Obrane hrvatskih generala u Haagu pobijaju prvostupanjsku presudu

Gotovinina žalba: Oriejeva presuda toliko je nerazumna da mora biti ukinuta

Denis Romac

Haški je sud najprije je objavio javnu verziju Markačeve žalbe, da bi je ubrzo, nakon manje od pola sata,  ponovno proglasio zaštićenom vjerojatno jer je sadržavala neki povjerljivi podatak ili ime zaštićenog svjedoka



Neposredno uoči proslave 16. obljetnice Oluje – prve nakon što je Haški sud 15. travnja osudio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom pothvatu u Oluji – Gotovinina i Markačeva obrana podnijele su žalbe na presudu kojom je Gotovina osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora, zbog zločina protiv srpskih civila tijekom i nakon Oluje 1995. godine.


Haško tužiteljstvo sada ima 40 dana za odgovor na žalbe, nakon čega će i obrane dobiti rok za replike na odgovor tužiteljstva. 


Kako se navodi u uvodu Gotovinine žalbe, koju je objavio Haški sud, general Gotovina izdavao je zapovijedi i poduzimao radnje u Oluji s ciljem oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija, naredivši napad topništva na vojne ciljeve. Obrana navodi kako su tri istrage UN-a nakon Oluje potvrdile da nije bilo neselektivnog ili namjernog granatiranja civila i civilnih područja, a do sličnog zaključka došle su i Sjedinjene Američke Države, koje su zaključile kako ne postoje dokazi koji bi upućivali na nezakonito granatiranje. Dakle, kako stoji u Gotovininoj žalbi, prvostupanjsko vijeće nije moglo izvan opravdane sumnje utvrditi da je hrvatski napad bio usmjeren na civile. Iako je 94,5 posto ispaljenih projektila bilo usmjereno na gađanje vojnih ciljeva, prvostupanjsko vijeće “nerazumno je zaključilo” da preostalih 5,5 posto projektila koji su navodno pogodili “civilna područja” opravdava zaključak da su “cijeli gradovi tretirani kao ciljevi”.


Gotovinini odvjetnici u žalbi nadalje navode kako je prvostupanjsko vijeće na temelju tog “neracionalnog zaključka” zaključilo da su srpski civili napustili Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac iz straha od granatiranja, premda mnogi dokazi ukazuju kako njihov odlazak nije imao veze s granatiranjem. 


Zapovjednik UN-ovog Sektora Jug tako je smatrao da su Srbi otišli zbog zapovijedi za evakuaciju koju je izdalo njihovo vlastito vodstvo, što je potvrdio i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith. No prvostupanjsko vijeće njihova je svjedočenja zanemarilo, kao i činjenicu da “niti jedan srpski civil nikada nije izjavio da je bio teroriziran nezakonitim granatiranjem HV-a, ili da je napustio Hrvatsku zbog takvog nezakonitog granatiranja”. 




I samo prvostupanjsko vijeće zaključilo je da nije postojalo dovoljno dokaza na osnovu kojih bi bilo moguće utvrditi da su hrvatske vlasti, uključujući i civilnu i vojnu policiju, provodile politiku neprovođenja istraga o zločinima, a odbacilo je teze tužiteljstva da Gotovina nije poduzeo “potrebne i razumne mjere” da spriječi zločine. Usprkos tome, prvostupanjsko vijeće “svojevoljno” je zaključilo da Gotovina nije intervenirao u rad Vojne policije te da nije poduzeo tri mjere koje je konstruiralo samo sudsko vijeće, a koje su bile “toliko beznačajne da ih ni tužiteljstvo niti sudsko vijeće tijekom suđenja nisu nisu spominjali”, što je sudskom vijeću bilo dovoljno da zaključi da je Gotovina time dao “drugi značajan doprinos” zajedničkom zločinačkom pothvatu. 


Stoga Gotovina traži ukidanje osuđujuće presude po svim točkama. “Zaključci prvostupanjskog vijeća toliko su ozbiljno nerazumni da se presuda mora poništiti, a njegovu osuda za odgovornost u vezi sa zajedničkim zločinačkim pothvatom ukloniti i donijeti presudu kojom proglašava generala Gotovinu nevinim po svim točkama”, zaključuje se u uvodu Gotovinine žalbe, koja ima 142 stranice.


Haški je sud najprije je objavio javnu verziju Markačeve žalbe, da bi je ubrzo, nakon manje od pola sata,  ponovno proglasio zaštićenom vjerojatno jer je sadržavala neki povjerljivi podatak ili ime zaštićenog svjedoka. Javna verzija bit će objavljena naknadno.


Kako se očekuje, na odluku žalbenog vijeća čekat ćemo najmanje godinu dana. Iako obrane priželjkuju oslobađajuće presude za svoje branjenike, takve su presude iznimno rijetke, barem prema dosadašnjoj haškoj statistici. Naime, od ukupno 161 haškog optuženika, nakon osuđujuće prvostupanjske presude samo su četvorica oslobođeni krivnje u drugom stupnju, i to trojica Hrvata, Mirjan, Zoran i Vlatko Kupreškić, te ratni zapovjednik Srebrenice Naser Orić.