Bez gorskog spašavatelja u timu, medicinski helikopter sveden je na skupa zračna kola hitne pomoći koja koštaju 5 tisuća eura na sat, a koja doslovce mogu prevesti pacijenta samo od jednog heliodroma na drugi, upozorava pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić
Niti 900 odrađenih akcija od početka godine, niti stotine spašenih života tijekom ove zime u Dalmaciji, pa niti činjenica da su u samom vrhu europske, pa i svjetske učinkovitosti u spašavanju, nije dovoljna hrvatskim GSS-ovcima da im Ministarstvo zdravlja da dozvolu da »uđu u helikopter« i budu dio tima na tzv. »medicinskim letovima«. Prošlogodišnja odluka ministarstva da se iz tima koji dežura u Splitu, kako bi poletio vojnim helikopterom po pacijente kojima treba hitni prijevoz, »izbaci« član GSS-a, ne samo da je ogorčila hrvatske spašavatelje, već im je, kako tvrde, počela stvarati i realne probleme. Članovi HGSS-a naime, jedini su osposobljeni za spašavanja i intervencije na bilo kojoj vrsti nepristupačnog terena do kojeg ne može doći vozilo. U situaciji kad spašavatelji procijene da stanje unesrećenog zahtijeva brzu helikoptersku intervenciju, ukoliko je ekipa s dežurnim liječničkim timom koji slučajem već u zraku, taj se isti helikopter mora vraćati po GSS ekipu ili se pak mora zatražiti još jedan helikopter, što sve nemalo usporava vrijeme reakcije i direktno, tvrde u HGSS-u, ugrožava živote unesrećenih.
Uzaludno hodočašće
Pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić pri tome ističe da se radi o helikopterima koji mogu primiti 24 osobe odjednom, te da je sama inicijativa za ovakva helikopterska dežurstva došla prije nekoliko godina upravo od strane HGSS-a.
– Nakon što smo dugo uzaludno »hodočastili« po Ministarstvu zdravlja, pokrenuli smo prije nekoliko godina vlastitu inicijativu »dežurstava« tijekom turističke sezone. Na heliodromu Firule napravili smo montažni objekt, od skromnih sredstava nabavili vrlo skupu opremu za reanimaciju, te sa svojim članovima – liječnicima i spašavateljima započeli s dežurstvima. Tijekom ljeta znali smo potrošili i po 100 tisuća kuna samo na potrošni materijal i medicinski kisik čije smo boce punili i trošili gotovo svakodnevno. Uskoro smo pridobili i Županijsku ustanovu za Hitnu medicinsku pomoć čiji su se djelatnici pridružili dežurstvu, te uporno pokušali uvući u priču i nadležno Ministarstvo zdravstva koje se u početku dosta opiralo ovoj inicijativi, prisjeća se Prizmić. No nedugo nakon što su medicinska »helikopterska« dežurstva zaživjela kao ustaljena praksa, resorno Ministarstvo, tvrdi pročelnik HGSS-a, odlučilo je da u dežurnoj ekipi više ne može biti pripadnik GSS-a jer po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ne spada u medicinski tim.
Kompleksna obuka
U situaciji gdje se HGSS-u doslovce iz turističke sezone u sezonu utrostručuju helikopterske akcije, ova odluka, smatra Prizmić, krajnje je neopravdana i opasna.
– Letač spašavatelj nije u tom timu da radi liječnički posao, već da omogući liječničkoj ekipi da dođu do pacijenta ili unesrećenog tamo gdje nitko drugi ne može proći ili gdje helikopter ne može sletjeti. Upravo zbog takvih situacija članovi HGSS-a prolaze kompleksnu obuku. Bez gorskog spašavatelja u timu, taj je helikopter sveden na skupa zračna kola hitne pomoći koja koštaju 5 tisuća eura na sat, a koja doslovce mogu prevesti pacijenta samo od bolnice do bolnice, odnosno samo od mjesta gdje helikopter može sletjeti i iskrcati medicinsku ekipu, što znači uglavnom od jednog heliodroma na drugi. Na izoliranim mjestima gdje ljudi imaju ogromne šanse da umru ukoliko ne dobiju pomoć što prije, helikopter bez osposobljenog spašavatelja letača koji se može spustiti po sajli do unesrećenog, ne znači apsolutno ništa.
Hipotetska situacija
Pokušavajući dočarati situaciju u kojoj se našao HGSS, Prizmić nudi hipotetsku situaciju.
– Dogodi se neka nesreća na otoku, u polju, daleko od ceste. Čovjeku pozli ili možda krvari. Čak i da medicinska ekipa u helikopteru doleti negdje u blizinu, netko tog čovjeka mora dopremiti do njih. Ako ne uspiju, zovu GSS, pa se taj isti helikopter mora vraćati po ekipu u Split, a za svaku minutu kašnjenja unesrećenom se, po zakonu »zlatnog sata« za 1,3 posto umanjuju šanse da preživi, pojašnjava Prizmić postavljajući Ministarstvu zdravlja i javnosti retorička pitanja: Imaju li i oni koji se razbole ili ozlijede izvan naselja i javnih prometnica pravo na medicinsko zbrinjavanje? Zašto građani za isti novac umjesto spasonosnog primarnog zbrinjavanja na licu mjesta, imaju tek nešto brži prijevoz od medicinske ustanove do ustanove, pita se Prizmić.
– I bogatije države izbjegavaju troškove paralelnih sustava kao što su dva helikoptera, ne gubi se dragocjeno vrijeme jer zajednički tim sa istog mjesta kreće na intervencije i na taj način usluga je cjelovita, brža, jeftinija. Važno je napomenuti da sudjelovanje GSS-ovca u medicinskim letovima ne košta ni kunu više jer oni ionako dežuraju, ističe prvi čovjek HGSS-a.