Odjeci prosvjeda za kurikulum

Građani poručili "No passaran": Radikalizacija javnog prostora potaknula na pobunu

Srđan Brajčić

snimio Silvano Ježina

snimio Silvano Ježina

"Radikalizacija javnog prostora kojem danas u Hrvatskoj svjedočimo potiče na pobunu i one naše sugrađane koji nisu skloni bilo kojem aktivizmu. Građani dopuštaju određenu razinu radikalizacije društva, ali kad procijene da je pređena granica dopuštenog, vrlo glasno će poručiti - no pasaran!"



Konzervativna revolucija začeta u zajedničkim krugovima ekstremnog katoličanstva i radikalne desnice, koja se upravo pod egidom znanstvene zajednice, potom uobličene u nužnost proširenja ekspertne skupine Borisa Jokića za desetak novih stručnjaka pokušava nametnuti procesu izrade cjelovite kurikularne reforme, po prvi puta se suočava s ozbiljnim i organiziranim građanskim otporom.


Okupljanje, po nekim procjenama, 40 tisuća prosvjednika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, ali i u ostalim hrvatskim gradovima, svjedoči o tome da se građanska i sekularna Hrvatska neće olako prepustiti sve agresivnijem konzervatizmu ekstremnih namjera.


Jadranka Kosor, bivša premijerka Vlade Republike Hrvatske, također je nazočila zagrebačkom prosvjedu, s kojeg je otišla impresionirana. Ponajprije izrečenim porukama, k tome vrlo duhovitima koje su poslane vladajućoj politici. Onoj, dakle, politici koja između redova, kaže Kosor, pokušava zaustaviti cjelovitu kurikularnu reformu obrazovanja koja bi trebala poticati kritičku misao među učenicima, a zaustaviti dosadašnju prasku pukog štrebanja podataka. Nakon ovakvog prosvjeda, ocjenjuje Jadranka Kosor, bilo bi posve logično očekivati da se vladajući zapitaju, a Predrag Šustar podnese ostavku.




No, takvo što od novog Šustara, to jest od ministra obrazovanja Šustara u HDZ-ovoj vlasti, naravno, ne treba očekivati. Naime, bivši dekan riječkog Filozofskog fakulteta u znanstvenim i studentskim krugovima uživao je nekoć simpatije, poštovanje i ugled. Međutim, više nije simpatičan, a na kraju će ostati upamćen kao ministar u lošoj Vladi, kojem je 40 tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu vikalo: ostavka, ostavka…


– Dosad na nekom prosvjedu ili skupu nisam vidjela toliki broj mladih ljudi, čak cijelih obitelji s djecom i rodbinom. To je vrlo snažna poruka svima onima koji prosvjede za kurikularnu reformu povezuju s političkim strankama ili nekim ideologijama. Na taj prosvjed prvenstveno treba gledati kao na glas javnosti protiv političkih naredbi da će građani moći slobodno misliti samo unutar svoja četiri zida.


Dakle, misleća, visokoobrazovana i urbana Hrvatska, koja na prosvjede izlazi vrlo rijetko i nerado, s jednog civiliziranog i dostojanstvenog skupa poslala je snažnu poruku protiv politika koje nisu u duhu Europske unije i onih demokratskih zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Ono što je novo i važno za ovaj prosvjed, jest činjenica da se Hrvatska prvi puta okupila oko ideja obrazovanja. Prosvjednici su se duboko poklonili prosvjetnim radnicima; svim profesorima, nastavnicima, učiteljima… koji odlično rade svoj posao ali za koji su uvijek bili malo plaćeni. To je svakako važan korak naprijed za našu zemlju, poručuje Jadranka Kosor.


Politički predznak


Nebojša Zelić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci poručuje da je prosvjedima pokazano to da se građane može mobilizirati, iako su oni inače vrlo često pasivni. To je već samo po sebi jako dobro.


