Hrvatska se bori s posljedicama financijske krize, gospodarstvo nazaduje, više od polovice mladih je bez posla. No, 1. srpnja Hrvatska će službeno ući u Europsku uniju. Hoće li ona biti novo breme za Europu?
Ovisnost o turizmu
Situacija ipak nije takva da EU već mora skupljati sredstva za spas Hrvatske. Hrvatsko se gospodarstvo može oporaviti, ali to prije svega ovisi o ustrajanosti hrvatskih čelnika da provedu reforme. Trenutačna gospodarska situacija koja u velikoj mjeri ovisi o turizmu, ne daje razloga za optimizam. Od 2009. Hrvatska je u recesiji, njen BDP se smanjio za 11%. Javni dug se gotovo udvostručio, 2013. godine dosegnut će 60 posto BDP-a. Dvije od tri velike kreditne agencije spustile su kreditni rejting Hrvatske na razinu »smeće«.
No, najveći problem je nezaposlenost. Koncem 2012. godine gotovo petina aktivnog stanovništva bila je nazaposlena. K tome, više od polovice mladih Hrvata danas je bez posla.
»Nakon raspada Jugoslavije, industrija je izgubila između 300 i 400 tisuća radnih mjesta«, objašnjava Ivo Družić, profesor makroekonomije na zagrebačkom Sveučilištu. »Budućnost hrvatskog gospodarstva ovisi o otvaranju radnih mjeta u industrijskom sektoru«.
Prvoga srpnja Europska unija prima u svoje okrilje još jednu državu – Hrvatsku. Kako bi obilježio ulazak 28. zemlje članice u EU, Novi list je uspostavio suradnju s Presseuropom, informativnim portalom koji pet dana u tjednu objavljuje izbor najboljih članaka iz europskog i međunarodnog tiska o europskim temama: institucijama, politici, društvu, kulturi, ekonomiji, idejama. Tekstovi su prevedeni na 10 jezika (njemački, engleski, španjolski, francuski, talijanski, nizozemski, poljski, portugalski, rumunjski i češki). Svakog dana u tjednu od 24. do 1. srpnja Presseurop, čiji portal mjesečno posjeti 600.000 čitatelja, objavljuje po jedan članak iz Novog lista na temu ulaska Hrvatske u Europu preveden na 10 jezika. Novi list odabire članke iz europskog tiska na temu kako europski tisak gleda na pristupanje Hrvatske EU.
Na kratki rok, ulazak Hrvatske u EU prijeti da pogorša situaciju. Naime, ulaskom u Uniju Hrvatska mora napustiti CEFTA-u, sporazum koji joj je omogućavao da izvozi u zemlje članice te zone, među kojima i države bivše Jugoslavije, i to uz carinske povlastice. U njih je Hrvatska izvozila robe u vrijednosti od dvije milijarde eura, što predstavlja više od 20 posto ukupnog izvoza unutar CEFTA-e. Neke su članice CEFTA-e već najavile da će ubuduće zahtijevati uvođenje carina na uvoz hrvatskih proizvoda.
Barlett naglašava da je Hrvatska najviše profitirala od tog sporazuma zbog toga što ima najjaču industriju. Njezin će izlazak iz CEFTA-e stoga imati negativnih posljedica po trgovinu.
Gospodarstvo u padu
Hrvatska su se poduzeća već pripremila na ukidanje carinskih povlastica sa zemljama CEFTA-e tako što su osnovala podružnice u Srbiji i Bosni. Prema Družiću, poduzeća koja svoje aktivnosti temelje uglavnom na trgovini bit će najteže pogođena. U svakom slučaju, eksperti su jednoglasni: da bi zaustavila sunovrat gospodarstva, Hrvatska mora poboljšati kompetitivnost. U World Competitivness Yearbook, koji uspoređuje kompetitivnost 60 zemalja, Hrvatska se nalazi na 58. mjestu, iza svih ostalih država Europske unije osim Grčke, a iza Kazahstana, Jordana i Kolumbije.
Poslovno okružje ne stoji ništa bolje. U studiji Doing bussines, Svjetska banka je dala lošu ocjenu uvjetima pod kojima se posluje u Hrvatskoj. Ona zauzima tek 48. mjesto, ponovo iza svih zemalja članica EU, osim Malte.
Hrvatska mora više ulagati u moderne tehnologije, istraživanje i razvoj, kao i u obrazovanje, naglašava Barlett. Potencijale Hrvatske vidi u elektroničkoj industriji, malim tehnološkim poduzećima, kao i u dizajnu.
Družić smatra da javna administracija mora bolje pratiti gospodarstvo. Hrvatska mora iz temelja promijeniti svoje složene zakone i propise.
Međutim, ono što najviše obeshrabruje investitore i koči administraciju je endemska korupcija. Ernst&Young je nedavno objavio istraživanje provedeno među manadžerima više zemalja. Kad je riječ o korupciji, Hrvatska se digla do visokog trećeg mjesta. Prema tom istraživanju, Hrvatska je korumpiranija od Nigerije ili Rusije.
Želja za reformama
Posljednjih godina hrvatske su se vlasti upustile u ozbiljnu borbu protiv korupcije, tvrdi Družić. Godine 2012. bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na 10 godina zatvora zbog korupcije. Ova osuda bez sumnje jača kredibilnost države.
Ali to nije dovoljno. Za Bartletta osnovni problem Hrvatske je endemska korupcija sudstva. U slučaju sudskog spora ne može se računati na neovisnost sudaca. Zbog toga investitori radije ulažu novac drugdje. »Korupcija je stari hrvatski problem i neće se riješiti od danas do sutra«, kaže Barlett.
Premijer Zoran Milanović i njegova vlada lijevog centra napravili su nedavno hrabar korak u pravom smjeru: ukinuli su javne subvencije gubitaškim brodogradilištima i privatizirali dva brodogradilišta. Podsjetimo ipak da je Europska unija zahtijevala od Hrvatske da privatizira brodogradilišta kako bi pristuplia EU. Uostalom, primjeri Rumunjske i Bugarske pokazuju da želja za reformama često zna posustati nakon pristupanja Uniji.
http://www.presseurop.eu/en
