Foto Davor Kovačević
Lažna dojava o napadu na časnu sestru iskorištena je u svjetonazorskim sukobima
povezane vijesti
Slučaj lažnog napada na časnu sestru prije dva tjedna u Zagrebu kao da se uklopio u sve već postojeće hrvatske društvene sukobe i kulturne ratove od kojih neki traju već desetljećima, a dodatno su se užarili nakon Thompsonovog koncerta na zagrebačkom hipodromu. Ovaj je slučaj otvorio brojne teme oko kojih već dugo traju prijepori. Među njima svakako treba nabrojiti pitanje ilegalnih i legalnih migranata i njihovo uklapanje u hrvatsko društvo. Ta tema zasad ipak ne privlači neku preveliku pažnju zbog toga jer je legalnih migranata u Hrvatskoj još uvijek relativno malo, a i dolaze iz dijelova svijeta koji se ne povezuju s pojavama nekog većeg terorizma.
Histerija javnosti
Međutim, ta situacija ipak tinja već neko vrijeme, a bilo je i nekoliko neuspješnih pokušaja prosvjeda protiv stranih radnika. Dio desne političke scene, posebno one na društvenim mrežama, burno je reagirao na, pokazalo se kasnije, lažnu informaciju da je napadač bio izbjeglica iz jedne muslimanske zemlje.
– Imamo razinu histeriziranosti javnog mnijenja koja je iznad onoga što se redovito pojavljuje na marginama javnog mnijenja u svakom društvu. I to se sada zaoštrilo, kako zbog domaćeg primitivizma koji je tradicionalan nažalost, kao i nedostatak političke kulture, tako i zbog činjenice da je od Thompsonovog koncerta na Hipodromu nadalje došlo do više temperature u javnosti. U takvoj situaciji sitni povodi imaju eksplozivne konzekvence. A taj sitni povod je doista lakša tjelesna povreda jedne hrvatske građanke. Međutim, ovdje su se nakalemile tri stvari. Prvo da je ta građanka časna sestra, drugo da je ona u jednom trenutku navodno sama tvrdila, ili je netko u njezino ime tvrdio, da ju je napao stranac i prizivao Alaha jer mu je smetao njezin križ. Ja doista ne znam je li to ona sama u trenutku rastrojenosti rekla. Ali to se pojavilo. I treće, to je ono što je posebno važno, da smo imali situaciju u kojoj očito policija, to inače i nije njezina praksa, hodala na prstima. Nisu se htjeli zaletati jer očito da im je od prvog časa nešto bilo sumnjivo. Po mom sudu, ispravno su reagirali. Međutim, takva je zagrijanost bila u javnosti da se nije moglo čekati. Pa smo došli u situaciju da su se neki počeli pozivati na jednu marginalnu slovensku televizijsku postaju koja nas obavještava što se dogodilo u zapadnom dijelu Zagreba. Činjenice padaju u drugi plan jer se umjesto toga pojavljuju razne interpretacije, smatra profesor Žarko Puhovski.
Svjetonazorski rat
Nakon što se na društvenim mrežama pojavila informacija o navodnom napadu na časnu sestru, dio desne scene koji pokušava privući pažnju javnosti upozoravajući na opasnost od imigranata nije propustio iskoristiti situaciju za svoje potrebe.
– A kada se pokazalo da nije bilo nikakvog napada i kada je situacija postala jasnija, ne može se baš čuti da se netko ispričao. Treba reći i to da u hladnoj atmosferi prije ovog događaja da su tri dosadašnja pokušaja da se organiziraju veliki skupovi protiv imigranata neslavno propali. Na njima se ukupno pojavilo pedesetero ljudi u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Doslovce je ukupno bilo pedesetero ljudi. Ako. Oni su ti kojima je do toga stalo, do te antiimigrantske histerije, naišli su na ledenu atmosferu u kojoj ne mogu dobiti nikakvu podršku. I onda bi im idealno došla jedna takva situacija u kojoj bi se govorilo o časnoj sestri. To me podsjeća na situaciju u Beogradu tamo 1986. ili 1987. kad se svaka dva-tri tjedna čitalo u novinama da je na Kosovu silovana neka monahinja. Što onda daje neki posebni dodatak jer bi se radilo o napadu na neku žensku osobu koja je po definiciji slabija, ali koja je ujedno i reprezentant vjere. To su na nekim mjestima pokušali sada napraviti, ali se pokazalo da tu nema nikakve činjenične podloge, naglašava Puhovski. Ovaj se događaj uklopio u već postojeću usijanu atmosferu nastalu nakon Thompsonovog koncerta na zagrebačkom Hipodromu. Nakon toga uslijedili su pokušaji dijela branitelja da zabrane skupove koje je organizirala srpska nacionalna manjina i neke lijeve udruge. Uslijedio je potom i takozvani Antifašistički marš koji je također uzrokovao kontroverze zbog nekih poruka koje su se na njemu mogle čuti, a među kojima je najviše pažnje izazvao natpis kojim se traži osnivanje nekakve Balkanske federacije, ali i ukidanje postojećih nacija na Balkanu. Lažni napad na časnu sestru uklopio se jako dobro u ovaj unutarhrvatski svjetonazorski rat.
– U ovakvim situacijama uglavnom činjenice stradaju. Kao i u slučaju rata i ovdje je istina prva žrtva. U Hrvatskoj je na djelu vrsta kulturnog rata koji se zaoštrio i u kojem je svaka tema dobra. A onda se gleda je li to odgovara našima ili vašima.
