O njima doslovno ovisi kad će se za Petrinju, Glinu i Sisak, gradske sredine koje su zbog brojnosti stanovništva, kao i zbog čitavog niza opće potrebnih djelatnosti, posebno onih povezanih s prometom, moći proglasiti situacija smanjene opasnosti. S obzirom da je znanstveno dokazano da će se najmanje godinu dana na banijskim rasjedima događati brojni slabiji i jači potresi, najvažnije je već oštećene, pa i u velikoj mjeri srušene objekte sanirati, osloboditi polomljenih elemenata i učiniti ih u najvećoj mjeri otpornima na novo urušavanje. A taj posao, koliko ih sam naziv definira drukčije obavljaju – vatrogasci. Upravo zbog njih Petrinja je postala Hrvatska u malom. Dok smo tražili stožer jednog dijela vatrogasnih postrojbi, pa tako i one s područja Primorsko-goranske županije kojom rukovodi Dario Gauš, jedan od najiskusnijih i najprofesionalnijih vatrogasnih stratega u Hrvatskoj, čovjek koji unatoč svojoj mladosti već iza sebe ima četvrt stoljeća silno teških vatrogasnih izazova, u Petrinji se moglo čuti sve moguće dijalekte. Od raznih dalmatinskih, jako je puno Zadrana, preko slavonskih, do onih s područja Istre te dakako Rijeke i Primorja.

Zastrašujuća stvarnost

– Dok vi objavite tekst, vratit ćemo se doma. Nakon punih deset dana iznimno teškog, doslovno danonoćnog posla, malo će nam odmora dobro doći. Mnogo nas je ovdje, ali da nas je i više, ne bi nas bilo dovoljno. Organizirani smo u Stožer za upravljanje vatrogasnim operacijama za područje Petrinje i okolice, istaknuo nam je Gauš puni naziv sustava pred kojim su najizazovniji zadaci u prvoj fazi otklanjanja posljedica potresa.

Stalno suočeni s opasnostima – zapovjednik Dario Gauš, snimio Sergej Drechsler

Jasno je da je pred vastrogascima bila nikad teža i nikad opasnija operacija otklanjanja desetaka ruševina iz središta Petrinje. Već i letimični prolazak kroz taj razoreni gradić, kroz njegove ulice i trgove koji u središtu nose nazive po hrvatskim političkim velikanima, od Radića do Tuđmana, pored u ratu potpuno srušene crkve sv. Lovre, u poraću obnovljene uglavnom pomoću armiranog betona pa opet danas rastresenog krova, sve te medijske slike postaju još nebrojeno puta snažnije. Miris vlažne, stare žbuke, mirisi podruma koji su desetljećima bili skriveni od danjeg svjetla, nagrižene drvene grede, kao i crjepovi što datum proizvodnje vezuju uz 19. stoljeće, sav taj užas dodatno pojačavaju.

– Znam da može djelovati nevjerojatno, ali je istina: na dan imamo više od tri stotine intervencija. Najviše smo ih u jednom danu zabilježili čak 330. Znamo li da operacija uklanjanja dimnjaka ili dijelova krovišta koji zbog stalnog podrhtavanja mogu postati smrtonosnim projektilima, traje najmanje pola sata, i to ako je uistinu brzo izvedemo i ako nije zahtjevna, jasno vam je koliko posla obavljamo. Istina, dnevno je u akciji od 150 do 220 vatrogasaca, tako da smo s te strane jako dobro ekipirani, pojašnjava nam Gauš.

Potpuno iscrpljeni

S obzirom na to da su on i nekolicina najvažnijih vatrogasnih djelatnika na terenu od 29. prosinca, tjelesno su, ali još i više psihički totalno iscrpljeni. Kako se prije nije radilo na ovako kompleksnim operacijama kao što je ova petrinjska, »u hodu« je zaključeno kako se pojedini vatrogasac ne smije opteretiti smjenama duljim od pet dana. Sve što bi išlo iznad tog vremenskog intervala, postajalo bi kontraproduktivnim. Ne da bi vatrogasci od opasnosti oslobađali Petrinjce, dovodili bi u ugrozu i sebe same.

Opasan rad na visini i u teškim uvjetima svakodnevica je vatrogasaca koji pomažu građanima Petrinje, Gline i Siska, snimio Sergej Drechsler

– Osim naših najvažnijih obaveza i zadataka, neminovno se susrećemo i s psihološkim dijelom priče, s velikom tugom i posebnim emocionalnim stanjima u kojima se nalaze stradalnici, ljudi koji su u potresima izgubili imovinu, sigurnost, neki i najmilije. Sve je to dio velikog umora koji nas obuzima, tako da mogu reći da je ovo jedna od najtežih operacija koje sam vodio ili u kojima sam sudjelovao, pojasnio nam je Gauš te nam dao koordinate položaja njegovih vatrogasaca na terenu. Da bi se do njih došlo, bilo je naime potrebno proći rigorozne kontrole interventne policije jer tamo gdje vatrogasci rade, zona je najvećih opasnosti, takvih da je gubitak života moguć i zbog najmanje nepažnje.

