Deset zemalja u Europi, među njima i pet članica Europske unije, ustavom brak definira kao zajednicu muškarca i žene. Svih deset zemalja do 1990. bilo je iza Željezne zavjese
ZAGREB Kad u nedjelju hrvatski građani na referendumu budu odlučivali o definiciji braka, mogli bi se gotovo 25 godina nakon pada Berlinskog zida ponovno svrstati među bivše komunističke zemlje istoka Europe koje su odlučile to pitanje rješavati na ustavnoj razini.
Deset zemalja u Europi, među njima i pet članica Europske unije, ustavom brak definira kao zajednicu muškarca i žene. Svih deset zemalja do 1990. bilo je iza Željezne zavjese. Bugarska, Poljska i Mađarska, danas članice Europske unije, bile su zemlje tzv. Istočnoga bloka. Latvija i Litva, također zemlje EU-a, uz Ukrajinu, Bjelorusiju i Moldovu, bile su u sastavu Sovjetskoga Saveza, a Srbija i Crna Gora dvije su od sedam zemalja nastalih raspadom komunističke Jugoslavije.
Na karti Europe, zemlje na istoku ne priznaju istospolne zajednice ili odredbu o zabrani dižu na ustavnu razinu, zemlje središnje Europe priznaju prava istospolnim zajednicama, a zapadne i sjeverne zemlje, uz više ili manje protivljenja, izjednačile su prava istospolnih zajednica s heteroseksualnima, a često se i zajednica u koju ulaze osobe istog spola službeno zove brakom.
U Norveškoj se i istospolne zajednice zovu brak i u donošenju takve odluke protivljenja gotovo i nije bilo
U Norveškoj se i »istospolne zajednice zovu brak i u donošenju takve odluke protivljenja gotovo i nije bilo«, kaže veleposlanik u Hrvatskoj Henrik Ofstad, »a nema ni pokušaja da se taj status izmijeni«.
Istospolni parovi imaju jednaka prava u posvajanju kao i heteroseksualni, dodaje Ofstad koji smatra da je pitanje hrvatskoga referenduma unutarnje pitanje hrvatske politike u koje ne želi ulaziti.
Norveška je »općenito nesklona referendumima i od 1814. organizirala ih je samo pet«, kaže norveški veleposlanik, ali »nikad o pitanju koje se tiče manjina«. Norveška generalna politika u vezi s manjinama, bile one seksualne, nacionalne ili druge, jest »pružiti tim skupinama sva prava potrebna da one ne bi bile diskriminirane ili se takvima osjećale«, kaže norveški diplomat.
U Belgiji se gay osobe i lezbijke smiju vjenčati i imaju potpuno jednaka prava kao i vjenčane heteroseksualne osobe te mogu posvajati djecu.
»U dijelu društva isprva je bilo protivljenja, ali to nikada nije destabiliziralo vladu ni na koji način«, kaže belgijska veleposlanica u Hrvatskoj.
»Odluku je donijela tada vladajuća koalicija koja je imala većinu u parlamentu, a ‘ustavno’ pitanje nikad se nije postavilo«, dodaje.
Rimokatolička crkva u Belgiji nije bila za to, »ali je ostala sasvim unutar zakonskih ograničenja dopuštenih u protivljenju vladinim postupcima«, rekla je za Hinu belgijska veleposlanica u Hrvatskoj Nancy Rossignol.