Imate situaciju da je došlo do atentata u Americi da netko u Hrvatskoj napiše da je dobro da su ga ubili. Imamo takvu atmosferu. Imate i druge primjere. Ovi koji govore da je čitav Thompsonov koncert bio ustaški istovremeno nisu u stanju reći nekoliko negativnih riječi o nekim znakovima koji su se pojavili na Antifašističkom maršu. Isto tako ima i ljudi koji slušaju Thompsona, ali nisu radikali koji ne žele kritizirati neke stvari koje su se dogodile na koncertu, već samo govore o tome da je tu riječ o mladeži koja je zabludjela, smatra Puhovski.
Medijska »buka«
Ovaj je slučaj ukazao i na velik utjecaj društvenih mreža u stvaranju raspoloženja javnosti. Prvo je dio desnice na društvenim mrežama počeo dizati paniku i huškati ljude protiv imigranata, posebno onih muslimanske vjere. Međutim, kada je policija i službeno objavila da nikakvog napada nije bilo dio lijeve scene na društvenim je mrežama započeo pravu hajku i izljeve mržnje protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj, što je karakteristična situacija za unutarhrvatske povijesne i svjetonazorske ratove. I dok su društvene mreže divljale, mediji, oni etablirani i oni relativno novi kao što su portali, ipak su korektno postupili ne šireći bilo kakvu paniku ili mržnju. I baš je jedan od njih, portal Teleskop.hr čak i prije nego se policija službeno oglasila objavio točnu vijest da nikakvog napada na časnu sestru nije bilo.
– Točno. Oni su prvi objavili tu informaciju. Nije to bio neki etablirani službeni medij nego jedan relativno novi portal, što se danas može smatrati dijelom medijske slike. Oni jesu prvi objavili ime škole. Ali s druge strane su prvi doista objavili da se radi o nečem drugom. Naime, o tomu da je vrlo vjerojatno osoba samu sebe povrijedila. I ono što je tu interesantno. Urednik tog portala je bio na jednoj televiziji i rekao da je po njegovom mišljenju sve ovo takav problem da je o tome trebalo razgovarati s premijerom, nadbiskupom i tako dalje. Što se meni čini pretjeranim. To je časna sestra, ali ona je građanin kao i svaki drugi. Ona ima simboličko značenje u slučaju da bude napadnuta. Ali ako je i s kim trebalo razgovarati, trebalo je razgovarati s takozvanim školskim vlastima. Ona je bila nastavnica u školi koliko znam. I tu su se skupljali nekakvi razni, u jednim novinama su imali jedne roditelje koji su bili s njom nezadovoljnika negdje drugdje, mislim na Teleskopu, su se pojavili roditelji koji su bili s njom zadovoljni, rekao je Puhovski.
»Vojske« u rovovima
I mediji i politika, ali i društvene mreže kao da se privikavaju na mogućnost da bi se jednog dana zaista mogao dogoditi stvaran incident u kojem bi sudjelovao neki imigrant, a sada su suprotstavljene strane ovo iskoristile kao još jednu bitku u svjetonazorskim ratovima.
– Imamo situaciju kao u Prvom svjetskom ratu. Imamo rovove, dvije suprotstavljene vojske u rovovima kojima treba municija. Vlada nedostatak municije pa sve dođe dobro kao municija. Pa svi, da to tako kažem, čekaju visoku loptu. Ovaj je put to bio slučaj časne sestre. Ili slučaj Marša za mir gdje su neki s desnice napali sudionike da su nosili četničke znakove. Pa tako sada na desnici pokušavaju iskoristiti činjenicu da je jedna sudionica marša imala znak lubanje na crnoj zastavi, a što označava borbu protiv establišmenta i nema nikakve veze s četnicima.
To je takva situacija u kojoj je lopta ispala previsoka. Ili kada je jedna od sudionica na leđima imala zastavu koja da nije hrvatska jer je imala zvijezdu petokraku, naglasio je Puhovski.
Relativno dobra situacija
On smatra da nema izgleda da se eventualna antiimigrantska histerija prelije u netrpeljivost prema hrvatskim građanima islamske vjeroispovijesti.
– Mislim da je kod nas ta šansa jako mala. Ja sam uvjeren da je to jako malo vjerojatno. Nikada ne možete reći da je nešto nemoguće jer bi kada govorite o društvenim odnosima u tom slučaju morali biti prorok. Ali meni se čini da je vjerojatnost izrazito mala. Imigranti muslimani odlaze u zapadnu Europu, a i ova histerija oko militarizacije EU-a će dovesti do dodatnog zaustavljanja svih migracija. Tako da ja mislim da u ovom trenutku te opasnosti nema. Puno veću opasnost vidim u tome da ta jadna desnica, kad shvati da ne može dobiti podršku protiv stranih radnika, da se ne okrene natrag Srbima. Mi smo dosad imali veliku sreću da nam odlaze imigranti koji nisu iz ratničkih naroda i fizički su u prosjeku niži od naše populacije. Možda to zvuči pomalo morbidno, ali to su sve činjenice koje utječu na situaciju koja je kod nas relativno dobra. Ali jedan mali dio naših građana to želi iskoristiti kao osnovu za ekstremna desničarska okupljanja, a zasad u tome ne uspijevaju pa se moraju baviti samo Srbima, rekao je Puhovski.