Javnost i kolege vole ga ili mrze, sredine nema, i Jovanović će ili srušiti sve barijere i postati jedan od najuspješnijih ministara u Milanovićevoj Vladi, ili će bučno tresnuti o pod, svom težinom, neovisno je li uspješno dizao utege u mladosti ili nije. Ministar Jovanović nije samo tvornica vijesti, on je megafon kojeg se nadaleko čuje, i protivnici se naslađuju tvrdeći da je maneken stare poslovice »mnogo buke ni za što«, uz tezu da iza svog tog medijskog ekshibicionizma ne stoji nikakav poseban efekt
Tvornica vijesti, dobrih ili loših, prisutan u svemu što se u državi događa – od kritike HDZ-a, korupcije i kriminala, preko najvažnije ne više sporedne stvari na svijetu, nogometa, do vjeronauka, odnosa s Kaptolom, tretiranja homoseksualizma i seksualnog odgoja, jednako tako i statusa Sabora u društvu, do relacija u SDP-u gdje se kandidira za potpredsjednika. Prema nekim analitičarima trenutno drugi čovjek vladajuće stranke iza Zorana Milanovića, ministar bez dlake na jeziku, šef školskog sustava koji potpuno nepedagoški ne bira riječi u agresivnom i bespoštednom obračunu s nogometnim establishmentom – to je Željko Jovanović, riječki ministar obrazovanja, znanosti i sporta.
Javnost i kolege vole ga ili mrze, sredine nema, i Jovanović će ili srušiti sve barijere i postati jedan od najuspješnijih ministara u Milanovićevoj Vladi, ili će bučno tresnuti o pod, svom težinom, neovisno je li uspješno dizao utege u mladosti ili nije. Ministar Jovanović nije samo tvornica vijesti, on je megafon kojeg se nadaleko čuje, i protivnici se naslađuju tvrdeći da je maneken stare poslovice »mnogo buke ni za što«, uz tezu da iza svog tog medijskog ekshibicionizma ne stoji nikakav poseban efekt.
Među tim protivnicima u međuvremenu su se našli i oni koji su nekad blisko surađivali s njime, poput riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela kojeg neizmjerno iritira Jovanovićeva sveprisutnost. Oni zločestiji kažu i da premijeru Milanoviću već smeta Jovanovićeva prevelika javna »vidljivost«, a naročito njegova sklonost konfliktu, ne samo s Mamićem i ostalima u HNS-u nego i s dijelom akademske zajednice, čak i HAZU-om, i primjerice s dijelom ljudi na Institutu Ruđer Bošković, gdje je mrtvo-hladno smijenio ravnateljicu koja se proslavila upravo istim onim čime i sam ministar – borbom protiv korupcije.
Na jednom od nedavnih sastanaka na Ibleru Jovanović je, kažu, dobio packu od premijera i stranačkog šefa, odnosno zaključak »da je sada s nogometom već malo dosta, jer će te stvari na koncu riješiti Uskok ili DORH«, a u međuvremenu iz njegove radionice izašao je i uskrsni sukob s Kaptolom, nakon što je poslao preporuku da satovi vjeronauka budu na početku ili na kraju satnice. Epilog – podržao ga je predsjednik Republike Ivo Josipović i dobar dio javnosti, a na koncu i njegov prijatelj Milanović. Slično je bilo i s izjavama o tome da je Sabor dosad često bio kokošinjac – javno mu je zamjerio šef Sabora Boris Šprem, no na kraju je postalo jasno da i Šprem pretendira na mjesto potpredsjednika SDP-a i da se radi o običnoj predizbornoj unutarstranačkoj kampanji.
Na jednom od nedavnih sastanaka na Ibleru Jovanović je, kažu, dobio packu od premijera i stranačkog šefa, odnosno zaključak »da je sada s nogometom već malo dosta, jer će te stvari na koncu riješiti Uskok ili DORH«
Ne treba ni podsjećati na Jovanovićevu spornu izjavu o tome »da se Mamić, Srebrić i Marković uhvate za ruke, pogledaju u ogledalo i pljunu u ono što vide«, čemu je potom na facebooku pridružio i Ivana Zvonimira Čička, koji ga je optužio za goebelsovštinu i govor mržnje. Taj mu je vulgarni rječnik zamjeren, ali ministar je postigao cilj – i mala djeca u državi danas znaju za tu izjavu koja je momentalno ušla u legendu, jednako kao i ona o močvari koju treba isušiti. Jovanović je zapravo najbolji PR stručnjak u ovoj Vladi – barem za vlastiti račun, no kako mu je dug jezik pomogao u stjecanju opće popularnosti, tako bi mu možda u budućnosti mogao i doći glave.
Jedan takav gaf već je imao – kad je odbio komentirati slučaj Ferenčak, što je kasnije opravdao stranačkim dogovorom, ali i naglasio da više nikada neće prešutjeti niti jedan problem, niti od svoje riječi više bježati. Ipak, ima li iza njega rezultata u ovih sto i nešto dana?
Spreman na grube poteze
Što je najgore, ili najbolje – ima, jer je njegova proaktivnost beskonačna, i suradnici u ministarstvu kažu da na posao dolazi prvi, a odlazi posljednji, često i oko ponoći. Iako je praktički saznao da će biti ministar tek neposredno prije predstavljanja Vlade u Saboru, Jovanović je već u prvom tjednu novinarima predstavio svoj program koji je nazvao 2012. u 30 točaka, čime je pokazao da ima ideju kako voditi vrlo složen resor u kome se nalaze i dječji vrtići i najveći znanstveni instituti, sa ukupno oko 90.000 ljudi, ali i profesionalni nogometaši. Jovanović, kažu njegovi suradnici, ima apsolutno povjerenje u ljude koje je izabrao u svoj tim čime je izbjegao probleme koji su Zlatka Komadinu koštali ministarske pozicije.
