Prof. dr. sc. Vedran Deletis i prof. dr. sc. Darko Chudy uspjeli su posebnim neurostimulatorom pacijente vratiti u budno stanje. Dvojicu još bude. Sukladno tretmanu što ga znanost ima u Hrvatskoj, projekt nije podržan od strane Ministarstva, te dio istraživanja seli u Veronu gdje će znanstvenici imati bolje uvjete
Stanje duboke kome već desetljećima intrigira znanstvenike, no tek posljednjih desetak godina pojavljuje se sve više istraživanja koja donose zanimljive rezultate na ovom polju. U jedno od kontinuiranih dugotrajnih istraživanja na pacijentima u vegetativnom stanju uključen je ni manje ni više no bivši izraelski premijer Ariel Sharon, koji se u komi nalazi od 2006. godine nakon preživljenog moždanog udara. Rezultati metode liječenja koju na Sharonu primjenjuju liječnici izraelsko-američkog tima jedan su u nizu dokaza da napredak neuroznanosti sve više redefinira saznanja o tome što se u ljudskom organizamu događa u stanju dugotrajne kome. Naime, neurolozi koji provode testove tvrde da Sharon, baš kao i neki drugi njihovi pacijenti, ima određenu razinu svijesti, te da je u stanju čuti zvukove ili vizualizirati određene prizore.
– Ohrabrujuće je opaziti te znakove svijesti, jer to otvara mogućnost neke vrste smislene komunikacije s bolesnicima u komi, kazao je za agenciju Reuters Paul Matthews, profesor neurologije na Kraljevskom koleđu u Londonu, pojašnjavajući da je još donedavno bilo uvriježeno mišljenje da mnogi bolesnici čije je stanje ocijenjeno kao »vegetativno«, nemaju svijest o svojoj okolini.
Futurističke metode
Od 54 bolesnika koje opisuje istraživanje Martina Montija i suradnika, od kojih su svi bili u vegetativnom stanju ili stanju minimalne svijesti, njih pet je moglo svojevoljno mijenjati svoju moždanu aktivnost, a jedan je mogao na gore spomenuti način odgovarati sa »da« ili »ne«.
U usporedbi s ostalim pacijentima u dubokoj komi koji su prošli navedene testove, odgovori 84-godišnjeg Ariela Sharona bili su vrlo slabi. Liječnici procjenjuju da nema gotovo nikakve šanse da se ovaj bivši general i lider desno orijentirane stranke Likud, brzo ili odjednom probudi iz kome. Podsjetimo, moždani udar zbog kojeg je Sharon završio u ovom stanju uslijedio je nedugo nakon što je napustio Likud kako bi osnovao političku skupinu bližu političkom centru čija bi zadaća bila traženje mirovnog rješenja s Palestincima.
No istraživanja koja Monti provodi sa svojom grupom nisu jedina na ovom području. A iako je već o tome bilo riječi u hrvatskim medijima, hrvatska javnost i dalje nije dobro upoznata s činjenicom da se i kod nas već nekoliko godina grupa znanstvenika bavi sličnim, pomalo futurističkim metodama.
Znanstvenici iz zagrebačko-splitskog tima koje predvode neurolog i neurofiziolog prof. dr. sc. Vedran Deletis s Medicinskog fakulteta u Splitu i prof. dr. sc. Darko Chudy – pročelnik Odjela za neurokirurgiju KB Dubrava, pomoću neurofizioloških ispitivanja i EEG-a bilježe »očuvanost« pojedinih centara u mozgu, te potom posebnim stimulatorom ugrađenim u specifične jezgre mozga, bolesnike kod kojih je to moguće, pokušavaju povratiti u budno stanje.
Strašna zagonetka
Radi se o metodi koju je dr. Deletis bazirao na radu japanskih znanstvenika, a koja donekle modificirana zadnje četiri godine u Hrvatskoj daje još bolje rezultate. Naime, od 13 njihovih pacijenata na kojima je primjenjena ova metoda, dvojica su se uspjela probuditi i funkcionalna su u svakodnevnom životu, a još dvoje polako izlazi iz vegetativnog stanja.
– Mi znamo biološke osnove svijesti i znamo da postoji centar u mozgu, odnosno jedna struktura u talamusu i jedna u moždanom deblu koje su odgovorne za svijest i budnost. Već je odavno pronađeno da postoji sustav koji ima direktne veze s korom mozga, a koji se zove retikularni aktivirajući sustav (RAS). RAS sustav je poput lepeze ili recimo snopa svjetla na svjetioniku koje se širi od centra i »šara« po ostatku mozga, od naprijed prema natrag, povezujući u jednu funkcionalnu cjelinu sve regije i koru mozga. Na ovaj način u svakom su trenutku integrirani svi čulni doživljaju, odnosno RAS omogućuje da se sve funkcije integriraju u jednu i tako tvore svjesnost. Istraživanja su pokazala da kad se kod životinja razori taj sustav one padaju u komu i ostaju bez svijesti, a kad bi u suprotnoj situaciji stimulirali taj sustav, na EEG-u bi došlo do promjena koje odgovaraju budnosti, objašnjava princip japanske metode Deletis koji se u Split vratio nakon iznimno uspješne karijere u SAD-u, zadržavši i dalje poziciju na »Albert Einstein« medicinskom koleđu u New Yorku.
