Ime Ilse Uyttersprot danas vjerojatno malo kome u Hrvatskoj nešto govori. No prije samo godinu dana ova se gradonačelnica belgijskog grada Aalsta našla usred seksualnog skandala, koji je kao i svaki seksualni skandal brzo stigao i do hrvatskih medija. U javnost je naime procurila jedna starija snimka na kojoj Uyttersprot uživa u blagodatima seksualnog odnosa sa svojim zaručnikom na krovu jednoga dvorca usred bijela dana.

Uytersprot je priznala da je na snimci ona i da je snimka stara. Epilog: Uytersprot je i dalje gradonačelnica Aalsta i jedino što je doživjela radi svoje krovne gimnastike bilo je nešto neugodnosti zbog pretjerane pažnje voajerske javnosti.

Odmjeravanje kazne

No tako nisu mislili u Ministarstvu kulture, u kojem Jelena Mikša radi kao referentica u pismohrani, gdje je po neslužbenim podacima zaposlena koncem prošle godine, oko parlamentarnih izbora, kao HDZ-ov kadar. Ministarstvo je promptno reagiralo i prijavilo Mikšu Etičkom povjerenstvu zbog moguće povrede Etičkog kodeksa državnih službenika. Iako je povjerenstvo imalo 30 zakonskih dana da odluči o eventualnim sankcijama, koje su mogle biti opomena, novčana kazna i otkaz, očekivano je odluku donijelo vrlo brzo, zasigurno potaknuto i značajnom medijskom pažnjom oko slučaja. Odluka povjerenstva bila je tek blagi ukor njihovoj zaposlenici, uz opasku da pripazi na ponašanje u javnosti.

Slučaj Jelene Mikše tako je okončan na njeno zadovoljstvo i bez sankcija, no i dalje je ostao slučaj Viktorije Mikše. I za nju je zasjedalo Etičko povjerenstvo ustanove za koju radi – Carinske uprave. Mnogo dalje od očiju javnosti. Odluka tog povjerenstva nije bila poznata do zaključenja ovog teksta.

Histerija u moraliziranju

Elvio Baccarini, sveučilišni profesor iz Rijeke koji se etikom bavi profesionalno u okviru zaduženja na Filozofskom fakultetu u Rijeci, u startu smatra da postoji pretjerana histerija u moraliziranju oko ponašanja sa spolnim aluzijama. Prema njegovu tumačenju to nikako nije središnji segment morala, već marginalija povezana s običajnosti.

No ključna stvar u vezi s oba ova slučaja tiče se Etičkog kodeksa. Prema Baccariniju osnovna funkcija etičkih kodeksa nije da kažnjavaju, već da potiču na bolje ponašanje. Kažnjavanje, pogotovo ono koje zadire u sferu zakonskog, nije opravdano. Dakle prema etičkim kodeksima može se izreći moralna osuda, ali novčana kazna ili otkaz nisu primjereni.

Drugi važan aspekt odnos je privatnog i javnog. I tu je Baccarini jasan.

– Etički kodeksi trebali bi biti vrlo suzdržani po pitanju privatnosti. Ako u nekom činu nema štete prema drugoj osobi ili imovini, onda on ne bi trebao biti u domeni etičkog kodeksa – kaže Baccarini.

Na pitanje gdje je ipak granica u nedoličnom ponašanju, Baccarini ističe da je seks na javnom mjestu linija pretjerivanja, no ponavlja da je funkcija etičkog kodeksa poticanje na bolje ponašanje, a ne kažnjavanje.

Ima li u slučaju Mikša i elemenata seksizma, probali smo saznati od Sanje Sarnavke. Na pitanje bi li se etička povjerenstva sazivala da su u pitanju bili muškarci, Sarnavka odgovara da vjerojatno ne bi, odnosno da u slučaju dviju djevojaka iz Poznana svakako ima i oblika seksizma.

Opasnost manipulacije

No dvostruki moralni kriteriji samo su jedan dio priče. Onaj drugi, još opasniji, koji se pomalja iza prijava etičkim povjerenstvima, tiče se mogućnosti manipulacije koje te prijave otvaraju. Danas, u eri u kojoj je privatnost najmanje zaštićena zbog sve moćnije i dostupnije tehnologije, uz nevjerojatno brze kanale distribucije sadržaja, okliznuti se o ćudoredni kodeks ili dobar ukus postalo je jednostavnije nego ikad prije.

Snimka gradonačelnice na krovu dvorca sa suknjom oko gležnjeva, ili četiri hrvatske sise na putu u Poljsku, danas su u aparatu, a sutra u domovima diljem svijeta. Dovoljno je da je u poduzeću u kojem snimljena sisa radi netko tko tu sisu ne voli i prijavom etičkom povjerenstvu može osigurati da ta sisa nestane. Neovisno o tome je li muška ili ženska.

U slučaju Mikša ne možemo govoriti da je u pitanju politički obračun ili neka druga skrivena agenda, iako bi se netko lako mogao nakačiti na zapošljavanje Jelene Mikše u Ministarstvu kulture kao HDZ-ovog kadra u vrijeme smjene vlasti, no ovim je prijavama etičkim povjerenstvima otvoren put i za takve rabote. Stoga je i bez obzira na odluke etičkih povjerenstava načinjena šteta s moguće puno gorim posljedicama od malo sramote i nekoliko dnevne fascinacije hrvatskim sisama u Poznanu. Javna pažnja, a sigurno ona nesenzacionalistička, koja je natjerala povjerenstva na brze odluke, stoga nikako nije pretjerana.