– Jesmo, umorni smo, pa i ne samo zbog posla koji radimo. Stanovnici Petrinje na čijim kućama obavljamo sanacije su u teškom stanju, nisu rijetki ni konflikti za koje je zadužena policija. Mi se naprosto ne bismo smjeli baviti bilo čime što izlazi iz domene našeg posla, jer poslovi koje obavljamo su uistinu po život opasni ne pridržavamo li se protokola. A to je ovdje, u ovoj tuzi Petrinje često nemoguće, pojašnjava nam Sanjin Blažević, uz svoju zamjeničku funkciju u JVP-u Rijeka i jedan od onih koji obavljaju i organiziraju najteže poslove – instruktor je za tehničko spašavanje, kao i član županijske desantno intervencijske postrojbe. Kažimo da je Sanjin Blažević vatrogasac po genima.

Sanjin Blažević strpljivo sluša što muči Petrinjce, snimio Sergej Drechsler

Treća generacija

Treća je generacija u svojoj obitelji koja se bavi tim časnim zanimanjem, poslom koji ne samo da je život, on je to često i više od života. S njim su se itekako složile još dvije vatrogasne legende, Kristijan Brmalj i Danijel Iskra, a naše smo združene vatrogasne postrojbe, uz riječki JVP tu su i opatijski ze malološinjski JVP kao i čitav niz DVD-a, pronašli u ulici Stjepana Radića, gdje su nakon dimnjaka uklanjali i zabatne zidove te dakako veći dio krovišta.
Akciju koja će im zajamčiti kakave-takve mirnije dane i noći pratili su i stanari okolnih kuća. Nikola Badžek, Dražen Josipović, kao i njegova kći, studentica Patricia.

– Sjajni su dečki, divni ljudi. Rade fenomenalno, a jasno mi je i kao laiku da to što oni rade malo tko može. Mada, da su ljudi s Primorja, iz Rijeke i Opatije pravi prijatelji, oni koji će biti itekako požrtvovni za druge znam već jako dugo jer sam dio života proveo radeći u Rijeci, ispričao nam je Dražen brzinski, dok su se nešto poslije deset sati prve zrake sunca probijale kroz petrinjsku jako gustu maglu.

– U svega osam dana obavili smo 1909 intervencija. Da bi nam operativno bilo lakše, podijelili smo Petrinju u četiri sektora, dok je u petom mjesto Mošćenica. U selima se štete uglavnom uklanjaju samostalno, bez naših intervencija, osim ako se ne radi o najdelikatnijim zadacima. Ovom prigodom zahvaljujem i svima koji su nam posudili neophodnu tehniku, specijalne dizalice, kamione s košarama, sve ono bez čega samo sa svojim vozilima ne bismo mogli ni u primisli obavljati ovako brzo. Žurne su to akcije i zbog toga što se nakon naše intervencije i opasnost smanjuje ili nestaje, ali jasno nam je da oni koji su nam posudili svoju tehniku ne mogu u to vrijeme obavljati svoje poslove. Drugim riječima, ne možemo posuđeno koristiti u nedogled, zaključuje Gauš.

Ekipa s Jelenja

Na kraju, još jedna intervencija. Ovog puta u akciji su vatrogasci iz Jelenja, Dino Piljić i Kristan Semion.

– A što reći, velika tuga, strašne posljedice. Ono što je dobro je to da smo svi, cijela Hrvatska, kao jedno, da smo svi spremni pomoći. Evo, samo iz Jelenja osim nas dvojice tu su bili još i Mario te Renato Reljac, kao i Emanuel i Anton Puškarić, ponosan je Semion.

Dino Piljić i Kristan Semion, snimio Sergej Drechsler

A Jelenje je malo. Ali i ono, kao i čitava Hrvatska, srca velikoga. Na kraju, sa svojom kacigom koju je donio nakon reporterskog obilaska Pelješkog mosta, u košaru i visine ide i naš fotoreporter Sergej Drechsler. Grobnički je zet, pa je i tretman bolji.

Gledamo ih još malo, s divljenjem. I s mislima na malog Marka Karduma, također krasnog izdanka ponosne grobničke familije koji je opčinjen vatrogascima. U Petrinji je i nama postalo jasno da je Marko potpuno u pravu kad je tako fokusiran baš na njih. Jer da, baš oni, vatrogasci, ljudi s prve crte obrane, ljudi koji svojim požrtvovnim radom svima koji s njima dođu u kontakt – vraćaju nadu.