PREPORUKA STRUČNJAKA

Hrvatska ima stvarno loš model prikupljanja krvne plazme. Rješenje? Jednostavno je

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Foto Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

 Do 2026. plan je utrostručiti prikupljanje neophodne tekućine



Količine krvne plazme za frakcioniranje koje se prikupljaju u Hrvatskoj trebale bi se prema nacrtu Nacionalnog programa opskrbe lijekovima proizvedenim iz ljudske plazme 2023. – 2026. do kraja godine povećati na 30.000 litara, a da bi se osigurala samodostatnost Hrvatske u opskrbi plazmom, do 2026. godine trebalo bi utrostručiti njezinu proizvodnju, s postojećih 22.000 na 60.000 litara godišnje.


Osim planiranog povećanja broja darivatelja, koji danas čine oko dva posto populacije, u dokumentu se spominje i racionalizacija potrošnje krvnih pripravaka i lijekova iz plazme.


Upravo je ta odredba izazvala ozbiljne stručne kritike na Nacionalni program koji je izradilo Ministarstvo zdravstva. Branimir Anić, pročelnik Zavoda za kliničku imunologiju i reumatologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb i predsjednik Hrvatskog reumatološkog društva upozorio je na to da se racionalizacijom potrošnje krvih pripravaka iz plazme neće postići željeni cilj te je pozvao na redefiniranje sada loše postavljenog modela prikupljanja plazme u Hrvatskoj.


Način motiviranja




– Ne slažem se s konceptom racionalizacije potrošnje lijekova iz plazme jer smatram da bi svi pacijenti trebali imati neograničen pristup lijekovima iz plazme unutar stručno prihvaćenih indikacija.


Njih trebaju odrediti isključivo liječnici specijalisti, dok bi svako administrativno ograničavanje bilo kontraproduktivno i protivno interesu zdravlja pacijenata.


S tim u vezi su i pokazatelji o godišnjoj potrošnji imunoglobulina po stanovniku, pri čemu je Hrvatska bitno ispod prosjeka EU-a, upozorio je prof. dr. Anić u javnoj raspravi o tom dokumentu.


U Nacionalnom programu se navodi da bi racionalizacija dovela do smanjenja pritiska na ubrzanu potrebu prikupljanja velikih količina plazme postupkom plazmafereze, no Anić to smatra potpuno pogrešnim jer je, tvrdi, upravo izostanak pritiska doveo do toga da količina raspoložive plazme dugi niz godina stagnira bez ikakvih pomaka.


Zato predlaže redefiniranje modela prikupljanja plazme u Hrvatskoj na temelju iskustava najuspješnijih europskih zemalja po količinama prikupljene plazme postupkom plazmafereze, kao što su Mađarska, Austrija ili Češka. Spomenute zemlje, inače, donatore plazme nagrađuju financijski.


Anić ne vjeruje da će predložene mjere dovesti do realizacije ambicioznog cilja od 60 tisuća litara plazme do 2026. godine, što bi značilo gotovo utrostručenje plazme raspoložive za proizvodnju lijekova.


Hrvatskoj su, kaže, potrebni drugi načini motiviranja, privlačenja i zadržavanja darivatelja plazme od onih trenutačno predviđenih, a potrebni su i drugi modeli prikupljanja plazme jer postojeće metode nisu dale rezultate.


To je, smatra, posljedica toga što je primarna briga i fokus transfuziologa bila osiguranje krvnih pripravaka, a ne plazme za proizvodnju lijekova.


Podržali su ga iz Hrvatskog saveza za rijetke bolesti, ističući da su lijekovi iz plazme, posebno imunoglobulini, važan dio terapije za dio oboljelih od rijetkih bolesti, a njihov nedostatak može ugroziti živote pacijenata.


Hrvatska udruga leukemija i limfomi (HULL) upozorila je na to da su oboljelima od hematoloških bolesti lijekovi iz plazme važan dio terapije, a redovito davanje imunoglobulina smanjuje im rizik od pojave infekcija, potrebe za prijemom u bolnicu pa i smrti od infekcije.


– Budući da svaki poremećaj u opskrbnom lancu izravno ugrožava živote pacijenata, iznimno smo zainteresirani da Hrvatska ima sigurnu i uređenu opskrbu lijekovima iz plazme.


Nažalost, takvi poremećaji u Hrvatskoj su se već događali, a potražnja za lijekovima iz plazme na svjetskoj razini stalno raste, što unosi dodatnu zabrinutost.


Brine nas to što se među mjerama navodi racionaliziranje potrošnje lijekova iz plazme jer ona može ugroziti i pogoršati ishode liječenja, upozorio je Dražen Vincek, predsjednik HULL-a.


Restrikcije, dodaje, neće dovesti do povećanja količina plazme, već će prikupljanje više plazme dovesti do veće dostupnosti lijekova.


Ispod prosjeka EU-a


Iz nedavno osnovane Hrvatske udruge za smanjenje šteta po zdravlje, koju čine zdravstveni radnici i medicinski stručnjaci, upozoravaju na to da zbog nedovoljnog prikupljanja plazme neće biti ni dovoljno lijekova, što donosi štetu po ishode liječenja, s posljedičnim povećanjem troškova liječenja.


– Na to ukazuju podaci o godišnjoj potrošnji imunoglobulina po stanovniku, pri čemu je Hrvatska znatno ispod prosjeka EU-a, u skupini država članica EU-a s najmanjom potrošnjom.


Predlažemo uvođenje novih modela prikupljanja plazme u Hrvatskoj jer postojeći rezultira prikupljanjem nedovoljnih količina plazme za proizvodnju imunobioloških lijekova iz domicilne plazme s posljedičnim štetama po zdravlje i ishode bolesti, uz povećanje troškova zbog kupovanja pripravaka proizvedenih od plazme prikupljene pretežito u SAD-u, upozorili su stručnjaci.


Zbog prekida frakcioniranja krvne plazme u Imunološkom zavodu, Hrvatska na uvoz skupih bioloških lijekova iz plazme danas troši 13,2 milijuna eura godišnje, a oživljavanje proizvodnje u Imunološkom zavodu osiguralo bi samodostatnost, pod uvjetom da se prikupe dovoljne količine plazme u Hrvatskoj.


Novčana kompenzacija za troškove i neugodnosti


Države koje su samodostatne u količini prikupljene plazme uvele su novčanu kompenzaciju kojom se donatoru nadoknađuje putne troškove ili izgubljeno vrijeme.


U odnosu na darivanje krvi, plazmafereza traje puno duže, od 60 do 90 minuta, u odnosu na 10 do 20 minuta koliko traje darivanje krvi. I Imunološki zavod je do 2013. imao takav sustav monetarne kompenzacije davateljima u iznosu od 150 kuna.


– Ne radi se o kupovini plazme, nego o kompenzaciji za troškove i neugodnosti povezane s darivanjem. Tako u Češkoj, na primjer, osoba može donirati plazmu svakih 14 dana, u Austriji svaka tri, a u Njemačkoj svaka dva dana, ali je ukupan godišnji broj donacija ograničen na maksimalno 50, odnosno 60.


To od donatora zahtijeva pažljivo planiranje i integraciju potrebnog vremenskog intervala za donaciju u njegov dnevni raspored, navodi Csaba Dohoczky iz Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva, gdje smatraju da slobodan dan nije dovoljna motivacija kojom će Hrvatska doći do željene količine krvne plazme.