Jedna od mogućnosti koja je već istraživana kod nekih pacijenata u vegetativnom stanju koji su pokazali sposobnost da kontroliraju procese u mozgu kod istraživanja Montija i suradnika jer upotreba EEG »kapica«, pomoću kojih se na glavu stave elektrode koje potom preko električnih impulsa bilježe aktivnost mozga. Istraživanje objavljeno 2011. godine pokazalo je da su znanstvenici pomoću EEG uređaja bili u stanju komunicirati s ljudima koji su u vegetativnom stanju bili više od godinu dana. EEG kapice su, naime, za razliku od uređaja za magnetsku rezonancu, pomične, te omogućuju znanstvenicima da češće komuniciraju s pacijentima.
Kad se RAS sustav ošteti – najčešće uslijed metaboličkih poremećaja poput dijabetičke ili hepatičke kome, trauma glave ili pak hipoksične encelofatije, odnosno nedostatka kisika uslijed primjerice zatajivanja srca ili trovanja ugljičnim monoksidom – bolesnik izgubi svijest. U periodu do mjesec dana provedenih u stanju kome bolesnik je bez svijesti, nakon toga njegovo stanje liječnici nazivaju vegetativnim. Radi se, dakle, o stanju u kojem vegetativne funkcije rade – bolesnik spontano diše, ima uredan rad srca i slično, no nema svijesti. Postoji više kategorija vegetativnog stanja, pojašnjava nam dalje Deletis, između ostalog i tzv. lažno budno/svjesno stanje u kojem se bolesnici doimaju budnima – imaju otvorene oči, reagiraju na bol, ali se s njima ne može komunicirati. To je strašna zagonetka, zaključit će Deletis dodajući da se od saznanja o RAS sustavu starih nekoliko desetljeća pa sve do prije petnaestak godina nije na ovom području puno napredovalo.
Očuvana kora mozga
Unatrag desetak godina, međutim, istraživanja poput onog Montija i suradnika uzela su donekle maha, a među njima su upravo na kategoriji lažno svjesnih pacijenata počeli raditi i hrvatski znanstvenici predvođeni Deletisom i Chudyjem.
– Imamo posebne metode kojima registriramo neurofiziološke signale, odnosno ispitujemo da li je očuvana bolesnikova kora mozga. Kod određenog broja osoba u vegetativnom stanju je ona uistinu očuvana i imaju očuvane čak i neke funkcije mozga, ali jednostavno nema integracije tih funkcija. Mi ih, dakle, prvo testiramo, vidimo da li svi signali s površine tijela odlaze do kore mozga, te da li motorne komande iz mozga idu u mišiće, i ako je sve to očuvano, stavimo ih na PET i pogledamo da li je prokrvljenost mozga u redu. Ako su svi ti kriteriji zadovoljeni, onda im u specifičnu jezgru u talamusu postavimo elektrodu – svojevrsni neurostimulator i na taj način pokušavamo probuditi njihov oštećeni sustav, pojasnio je Deletis.
Za razliku od japanskih znanstvenika koji su ovim sistemom u 21 godinu uspjeli probuditi osam od 21 bolesnika, hrvatskom timu to je tijekom četiri godine u potpunosti uspjelo kod dvojice, te djelomično kod još dvoje pacijenata. Sužujući kriterije puno više od japanskih kolega, identificirali su trinaest pacijenata čije je stanje odgovaralo postupku, a pored dvojice »probuđenih«, još dvoje pacijenata sada polako izlazi iz vegetativnog stanja. Od spomenutih trinaest, dvojica su, kaže Deletis, nažalost umrla, no uslijed komplikacija neovisnih o primjeni ove metode. Najpoznatiji od navedena četiri slučaja onaj je danas 23-godišnjeg mladića Josipa Kokeza iz Splita koji je pao u komu nakon što mu je zatajilo srce. Dva mjeseca je proveo u stanju lažne budnosti, prije no što ga je ugrađeni neurostimulator 2011. godine doveo u stanje potpune svijesti. Uspjeh hrvatskog tima postao je poznat široj hrvatskoj javnosti nakon što su Chudy i Deletis nagrađeni priznanjem »Ponos Hrvatske«.
No sukladno tretmanu koji znanost i dalje ima u Hrvatskoj i ovaj projekt, službeno poznat kao »Projekt duboke mozgovne stimulacije kao terapijske metode kod bolesnika u vegetativnom stanju« visi na financijski klimavim nogama, tim vše što, kako tvrdi Deletis, nije podržan od strane Ministarstva. Jedan dio istraživanja, dodao je, stoga će uskoro biti preseljen u Veronu gdje će znanstvenici imati bolje uvjete za rad.
