Jako mi je žao da Valter nije uspio ponoviti mandat! Zaista šteta za Istru, ali i za sve liberale Hrvatske i Europe! Upravo zato što Istra mora biti prisutna u Bruxellesu, već sam na ovotjednoj županijskoj Skupštini pokrenuo proces osnivanja Ureda Istre u Bruxellesu. To smo napravili prvi 2005. godine i bilo je protivljenja i nerazumijevanja, ali danas je svima jasno koliko je to bila dobra i dalekosežna odluka. I ono što je također važno, novim uredom zadržat ćemo ne samo političko, nego i svako drugo, prije svega gospodarsko prisustvo u europskoj prijestolnici!

Reakcija je to Ivana Jakovčića, najdugovječnijeg predsjednika IDS-a u povijesti te stranke, kao i njegovog prvog europarlamentarca, na rezultat Valtera Flega, nositelja liste liberalnih, regionalnih i manjinskih stranaka na prošlim europarlamentarnim izborima.

Iako su glasači bili postotno izdašniji prema kandidaturi Valtera Flega za još jedan petogodišnji mandat u europskom parlamentu, osvojio je desetak posto veći udio nego 2019. godine, D’Hondt je bio brutalno neumoljiv. Flego, pa tako i IDS, su izgubili mjesto gdje se odlučuje o životu Europske unije, pod znak pitanja je dovedena i realizacija brojnih infrastrukturnih, posebno u domeni prometa, projekta. D’Hondt je pogriješio, tim više jer Flego ide u red najaktivnijih, narodski rečeno najkorisnijih eurozastupnika od kad Hrvatska participira u tom sustavu, a participira 11 godina.

Upravo zato što Istra mora biti prisutna u Bruxellesu, već sam na ovotjednoj županijskoj Skupštini pokrenuo proces osnivanja Ureda Istre u Bruxellesu. To smo napravili prvi 2005. godine – Ivan Jakovčić / Snimila Ana KRIŽANEC

Preskočili prag

Vratimo li se IDS-u, prije Flega u tom je zastupničkom tijelu Europe, također vrlo uspješno, radio Ivan Jakovčić. Što o svemu misli Dalibor Paus, predsjednik IDS-a i njegov saborski zastupnik?

– IDS je s Valterom kao kandidatom na ovim izborima ostvario dobar rezultat i definitivno uživamo najveće povjerenje birača u Istarskoj županiji. Pobijedili smo u svim gradovima, osvojili smo 47,40 posto svih glasova, pobijedili na 287 od 293 biračka mjesta, a rezultati u Puli uopće ne odskaču od ostatka Istre, dapače nešto su bolji nego 2019. godine. Gledano i ukupno, na razini Hrvatske rezultat je bolji, naša je lista preskočila prag i dobila 5,61 posto, a 2019. godine dosegnuli smo 5,19 posto. Nažalost, uspjeh liste nije ovisio samo o IDS-u i ovoga puta to nije bilo dovoljno za ulazak u europski parlament, pojašnjava nam Paus.

Istina, a vratimo li se još jednom IDS-u, vraćamo se stranci koja je na jako ozbiljnoj točki razvoja, koja je nakon stabilizacije, kako se čini, prevladala krizu, ali i stranci pred kojom su brojni izazovi, pa čak i nekoliko pravaca razvoja. Jedan je nastavak sličnog ili istog puta u kojem se može biti relativno zadovoljan, IDS je s dva zastupnika u Hrvatskoj parlamentarna stranka, no razvidno je kako taj put može voditi i u svojevrsnu stagnaciju. Uostalom, IDS je ne tako davno imao daleko veći utjecaj, sad se nekako događa da je nakon svakih novih izbora zadovoljan i – relativnim uspjehom, manjim udjelom – kako u jedinicama lokalne samouprave ili Istarske županije, tako i u Saboru. K tome, nakon deset godina IDS nije europarlamentarna stranka. Bolan je to udarac, sjetimo se, što je i Jakovčić naglasio, IDS je u Bruxellesu otvorio ured davne 2005. godine, puno prije nego što je Hrvatska imala pravo na biranje europarlamentarnih zastupnika, a boravak Jakovčića i Flega u sjedištu EU-a IDS je doživljavao i kao istinsko oživotvorenje jednog od najvažnijih dijelova svog statuta i općenito poslanja: Europe regija. Uostalom, Istra je bila prva hrvatska županija koja je još 1994. ušla u skupštinu europskih regija.

Neophodno je stoga i vrlo hrabro progovoriti o sebi samima. Istina, model udruživanja regionalnih opcija primijenjen na parlamentarnim izborima po IDS je bio uspješan utoliko što je za svega nekoliko desetaka preferencijalnih glasova porečki gradonačelnik Loris Peršurić pretekao krčkog Darija Vasilića. Zbog toga je PGS ostao u saborskoj čekaonici, gdje se nalazi još od 2006. godine, a IDS je s dva zastupnika zadržao saborsku stabilnost. Do prije nekoliko dana većina bi istaknula kako je Istra naša najeuropskija regija. Da bi danas bila bez svog zastupnika u EP-u. Koliko god s pravom tvrdili da je IDS najjača hrvatska regionalna stranka koja je uredno zastupljena u Saboru. Bez obzira što su ove godine još i predsjednički izbori, jasno je kako je nakon nedavno okončanih briselskih, IDS već krenuo u – lokalne izbore. Što se na njima očekuje, upitali smo opet Pausa.

