Nasljednik Haškog tribunala

Hoće li general Petković nakon dvije trećine kazne i kajanja na slobodu? Sud je dosad odbio već tri slična zahtjeva

Zlatko Crnčec

Petković je napisao da »osjeća potrebu da se obrati i izrazi svoj stav o presudi i dosuđenoj kazni«, dodavši da »u ratu i dobri ljudi mogu svojim djelima ili propustima pridonijeti počinjenju zločina«



ZAGREB – General HV-a i HVO-a Milivoj Petković i njegova obrana poslali su ovog tjedna podnesak predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS), nasljedniku haškog tribunala, Carmelu Agiusu, u kojem se očituju na stajališta haškog tužiteljstva i ostalih nadležnih institucija vezano za njegov zahtjev za puštanje na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne.


– U studenom 2020. Milivoj Petković je podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu. Time je započeo postupak koji vodi predsjednik Suda, odnosno Mehanizma. U ovom trenutku smo u fazi očitovanja obrane na stav tužiteljstva i drugu dokumentaciju koja nam je u tom postupku dostavljena. Podnesak smo podnijeli u ponedjeljak, a prilog tom podnesku je i Petkovićevo pismo predsjedniku Suda, izjavila je jučer za naš list Petkovićeva odvjetnica Vesna Alaburić.


Petkovića je u studenom 2017. Haški tribunal pravomoćno osudio na 20 godina zatvora za ratne zločine počinjene tijekom rata u BiH. Slično je očitovanje u lipnju ove godine poslala i obrana Brune Stojića koji je u istom procesu osuđen isto na 20 godina.


Vojnički odgoj




U svom pismu koje je priloženo uz očitovanje njegove obrane, Petković je napisao da »osjeća potrebu da se obrati i izrazi svoj stav o presudi i dosuđenoj kazni, posebno zato što je ovo i prva prilika da to osobno i učini«.


– Ja doista nisam osoba koja lako izražava emocije, ali to ne znači da ih nemam ili da ih ne proživljavam. Moja suzdržanost u pokazivanju emocija vjerojatno je posljedica mog vojničkog obrazovanja i odgoja jer sam gotovo cijeli život bio vojnik. Kako god bilo, uvjeravam Vas, gospodine predsjedniče, da to ne znači i moju bezosjećajnost ili nedostatak empatije prema drugima. Poštovani gospodine predsjedniče, od ratnih događaja u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini, u kojima sam sudjelovao, prošlo je skoro 30 godina. Od tada nije prošao ni jedan jedini dan, a da mi se slike ratnih strahota ne vraćaju u sjećanja. Znam da će tako biti do kraja mog života. S time živim i s time se nosim kako najbolje mogu, napisao je Petković. Dodao je da je »rat ljudska tragedija i zlo«, te da »u ratu i dobri ljudi mogu svojim djelima ili propustima pridonijeti počinjenju zločina«.


Nikad više rat


– Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem, iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije, napisao je Petković. Dodao je da je »priznanje počinjenih zločina, iskreno kajanje i izražavanje sućuti obiteljima stradalih jedini način iskrene pomirbe, očuvanja mira i suživota među narodima u BiH i cijele bivše Jugoslavije«.


– Nadam se da će ova moja izjava barem malo tome pridonijeti. To je najviše što ja u ovim okolnostima mogu učiniti. Vjerujem da se svaki konflikt ili nesporazum među narodima na području BiH može i mora rješavati isključivo pregovorima i dogovorima. Nikako i nikada više nasiljem i ratom. Ovo kažem kao vojnik i to moje uvjerenje nije od jučer. U tom kontekstu i zbog toga Vam, gospodine predsjedniče, i pišem. Poštovani gospodine Agius, nadam se da ovo moje pismo nećete doživjeti na bilo koji način neprimjerenim ili protivnim interesima mira i suživota među narodima BiH. U protivnom molim Vas da ga zanemarite, napisao je Petković.


Šestorica nekadašnjih vojnih i političkih čelnika BiH Hrvata, 29. studenog 2017. godine pred Haškim sudom pravomoćno su osuđena na ukupno 111 godina zatvora uz kvalifikaciju udruženog zločinačkog poduhvata.


Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne osuđen je na najveću kaznu, 25 godina. General Petković i Stojić, kao i bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak osuđeni su na 20 godina zatvora. Bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina, on je od siječnja 2019. na prijevremenoj slobodi, a već odavno na slobodi je i predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić, koji je bio osuđen na deset godina zatvora.


Agius dosad odbio tri zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu


Izdržane dvije trećine kazne ne donose automatski puštanje na uvjetnu slobodu. Takva je praksa bila dok su Haškim sudom predsjedali Theodor Meron i njegovi prethodnici, ali je tu praksu promijenio sadašnji čelnik Mehanizma Carmel Agius. On je dosad odbio već tri takva zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu jer je smatrao da trojica osuđenika koja su podnijela zahtjev nisu pokazala znakove pokajanja, krivnje i rehabilitacije.


U rujnu 2018. bio je odbijen zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Radivoja Miletića, bivšeg načelnika Odjela za operativno-nastavne poslove Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, nakon što je odslužio dvije trećine od 18 godina kazne zatvora. U siječnju 2020. odbijen je isti zahtjev Miroslava Brale Cicka, bivšeg pripadnika jedinice »Džokeri« HVO-a, iz švedskog zatvora gdje izdržava kaznu od 20 godina zbog zločina počinjenih 1993. nad Bošnjacima u selu Ahmići. Također, odbijen je i zahtjev Radoslava Brđanina, bivšeg političkog vođe takozvane SAO Krajine, osuđenog na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, koji je na izdržavanju kazne u zatvoru u Danskoj.