ZAGREB – Predstavnici državnog vrha, članovi Vlade i kolege zastupnici te drugi dužnosnici i javni uglednici danas su se na komemorativnoj sjednici Hrvatskog sabora oprostili od nedavno preminulog predsjednika parlamenta Borisa Šprema.

Premijer Zoran Milanović – koji nije imao pripremljen pisani govor, objasnivši da ne želi čitati jer mu je Šprem bio prijatelj – kazao je da je politika posao koji čovjeka čini lošijim i upitao se je li taj posao otrovao Borisa Šprema.

»U ovom poslu koji čovjeka nakon svake svađe i rasprave čini lošijim, i tako i mene osobno, koji je kao rudnik olova, suprotno našem očekivanju da bude posao pun sadržaja i smisla, on to nije. U tom rudniku olova, Boris je bio ona čaša ili litra mlijeka koju rudari popiju kad izađu iz rudnika da bi ono na sebe vezalo olovo i samo se otrovalo. Često se pitam je li ga ovaj posao otrovao, jer način kroz koji je sve ovo prolazio je velik, a opet strašan«, rekao je Milanović.

»Umro je od iste bolesti od koje je Boris bolovao. Boris je nakon toga rekao – evo, ja sam se izgleda izvukel iz toga. Nekoliko tjedana nakon toga razbolio se i otišao u bolnicu iz koje nikad nije izašao«, prisjetio se Milanović.

Borisa Šprema opisao je kao skromnog čovjeka. »Ali, to ne znači bogec, nego skroman u smislu njegove rezistentnosti na luksuz, na potrebu za trenutnim zadovoljenjem materijalnog za skupim, raskošnim, a opet je bio uspješan čovjek«, kazao je Milanović, podsjetivši da je Boris Šprem bio iz siromašne obitelji, ali da je, usprkos tomu, ostvario uspjeh.

Rekao je da mu je Šprem približio Podravinu, a da je i sam nosio neka karakterna svojstva likova iz serije Gruntovčani – poštenih i dobrih u najčistijem ljudskom smislu.

Ističući da nije vrijeme ni da se idealizira, Milanović se prisjetio da je Šprem bio čovjek koji je »znao temperamentno i planuti izgubiti živce, ali se onda opet smiriti«.

»Često je u tim kompliciranim međuljudskim odnosima znao reći – pusti ga meni ja bum ga sredil. Kad vam to netko drugi kaže to zvuči zlokobno, ali Boris nikada nije imao takvu namjeru. On je zaista vjerovao da može razgovarati s čovjekom i da ga može preokrenuti i ohrabriti, da ga može uvjeriti«, rekao je Milanović. Dodao je da je Šprem katkad nastupao dječački naivno, ali da je opet bio odrješit, čvrst, s jasnim ciljem, zbog čega je bio i uspješan.

»Svi koji su mu bili bliski mogu biti ponosni na taj uspjeh, jer je Boris do njega došao na pošten način. Igrao je po pravilima, a to je u životu najteže«, kazao je Milanović, koji se od Šprema oprostio riječima, »Bog dragi prijatelju, bog dragi Boris«.

Napomenuo je kako je Šprem svaku od brojnih dužnosti koje je imao obnašao odgovorno i profesionalno, a da se izborom za predsjednika Sabora vratio području života u kojemu je mogao najviše pružiti – demokracija i borba za opće dobro.

»Socijaldemokracija za njega nije bila jedna od mogućih političkih opcija na hrvatskoj višestranačkoj političkoj sceni, socijaldemokracija je za Borisa bila jedina moguća politička opcija, koja osigurava prosperitet i socijalnu pravednost hrvatskog društva«, poručio je Leko.

Naglasio je da je Šprem dužnost predsjednika Sabora obnašao iznimno časno i uspješno, nažalost kratko, te da su ga zbog njegova poštenja, koncilijantnosti i spremnosti na dijalog voljeli svi kolege, bez obzira na političku opciju.

»Držao se dosljedno onoga što je najavio prilikom preuzimanja dužnosti predsjednika Sabora – djelima moramo pokazati da služimo građanima, da nas ne vode osobni, grupni, korporacijski, stranački ciljevi«, poručio je Josipović.