Sprječavanje zlouporabe azilnih procedura, jačanje upravljanja granicom i vraćanje stranaca, kao i jačanje solidarnosti među državama članicama Europske unije, dio je strateških ciljeva hrvatskog Plana upravljanja migracijama i azilom do 2030., koji je nedavno prihvatila Vlada.

Pet je strateških ciljeva toga plana. To su održivo upravljanje migracijama i sprječavanje nezakonitih kretanja, osiguranje učinkovitog i pravednog sustava međunarodne zaštite i prihvata te sprječavanje zlouporaba tog sustava, poticanje zakonitih migracija i zakonitih načina dolazaka, unapređenje politike integracije i socijalne uključenosti osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom te razvoj partnerskih odnosa s trećim zemljama i jačanje suradnje na bilateralnoj i regionalnoj razini.

Uz to, prihvaćen je i prateći provedbeni Akcijski plan do 2027., kojim su utvrđene mjere i aktivnosti nositelj većine kojih je MUP.

Sustav upravljanja

Europska komisija odobrila je financijsku omotnicu u iznosu nešto većem od 140 milijuna eura za sufinanciranje pripravnosti za provedbu Pakta o migracijama, i to za Fond za azil, migracije i integraciju (AMIF) 37,4 milijuna eura te Fond za integrirano upravljanje granicama, Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (BMVI) 102,6 milijuna eura.

Preostala nužna sredstva za punu provedbu osigurat će se iz državnog proračuna.

Hrvatska se već duže suočava s padom broja stanovnika, starenjem populacije i odlaskom mladih ljudi u inozemstvu. Osim toga, već godinama bori se s kroničnim nedostatkom radne snage, osobito u sektorima poput građevinarstva, turizma i zdravstva, što izravno ugrožava gospodarski rast i funkcioniranje javnih sustava.

U tom kontekstu, priljev stranih državljana, posebice tražitelja međunarodne zaštite, mogao bi predstavljati značajnu priliku za poboljšanje demografske slike zemlje.

No, da bi se to ostvarilo, migracijska politika ne može se temeljiti isključivo na privremenom uvozu radne snage, već mora uključivati cjelovitu strategiju dugoročne integracije stranaca u hrvatsko društvo. To znači stvaranje uvjeta za učenje jezika, zapošljavanje, obrazovanje djece, pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama te promicanje međusobnog razumijevanja i poštovanja. Jednostavno rečeno, potrebno je uspostaviti dobar sustav upravljanja migracijama i politikom azila.

Kako nam je rekao posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva Dražen Živić iz Instituta »Ivo Pilar«, migrantski pritisak je velik, a moguće će biti i veći jer ne samo što krizna žarišta u svijetu nisu nestala, nego i procesi koji se u tim prostorima odvijaju čineći ih društveno, politički i gospodarski nestabilnima, stvaraju potencijalno vrlo velik demografski potencijal.

Problem krijumčara

– Taj pritisak će vjerojatno rasti, jednim dijelom se kanalizirati kroz legalne migracije, a jednim dijelom i nelegalne jer neće svi moći taj dolazak regulirati kroz legalne kanale.

No, iako je Europa demografski najstariji kontinent, potrebe za radnom snagom neće biti tolike da bi sada baš svatko iz prenapučenih i gospodarski zaostalih prostora pogođenih političkim krizama, mogao ovdje legalno doći.

Bit će puno i onih koji će iz različitih razloga ići ilegalnim kanalima. Tu je i pitanje krijumčarenja ljudi, koje je velik biznis u svijetu i sigurno će nastojati ostati »živahan«, dok će krijumčari obećavati ljudima kule i gradove ne bi li kroz »njihovu mrežu« došli na europski prostor. Dakle, razumljivo je da Europa mora pronaći odgovor na ta pitanja, kaže Živić.

Dio ljudi na europski prostor ilegalno dolazi zato što to tako žele krijumčari.

Regrutiraju ih skrivajući od tih svojih klijenata da bi možda mogli doći ovdje i regularnim putem, dodaje. Prema njegovim riječima, željeno poticanje zakonitih migracija znači da se administrativne procedure moraju učinkovito provoditi tako da budu brže, ali ne manje restriktivne.

