foto: Darko Jelinek, arhiva NL
Iznimno je važno uz koji će središnji paritet kune za euro Hrvatska sudjelovati u ERM 2, a njega neće odrediti HNB, nego europski partneri, što bi mogla biti i tema sastanka ECOFIN-a i Eurogrupe u travnju u Zagrebu, kaže ekonomistica Marijana Ivanov
RIJEKA – Očekuje se da bi Hrvatska u Europski tečajni mehanizam 2 (ERM2), takozvanu čekaonicu za euro, trebala ući početkom srpnja, o čemu će odlučivati tijela EU-a, a temeljem naše uspješnosti provođenja mjera iz Akcijskog plana na koji smo se obvezali pismom namjere. Riječ je o 19 mjera iz 6 područja koje se odnose na usklađivanje zakonodavnog okvira, jačanje kapaciteta Državnog zavoda za statistiku, unapređenje poslovnog okruženja, upravljanje državnom imovinom, jačanja temelja gospodarskog rasta i drugo.
To je formalni okvir, poprilično općenit i labav, dok se neformalni odnosi na generalno pozitivan stav prema zemljama koje još uopće žele participirati u eurozoni, što u našem slučaju pojačava i činjenica da ovo polugodište predsjedamo Vijećem EU-a, pa se sve nekako čini naklonjeno Hrvatskoj da bezbolno preskočimo tu prvu stepenicu prema euru, te ga kroz dvije do tri godine i uvedemo. Iako povremene kritike oporbe idu u pravcu da nema prave javne rasprave, javnost je ionako fokusirana na posve druge teme, pa sve prolazi tiho i bez pompe. Na pitanje o dinamici provođenja akcijskog plana za ulazak u ERM2, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Marijana Ivanov kaže da su uglavnom zadovoljeni, ili bi uskoro trebali biti, ne previše ambiciozni uvjeti koje Hrvatska treba ispuniti za ulazak u ERM2.
Središnji paritet
– CERP je objavio natječaj i za posljednji krug ubrzane prodaje manjinskih udjela države u preostalih 30-ak tvrtki, Pravilnik o registru stvarnih vlasnika pravnih subjekata je donesen, u DZS-u je revizija statistike nacionalnih računa gotovo kontinuirana pojava i bez potrebe zadovoljenja uvjeta Akcijskog plana, a nedavni sastanak predstavnika DZS-a i HNB-a s predstavnicima Eurostata završio je s osmjesima na licu nakon što su predstavnici Eurostata pozdravili predložene mjere za poboljšanje hrvatske statistike.
– Iako se bliži datum kada ćemo se za kojih tri godine odreći kune i uvesti euro za koji smo i do sada bili stabilno vezani, nema zapravo garancije da će to doista biti za tri godine. Boravak u »čekaonici« može trajati i puno duže, jer postojeće zadovoljenje fiskalnih, cjenovnih i drugih uvjeta konvergencijskih kriterija ne znači da će ih Hrvatska zadovoljavati i za dvije tri godine. Moguće je da neće, npr. u slučaju ulaska hrvatskoga gospodarstva u silaznu fazu poslovnog ciklusa što bi dovelo u pitanje fiskalne kriterije, ili pak u slučaju izbijanja neke nove dužničke krize u Europi koja bi značajnije povećala premiju rizika na državne obveznice, tumači Ivanov.
Tako da je, nakon sedam godina članstva u EU, izgledno da ćemo, u skladu s dosadašnjim najavama, početkom srpnja ove godine započeti svoje, minimalno dvogodišnje, sudjelovanje u ERM2 »čekaonici« za uvođenje eura, vjeruje Ivanov. Iznimno je važno, veli, uz koji će središnji paritet kune za euro Hrvatska sudjelovati u ERM2, budući da je to ujedno i tečaj kojem bi bez prevelikih oscilacija trebao konvergirati i tržišni tečaj kuna/euro tijekom članstva u ERM2, odnosno čije bi održavanje na stabilnoj razini trebao podržati i HNB deviznim intervencijama (kupnjom ili prodajom deviza u transakcijama s bankama).