– Možda zajedno shvatimo da je demokracija sustav koji traži odgovorne i aktivne građane. Građane koji su spremni braniti tolerantno i pluralno društvo od istih onih nasrtaja i političkih pritisaka koji su zaustavili kurikularnu reformu i nad time likuju. Možda zajedno shvatimo da nam istječe vrijeme u kojem možemo obraniti svoj građanski obraz koji smo izgubili kada smo šutjeli na ukidanje invalidnina i subvencija za prijevoz, prodaju državnih firmi, ukidanje financiranja raznih udruga civilnog društva, ubacivanje članova marginalnih i ekstremnih stranaka poput Hrasta kao zamjenika ministra obrazovanja… Ili kad se prešućivala reakcija udruge U ime obitelji na izvještaj pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kaže Nebojša Zelić koji se pritom nada u to da su prosvjedi možda uvertira za niz skupova koji se neće ustezati jasno reći da su – politički, jer borba za pluralizam, pravednost i ranjive ne može biti drugo nego politička borba.


Jadranka Kosor ocjenjuje da se prosvjedima neminovno šalju političke poruke, iako organizatori pokušavaju otkloniti politički predznak. Sandra Benčić iz Centra mirovnih studija također smatra da je na skupovima nemoguće izbjeći političku dimenziju. Jer, kaže Benčić, kurikulum kojeg vodi Boris Jokić amenovala je Vlada Zorana Milanovića i time reforma ima politički predznak, ali to ujedno ne znači da ima i stranački.– Već time što su prosvjednici zatražili Šustarovu ostavku poslana je jasna politička poruka. Osim iskazanog nezadovoljstva prema ministru Šustaru, prosvjedi nam također pokazuju da su se mnogi okupili i zbog toga što su generalno nezadovoljni situacijom u zemlji i ovom Vladom koja očito ne funkcionira i koja nije okrenuta budućnosti. To je bio prosvjed za modernu i građansku Hrvatsku, u kojoj svatko može misliti i reći ono što želi. U konačnici, bio je to bio prosvjed za dosljedno čuvanje, tumačenje i provođenje temeljnih vrednota hrvatskog Ustava. Ako vladajuća politika to ne želi čuti i uvažiti, bojim se da će poruke s budućih okupljanja biti puno žešće, komentira Jadranka Kosor koja ovih dana prepoznaje neprimjerenu ljutnju, čak isključivost među onima koji se glasno protive kurikularnoj reformi Borisa Jokića. To je onaj milje klerikalne desnice koja zapravo stoji iza konzervativne revolucije koju institucionalnu podršku daju vladajuća elita. Kosor naime podsjeća na zadnje izjave Ladislava Ilčića, predsjednika stranke Hrast i udruge Grozd koji tvrdi da njegovi pogledi na kurikulum imaju podršku u vladajućoj Domoljubnoj koaliciji. Osim toga, Ilčićeve izjave na tragu su svega onoga što zagovara i kontroverzna udruga U ime obitelji. – Vrlo je opasno kad se u društvu javljaju inicijative koje pojedine knjige označavaju kao nepoželjne ili neprijateljske, što čini udruga U ime obitelji Željke Markić. Iluzorno je međutim u današnje vrijeme interneta i digitalizacije očekivati da djece neće pročitati ono što ih zanima. A Ladislav Ilčić samo je glasnogovornik jedne doista konzervativne vlasti koja očito ne dopušta da struka ima zadnju riječ u procesu kurikuluma, već politika. Ilčićev je problem međutim u tome što on nije dovoljno obrazovan za to da se bavi reformom obrazovanja, za razliku od ekspertnog tima Borisa Jokića, naglašava Jadranka Kosor i kaže da je postalo već neugodno slušati sve one koji pokušavaju umanjiti značaj prosvjeda.

