplašena dječica, izgubljeni i izmučeni ljudi, te nedavne dramatične slike s europskih plaža zaboravljene su prije nego što bi prosječni Hrvat mogao izgovoriti Aylan Kurdi (tko?) kad je takozvana Domoljubna koalicija (i predsjednica također) nanjušila političku korist od širenja panike, histerije i dojma izvanrednog stanja. A Hrvatska se, u trenutku kad je shvatila da bi i ona morala nešto žrtvovati, kako bi, makar malo, pomogla da slike poput onih Aylana Kurdija (koga?) više ne mogu snimiti na niti jednoj plaži u svijetu, počela nećkati.

U trenutku pisanja ovog teksta (petak prijepodne), ipak, za razliku od raspoloženja u vrhu takozvane Domoljubne koalicije, na terenu, među ljudima koji su u kontaktu s izbjeglicama ipak prevladava humanost i želja da se pomogne. S obzirom, međutim, na to da su izbori za dva mjeseca, da je očito kako će se opsjena, laž i histerija uporno potpirivati s Trga žrtava fašizma (i Pantovčaka također), da nema nikakve naznake bilo kakvog skorog i održivog rješenja izbjegličkog problema na razini EU, pitanje je kad će dobru volju i na terenu zamijeniti zamor, sumnja i ksenofobija.

Demografski spas ili »two chapters«?

U kom smjeru će HDZ »odigrati« izbjegličku priču bilo je, nažalost, vrlo očito i prije nego što su granicu počele prelaziti sumorne kolone.

Na osnovi izjava šefa stranke Tomislava Karamarka i glasnogovornika Kluba zastupnika HDZ-a Gordana Jandrokovića, nije lako razlučiti jesu li oni temeljito i krajnje neinformirani o tome kako EU pokušava riješiti izbjeglički problem, ili se namjerno prave nevješti, kako bi izmanipulirali javnost, ali i izbjegli direktnu konfrontaciju sa svojim europskim demokršćanskim kolegama. Čovjek bi pomislio da nema teorije da Jandroković, bivši ministar vanjskih poslova ne zna ništa o tome što znače kvote za prijem izbjeglica koje se pokušavaju dogovoriti na razini EU, ali onda se sjeti čuvenih »Which two chapters?« i shvati da granice ne postoje.

Ukratko, EU je dogovorila kvote po državama za prijem 40.000 izbjeglica koje se sad nalaze u Grčkoj i Italiji. Po tom dogovoru će Hrvatska primiti oko 550 ljudi, a po onom koji se tek pokušava postići, još oko 1100 iz istih zemalja i Mađarske. Primiti u ovom slučaju ne znači popisati i pustiti njihovoj sudbini, nego te ljude i obitelji u potpunosti integrirati u društvo. Naučiti ih jezik, osigurati smještaj za prvu ruku i pokušati naći posao. Ti ljudi postat će budući građani RH.

Što o tome kaže budući potencijalni premijer? »Ovi naši članovi Vlade pričaju o nekakvoj socijalizaciji nekih ljudi. Mi na taj način ne znamo čemu služi Hrvatska u cijelom tom projektu i ima li Europa zajednički plan. Što to znači socijalizirati i što to znači dati im radna mjesta u situaciji kada veliki broj naših građana seli van zato što nema radno mjesto. Rekao bih da je to vrlo neozbiljan pristup  Vlade«, kazao je Karamarko i time, pričom o »nekakvoj socijalizaciji« stao u isti rov u kojem su uglavnom sve zemlje buduće uspravnice Baltik-Jadran, nad čijim se pristupom izbjegličkom problemu gnuša cijeli svijet, a Karamarkove demokršćanske zapadnoevropske kolege zasad uvijeno i neslužbeno prijete suspenzijom europskih fondova.

I Aylan je bio »ilegalni migrant«, predsjednice

Pravljenju mutavim već se drugi dan priključio i spomenuti Jandroković. »Broj izbjeglica koje bi Hrvatska trebala primiti još uvijek nije jasno definiran ni od strane same Europske komisije. Krenulo je s 500, sada se govori o 3.200. Puno je zemalja odbilo uopće raspravljati o kvotama. Dakle prerano je govoriti o tome koji će biti konačan broj i oko čega će se članice EU suglasiti«, kazao je Jandroković dan prije nego će njegova stranka zatražiti zatvaranje granica, a predsjednica države putem »izvora s Pantovčaka« pustiti protuustavnu informaciju kako zatražila pripravnost vojske za potrebu zaštite državne granice od, citat, »ilegalnih migranata«.

Ovdje treba reći nekoliko stvari. Prvo, ako se HDZ protivi europskoj politici izbjeglica, onda bi bilo pošteno da to javno kaže javnosti, Angeli Merkel i Junckeru u lice. Pa onda krene u otvorenu suradnju s Mađarskom, s kojom su tako lijepo kombinirali kad je u pitanju bila naftna industrija.

Drugo, gospođo predsjednice, i Aylan Kurdi (tko?!) je bio »ilegalni migrant«, zar ne?

Treće, misli li itko da se zatvaranje granice (dakle, ne graničnog prijelaza) može napraviti bez upotrebe sile, suzavca i žičane ograde?

I četvrto, za sve majstore kojima je floskula o »zatvaranju granica« politički as iz rukava: Što mislite kamo će rijeka nevoljnika ako nakon zida na granici Mađarske i Srbije na slično naiđu i na granici Hrvatske i Srbije? U Rumunjsku? Ili preko Južnoafričke Republike, pa Sjevernog pola do Švedske? Neće, naravno. Nego u BiH. Kako, draga gospodo, mislite zatvoriti granicu s BiH?

Ono što zastrašuje je vrlo realna mogućnost da ta strategija i donese ploda. I da, nakon nekoliko pažljivo medijski pokrivenih »incidenata« ili incidenata s izbjegličkim valom, na strahu od »drugih« ovo iscereno, protueuropsko i nehumano lice takozvane Domoljubne koalicije, uskoro postane i službeno lice Hrvatske.

A budimoljudi u najboljem mogućem scenariju postane budimoljudi,ali…