– Ako se nešto ubrzava, ne znači da se manje kontrolira, nego mora biti učinkovitije.

To znači da netko tko bi možda htio doći legalnim putem u Hrvatsku ili bilo gdje drugdje u Europu radi posla, ne odustane od tog kanala zato što sve predugo traje. I onda se odlučuje na ovo drugo, skuplje i puno rizičnije.

Dakle, ne treba odustajati od kvalitetne kontrole, ali bi procedure svakako trebale biti brže i jednostavnije, rekao je Živić.

Ne pomaže žica

On dodaje i »treću dimenziju«, koja se često zaboravlja, a to je da u ilegalnim migracijama ljudi idu poljima i šumama, prelaze rijeke ili mora u brodicama, ne samo da stradavaju na putu, nego i ugrožavaju sigurnost domicilnog stanovništa u područjima kroz koja prolaze.

Podsjeća da kada gledamo zapadnobalkansku migrantsku rutu, ona prolazi i kroz zemlje koje nisu članice Europske unije; Sjevernu Makedoniju, Srbiju, BiH, Crnu Goru i Kosovo. Tu također imamo dva elementa, napominje.

Jedan je, kaže, da i te države imaju određeni broj ljudi koji ih legalno ili nelegalno napuštaju i dolaze na naše granice. Znači, sigurnost nam je važna i zbog njih, ukazuje, a osobito kada je riječ o migrantima iz udaljenih zemalja.

– Olakšavajući je kontekst da su i Rumunjska i Bugarska ušle u Schengen, što je za nas povoljna okolnost. To ne znači da nećemo biti suočeni s migrantima, ali se na određeni način već i vidi u padu broja migranata, kaže Živić.

Dražen Živić / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Gledajući s makrorazine, pitanje suradnje i s trećim zemljama smatra važnim u kontekstu ublažavanja ili uklanjanja razloga za migriranje. I drži kako to zapravo najviše nedostaje globalnoj dimenziji migracija.

– Svi se bavimo posljedicama polazaka migranata iz tih država, a ne uklanjaju se uzroci i ne pomaže im se da smanje svoj migracijski kontingent.

Naravno da je to najteže i najskuplje, ali je zapravo jedini način da se pritisak migranata smanji, neovisno o kojim je migracijama riječ.

Broj migranata neće smanjiti žica na granici ili išta slično, nego samo bolje stanje ili situacija u njihovim vlastitim državama. S tim da nema jedinstvene strategije kako to napraviti, upozorava.

Integracija mora biti obostrana

Pitanje migranata i migracija se ozbiljno razmatra, upravo jednim dijelom u kontekstu njihove integracije, kaže Dražen Živić.

– To ne znači da je ta integracija uvijek osuđena na uspjeh te da će u svakom kontekstu i kod svake osobe ona biti uspješna.

No, mora se ponuditi sadržaj koji će to omogućiti jer ja pretpostavljam da će i ovi koji dolaze legalno kao strani radnici, a osobito oni koje je neka druga nevolja natjerala da dođu, ako budu bolje prihvaćeni, to možda u budućnosti stvoriti kod njih i spremnost za trajniji ostanak.

Davno sam rekao da mi, s obzirom i na demografsku situaciju u kojoj se nalazimo, ne bismo nikako smjeli reći da se to nas ne tiče.

Primjerice, 20 tisuća Ukrajinaca je rat natjerao da dođu i oni žive sada u Hrvatskoj.

Ne treba im zabraniti da se danas-sutra vrate u Ukrajinu ili odu negdje drugdje, nego im moramo omogućiti uvjete da požele i postanu budući stanovnici Hrvatske pa će nam onda pomoći i u revitalizaciji.

Ali to nikako ne ide na način da ih se izolira ili stigmatizira, već da stvarno osjete kako im je Hrvatska poželjela dobrodošlicu. S tim da i oni moraju Hrvatsku kao takvu prihvatiti, što se odnosi i na bilo kojeg drugog migranta. Integracija mora biti obostrana, zaključuje Živić.