Politički i zakonodavni debakl procesa donošenja izmjena Zakona o kaznenom postupku zorna je demonstracija koliko je neosporno stabilna parlamentarna većina zapravo krhka.

Dovoljno je bilo da samo jedan HDZ-ov koalicijski partner, nezavisni saborski zastupnik Željko Lacković, odluči da neće podržati to usklađivanje s EU pravnom stečevinom i posljedica je ponavljanje čitavog zakonodavnog postupka koji je trajao nekoliko mjeseci.

Premijer Andrej Plenković jučer je, što je iz njegove perspektive prirodno, nastojao umanjiti značenje ovog događaja, ali svejedno nije krio razočaranje Lackovićem.

Lacković šuti

– Pitajte njega o ovom, mi smo to raspravili u utorak na koaliciji i ja sam izrazio nezadovoljstvo. Zakon o kaznenom postupku je organski zakon i za njegovo je izglasavanje potrebna apsolutna većina u Hrvatskom saboru, a to je 76.

Budući da je bilo 75 glasova, Vlada će, sukladno saborskom Poslovniku, za tri mjeseca ponovo taj prijedlog zakona uputiti u proceduru i siguran sam da će on biti izglasan.

To je očito bila neka pogreška ili nešto drugo, ali meni to u ovom trenutkui i nije važno. Važno je da je u pitanju zakon iz zakonskog paketa koji je ministar pravosuđa donio u Vladu, koja ga je poslala u Sabor, a bitan je za zaključivanje hrvatskog puta prema OECD-u.

Dakle, raspravili smo to što se dogodilo i za tri mjeseca će izglasati sadržajno identičan zakon. U biti se i nije ništa dogodilo jer predsjednik Sabora nije potpisao zakon, izjavio je predsjednik Vlade.

Poslovnik propisuje da »prijedlog zakona koji je odbijen na sjednici ne može biti ponovo uvršten u dnevni red sjednice prije isteka roka od tri mjeseca od dana kada ga je odbio Sabor«.

Krajem siječnja će, znači, prvo čitanje izmjena ZKP-a opet doći u parlament. Do tada Plenković i HDZ imaju vremena nagovoriti Lackovića da popusti, a on zasad ne otkriva svoje buduće namjere.

– Neću se izjašnjavati. Ni o ovom što je bilo ni o tome hoću li u ponovljenoj proceduri podržati donošenje Zakona o kaznenom postupku. Govorit ću kada za to bude vrijeme, rekao nam je jučer Lacković.

Ako je njemu, kao članu Državnog sudbenog vijeća, bilo nešto ozbiljno problematično u zakonskom prijedlogu, pa je zato u petak bio suzdržan, s obzirom na to da je Plenković najavio da se sadržajno ništa neće mijenjati, možda će Lacković ostati kod svog stava. Naravno, moguće je i da mu HDZ, u zamjenu za glas za ZKP, ponudi određenu kompenzaciju, a Lackoviću je prioritet ipak lokalna, a ne nacionalna politika.

Bilo bi lakše

Više puta se natjecao na izborima za župana Koprivničko-križevačke županije, a sada je vijećnik Županijske skupštine i predsjednik Gradskog vijeća Đurđevca.

Riječ je o političaru koji nije bez biračke baze, uživa solidnu potporu u Križevačko-koprivničkoj županiji i zato je malo otporniji na pritiske, ne može mu Plenković samo tako naređivati.

Iz tog bi razloga HDZ-u u Saboru dobro došao barem još jedan zastupnik, kako bi parlamentarna većina narasla na 77 i Vlada time dobila širi manevarski prostor. Ukratko, HDZ-u treba novi Hrvoje Zekanović.

Kada je u srpnju 2022. Narodna stranka – reformisti napustila vladajuću koliciju i Natalija Martinčević postala oporbena zastupnica, HDZ-ova većina također je spala na minimalnih 76. Plenkovićeva Vlada dokazala je da može funkcionirati i u tim okolnostima, ali neupitno je da joj je lakše ako joj je na raspolaganju koji zastupnik više.

Tijekom ljeta 2022. je Zekanović, koji je do tada tvrdio da je Plenković Jugoslaven koji je 1990. vjerojatno glasovao za stranku SKJ-Pokret za Jugoslaviju, shvatio da je on odličan premijer i uslijed toga je raskinuo s opozicijom i pridružio se HDZ-ovoj koaliciji.

S većinom od 77 zastupnika odmah je sve bilo nekako jednostavnije.

Ako HDZ sada, zbog nepouzdanog Lackovića, krene u potragu za novim Zekanovićem, možda bi ga mogao pronaći u Međimurju, s obzirom na to da dvoje nominalno opozicijskih zastupnika iz te županije, Boška Ban i Ivica Baksa, prošli tjedan nisu glasovali protiv rebalansa državnog proračuna i premijerovog Godišnjeg izvješća, nego su bili suzdržani.

Loši dani za Jandrokovića

Već dulje od osam godina Gordan Jandroković obnaša dužnost predsjednika Hrvatskog sabora, a trenutačno sigurno ne prolazi kroz svoje najbolje razdoblje.

Na udaru se našao zbog činjenice da se u Saboru održao okrugli stol o Jasenovcu, na kojem se čulo da je to bio radni logor u kojem se nije ubijalo, a na popratnoj konferenciji za novinare i da je NDH bila izraz želje hrvatskog naroda i kao takva podobna za unošenje u Ustav.

Ako je to dopušteno reći gostima Sabora, nema nikakvog smisla da Jandroković zastupnike izabrane od naroda kažnjava opomenom u slučaju da procijeni da su u raspravi »Za dom spremni« izgovorili u pogrešnom kontekstu. I kontroverzno glasovanje o ZKP-u u petak sugerira da Jandroković ovih dana ne vlada baš situacijom.

Nije jasno zašto je predsjednik Sabora objavio da je taj organski zakon usvojen, premda ga je podržalo premalo zastupnika. Manje je vjerojatno da se on nadao da nitko to nikad neće shvatiti te da će se stoga izmijenjeni Zakon o kaznenom postupku normalno primjenjivati.

Uvjerljivije djeluje mogućnost da ni Jandroković ni tajnica sjednice, koja sjedi pokraj njega, nisu pojma imali koliko je potrebno glasova za prihvaćanje tog zakona, što spada u abecedu hrvatskog parlamentarizma. A, to bi onda bilo doista zabrinjavajuće.