Raspon +/-15 posto
– Središnji paritetni tečaj neće odrediti HNB, nego europski partneri, a navedeno bi moglo biti i tema neslužbenog sastanka ECOFIN-a i Eurogrupe koji će se u drugoj polovici travnja održati u Zagrebu, kaže Ivanov, ne isključujući mogućnost da bismo možda već tada mogli dobiti signal za ulazak u ERM2. No, Ecofin se sastaje u pravilu svaki mjesec, pa će, veli, za konačnu odluku do srpnja biti još prilika.
Prema mišljenju Ivanov, uvažavajući aktualno kretanje tržišnog tečaja kune, uobičajeno blago jačanje kune tijekom ljetnih mjeseci i blago slabljenje u zimskim mjesecima, prosječni tečaj kune za euro u posljednjih nekoliko desetljeća te dugoročni ravnotežni tečaj, za očekivati je uspostavu središnjeg pariteta u odnosu 7,45 kuna za euro.
– Pod pretpostavkom da u narednom razdoblju neće biti pritisaka u smjeru izraženijeg jačanja kune, dok slabljenje domaće valute tijekom članstva u ERM2 nije poželjno jer odgađa trenutak uvođenja eura, to bi mogao biti i tečaj kojim ćemo nacionalnu valutu zamijeniti europskom. Neki će reći »o tom-potom«. Neto-izvoznicima bi odgovaralo da to bude tečaj uz slabiju kunu, ali »neće ići« jer su devalvacije službenog paritetnog tečaja zabranjene što znači da on predstavlja gornju granicu (najslabije kune) za uvođenje eura. Zaduženoj državi i privatnom sektoru odgovaralo bi da euro uvedemo uz jaču kunu pa »prizivaju« spektakularni rast priljeva deviza koji bi znatnije ojačao kunu prije uvođenja eura. No, prilično je malo vjerojatno da će Hrvatska uskoro postati oaza za masovno privlačenje stranih investicija, a onih projekata koji bi se mogli financirati iz EU fondova bit će sve manje, ističe Ivanov. Tumači da je dopušteni standardni raspon gornje i donje točke intervencije u ERM II, odnosno odstupanja tržišnog tečaja od paritetnog tečaja za najviše +/- 15 posto, za nas je manje relevantan jer je kuna i do sada bilježila vrlo nisku volatilnost u razmjeru do +/- 6 posto od dvadesetogodišnjeg prosjeka.
Primjer Slovačke
– Tijekom članstva u ERM II odstupanja tržišnog tečaja od paritetnog tečaja bit će i znatno manja te su kod većine novih članica EU-a bila manje od 1 posto tijekom članstva u ERM II. Izuzetak je Slovačka koja je tri puta trebala revalvirati nacionalnu valutu u terminu središnjeg pariteta te je u konačnici uvela euro uz znatno jači odnos nacionalne valute u odnosu na euro u odnosu na razdoblje početka sudjelovanja u ERM II. No, scenarij Slovačke u Hrvatskoj je ipak malo vjerojatan. S aspekta HNB-a, poduzeća, države i građana – ulazak u ERM II neće donijeti ništa spektakularno novo. Kuna je ionako i sada vezana za euro, a njena emisija oko 100 posto pokrivena deviznim pričuvama koje su većinom u euru. Monetarna strategija nominalnog sidra deviznog tečaja nastavit će se u praksi HNB-a kroz provođenje intervencija na domaćem deviznom tržištu na isti način kao i do sada, odnosno svi instrumenti monetarne politike bit će kao i do sada usmjereni na očuvanje stabilnosti tečaja kao indirektnog cilja HNB-a u očuvanju stabilnosti cijena i financijske stabilnosti. Kratkoročne kamatne stope su već sada puno bliže prosjeku europodručja, te bi se pod pretpostavkom očuvanja financijske stabilnosti i uz stabilni tečaja trebale njemu još više približiti, dok fiskalna konsolidacija, poboljšani kreditni rejting države i pozitivna kretanja u gospodarstvu smanjuju i razliku u visini dugoročnih kamatnih stopa, zaključuje Ivanov.