Svaki izbori su utakmica za sebe, ali bez sumnje ovi pokazuju da je puno ljudi u Istri spremno dati svoj glas IDS-u prije nego nekim drugima – Dalibor Paus / Snimio Milivoj MIJOŠEK

– Što se tiče lokalnih izbora, moram reći da su svaki izbori utakmica za sebe i teško ih je uspoređivati, ali bez sumnje ovi pokazuju da je puno ljudi u Istri spremno dati svoj glas IDS-u prije nego nekim drugim strankama. Pokazali su to i postoci koji su u najvećem broju jedinica lokalne samouprave, pa i tamo gdje nismo na vlasti, naš veliki povratak, a to je sigurno dobar zalog za budućnost, zaključuje Paus.

Snažniji redizajn

Ono što svakako ne bi bilo naodmet, snažniji je redizajn. Mora se prigrliti inovativne modalitete organiziranja i koalicijskog povezivanja. Istina, da bi to bilo moguće, IDS mora najprije znatno ojačati na domaćem terenu, postati opet stabilno najjačom strankom u Istri što se, kako se čini, polako i događa. Kao dakle najvažniji faktor na domaćem terenu IDS mora postati prije svega – pragmatičniji. Jer danas se vidi, pa i ne samo kod njega, da više naprosto ne prolaze postavke iz devedesetih godina. Tada su HDZ i Zagreb bili standardni »neprijatelji«. U svakom kriznom momentu dovoljno je bilo uzviknuti – Zagreb je kriv! I život bi se neometano nastavio. Danas se koristi slične modele zastrašivanja vlastitog biračkog tijela, a ono vidi da više ni HDZ, ni Zagreb nisu babaroge. Da su to neki sasvim drugačiji organizacijski modeli najjače hrvatske stranke i središnje države. Plaši se stanovništvo onima koji nisu nikad bili prema Istri dobri kao što su to ovi danas. Pojednostavljeno rečeno, IDS-ove osnovne postavke su sa Schengenom – realizirane. Europa regija je IDS-u na tanjuru, stol s cateringom je pred njim, što će s njega staviti na svoj pijat, njemu na volju. Ali ne, sad kad je jedna od baznih postavki riješena, da ne govorimo i o prednostima monetarne unije, IDS i njemu bliske stranke se zabavljaju s problemima iz devedesetih. Pokazalo se i to u nedavnoj pragmatičnosti povezivanja s nacionalnim manjinama. Upravo liberalni model koalicijskog povezivanja postavljen prije europarlamentarnih izbora pokazao je kako bi se taj novi put moglo trasirati. Uostalom, valjda smo svi zajedno i demokratski odrasli, valjda smo evoluirali. Mora se sjesti i otvoreno, iskreno i bez straha reći: ljudi, 2024. je godina, ča nan je delat? Ki smo i kamo gremo? Uspije li se u tome, velika je vjerojatnost da će se u stranci pojaviti i neki »novi klinci«, da će u nju ući neka nova energija, da će se otvoriti neki sasvim novi i drugačiji horizonti.

Flego je osjetio silnu nepravdu modela, kažnjen je, a da nije počinio prekršaj. Bio je zapravo najbolji od svih IDS-ovih europarlamentarnih kandidata do sada – Jakovčić prvi put nije skupio ni četiri posto glasova, drugi je put prošao kao zamjena – a doživio je poraz. Ipak, posebno zbog traženja novog puta nastupa i koalicijskog povezivanja taj bi poraz mogao biti od velike koristi za buduće IDS-ovo djelovanje. Jer Flego nije optuživao druge zbog vlastitog nečinjenja, njemu nitko, pa ni famozni »Zagreb«, nikad nisu bili krivi što nečeg nema. Sasvim suprotno, sve što mi danas doživljavamo kao »nemoguće«, on je pojašnjavao – mogućim. Čak i po pitanju novca – koji nama uvijek nedostaje kako bismo izveli neke naše »genijalne projekte«, za što su nam dakako uvijek krivi neki drugi koji nas ne vole – on je tvrdio kako nije ni najmanji problem. Jer novca, kako je isticao Flego, uvijek ima ako su projekti dobri.

Ono što je pak u uvodnom dijelu naglasio Jakovčić, otvorit će se po drugi put IDS-ov ured u Bruxellesu, nije isključeno da će u njemu raditi upravo Flego. Iako je to po pitanju financiranja suprotni put, za razliku od onog koji obilno financira EU, ovaj je nimalo povoljan. Koristan jest, mada je pitanje kako će ta ideja ovog puta proći na izglasavanju.

Izazovi i dvojbe. Politika. Da bi se krenulo ispravnim putem, uvijek se mora učiniti najteže – biti brutalno iskren sam prema sebi. Ili kako bi psiholozi rekli: kad sebi samom priznaš problem, možeš ga početi rješavati.