Poznato je da je MZOS posljednjih osam godina bio pod potpunom kontrolom HDZ-a, te da se duh Dragana Primorca i dalje osjeća u svakom kutku ministarstva na Sveticama, što je i razlog da Jovanović u svom kabinetu nije zadržao niti jednog bivšeg djelatnika iz bivše ekipe, osim administrativne tajnice. U novoj sistematizaciji potpuno su marginalizirani svi bivši Primorčevi kadrovi, čime je Jovanović preduhitrio sve moguće opstrukcije, ali i potvrdio opće mišljenje o tome da hladno reže kadrove i ljude koji mu nisu potrebni, što je stil koji mu mnogi zamjeraju i u njegovom vlastitom SDP-u.
* poslana uskrata dopusnice ekonomskim fakultetima koji u postupku reakreditacije nisu zadovoljili minimalne kriterije omjera broja studenata i nastavnika, s obvezom smanjenja kvota za upise
– On gazi i, za razliku od Komadine koji nije imao srca vući grube poteze, pa je brzo izgorio, to se Jovanoviću sigurno neće dogoditi. Njegov software ne prepoznaje takve probleme, on ima ucrtane koordinate i giba se pravocrtno ka svojim ciljevima, kažu oni kojima smeta njegov stil.
– Mnogi mi, pa čak i u SDP-u, zamjeraju da sam preoštar, ponekad i na rubu dozvoljenog, ali nepokolebljiv sam kad je istina u pitanju. Nisam postao ministar da bi se nekom svidio, već da uvedem red u organizacijski, logistički, kadrovski i financijski kaos koji sam zatekao u svom resoru, bez obzira radilo se o obrazovanju, znanosti i sportu, kaže kontroverzni ministar.
S druge strane, Jovanović je u sto dana sve podredio svom cilju da Hrvatska postane društvo jednakih šansi za sve s ciljem povećanja dostupnosti i kvalitete obrazovanja na svim razinama i povezati ih s potrebama tržišta rada. On je i jedini ministar Milanovićeve Vlade koji je na pressici predstavio svoj rad nakon 100 dana čime je želio pokazati da su sva obećanja na početku mandata doživjela i provedbu u radu MZOS. Primjerice, izrađen je Strateški plan MZOS-a za razdoblje 2012. – 2014. godine, izrađene su izmjene niza zakona, uspostavljena je suradnja s HGK-om, s EU… Zajedno s ministrom financija Slavkom Linićem, Željko Jovanović je preko EIB-a osigurati 500 milijuna kuna za riječki Kampus.
Treba dodati i najavu uvođenja informatike od prvog razreda, te e-dnevnika i e-udžbenika na putu do e-škole, promjenu načina izbora i licenciranje ravnatelja, a u sektoru sporta na javnu raspravu stigao je nacrt izmjena Zakona o sportu i Zakona o sportskoj inspekciji s ciljem raščišćavanja »močvare«, uz prijedlog da se jedan posto od prihoda Hrvatske lutrije od kladionica usmjeri k sportskim klubovima i udrugama, te uz kontroverznu ideju o limitiranju plaća nogometaša i ostalih na maksimalno 30.000 kuna brutto, potom utvrđivanje »povlaštenih« mirovina olimpijcima i paraolimpijcima. Ministar tvrdi da u sportu ima podršku Michela Platinija, šefa UEFA-e, što dosad nije demantirano.
Dakle, »ministar nogometa na rubu znanosti« bavi se ipak i školstvom i znanošću.
– Jovanović pokriva izuzetno veliko i zahtjevno ministarstvo. Njegova veća predanost, možda čak samo medijska, prema sportu nije nešto što treba osuditi, jer nije u stanju jednakim intenzitetom pratiti i znanost i obrazovanje i sport. Zato ima svoje pomoćnike i zamjenicu za koje ne znamo kako rade, jer su gotovo nevidljivi. No, u svakom javnom istupu pred prosvjetarima je spreman, vidljivo je da prepoznaje i zna probleme sustava, i vrijeme za pomake ima do kraja mandata, kažu u jednoj od udruga u školstvu.
Podrška HDZ-ovaca i Milanovića
Ministar obrazovanja ima i sreće; Vlada pod kapom potpredsjednika Radimira Čačića pokreće new deal; »fasadizaciju« 380 škola kako bi se pokrenuo građevinski sektor, pa će u tom dijelu biti uspješan, htio ili ne. Može se reći, Jovanović je SDP-ov Čačić. Naime, kontroverzan, grub, ali operativan i sposoban naći novac i podršku za svoje projekte i ljude.
Suma sumarum, da li je Jovanoviću nogometna utakmica s Mamićem politički naštetila teško je reći, jer ga u sukobu s HNS-om po anketama podržava 64 posto građana, a u anketi TV Nove 55 posto, te je među pet najpopularnijih je ministara. Najzanimljivije je da njegov rad podržava i 49 posto HDZ-ovaca, što je teško objasniti s obzirom na tešku artiljeriju kojom je Jovanović kao saborski zastupnik bombardirao vrh HDZ-a nazivajući ih kriminalnom organizacijom.
Jasno je da Željko Jovanović crpi snagu iz podrške premijera Zorana Milanovića, pod čijim je političkim kišobranom, i činjenica je da barem zasad njegova lojalnost »prezidenteu« neupitna. Uostalom, čak i njegove političke namjere otvorene su da otvorenije ne mogu biti, kad kaže da mu je cilj biti u vrhu SDP-a ili da se u Rijeku može vratiti samo kao gradonačelnik. Pametnome dosta.