Političarima se ne vjeruje


S druge strane, kaže Sandra Benčić, glasni konzervativno-radikalni krugovi homogenizirali su ostatak Hrvatske, posebno nakon što je javnim postao registar nepoćudne lektire prema viziji Željke Markić. Benčić tumači da građani ove zemlje nisu skloni radikalnom političkom, ali i općenito društvenom diskursu koji se na simboličkoj razini može sažeti u tvrdnji da lektira sa Zoranom Ferićem ili Slavenkom Drakulić potiče mlade na pornografiju. Ekstremni konzervatizam nikad nije honoriran na izborima u Hrvatskoj, a kada radikalizam uzme maha i postane agresivan, ljudi izlaze za ulice, bune se i pružaju otpor.


– Radikalizacija javnog prostora kojem danas u Hrvatskoj svjedočimo potiče na pobunu i one naše sugrađane koji nisu skloni bilo kojem aktivizmu. Građani dopuštaju određenu razinu radikalizacije društva, ali kad procijene da je pređena granica dopuštenog, vrlo glasno će poručiti – no pasaran! To su zorno pokazali i ovi prosvjedi u Hrvatskoj koji su se dogodili nakon što se stopiranje kurikuluma pretvorilo u onu kap koja je prelila čašu njihovog strpljenja, pa su javno poručili da radikalnom i retrogradnom konzervatizmu nema mjesta u političkom i društvenom mainstreamu. Nadam se da će Domoljubna koalicija shvatiti smisao tih prosvjeda, to jest da će se odreći svih onih utjecaja koji dolaze iz recimo Hrasta ili U ime obitelji. Dakle, onih krugova koji u prvom redu ciljaju na javne politike obrazovanja i zdravstva, a zalažu se za ukidanje potpora neprofitnim medijima i kulturi. To je doduše mudra taktika, ponajprije u smislu pokušaja da se kroz kurikulum utječe na obrazovne procese, o kojima dominantna politika ionako ne vode previše računa, znajući da tako formiraju buduće glasače, pojašnjava Sandra Benčić.


Jadranka Kosor međutim nije sigurna u to da će prosvjedi nešto značajnije promijeniti u ponašanju vladajućih. Jednako tako, iluzorno je očekivati da će saborski Obor za obrazovanje povući svoju odluku o tome da ekspertnu skupinu za kurikulum prošire s deset novih članova. U tom smislu Nebojša Zelić ističe da okupljanja diljem Hrvatske pokazuje upravo to – da građani ne vjeruju svojim izabranim političkim predstavnicima koji su ih sve uvjeravali da je sve u redu i da reforma ide dalje. Građani više vjeruju, kaže Zelić, stručnim skupinama, kao što je ekspertna radna skupina za kurikulum. – S jedne strane, to može biti problem za legitimnost odluka političkih predstavnika, jer građani ne vjeruju onima koje biraju. S druge strane, to može buditi optimizam da je moguće zadobiti povjerenje građana poštenim i iskrenim radom za dobrobit zajednice. Političari bi trebali ozbiljno shvatiti da je to jedino rješenje za povratak povjerenja u demokratski sustav. Nadam se da su političari shvatili da građani više neće mirno čekati da iskažu svoj stav svake četiri godine. Nadam se da su to shvatili i građani, ocjenjuje Nebojša Zelić. To je dojam i Jadranke Kosor koja smatra da su prosvjedi poslali poruku svim hrvatskim političarima i oni doista moraju voditi računa o tome da u društvu postoji tiha većina koja možda ne izlazi na izbore, ali je pokazala da se zna organizirati kada to hoće.– Ovi prosvjedi bili su protiv svih političkih stranaka. Građani su vrlo jasno poručili da više ne žele da se politika miješa u struku i da neće tolerirati vraćanje u prošlost. Masovnost prosvjeda treba tražiti i u tome što se građani nisu osjetili instrumentaliziranima od strane političara, već su se ujedinili u akciji široke lepeze civilnog društva, naglašava Benčić.