Teška vremena

Godina dana suživota s pandemijom je iza nas. Sad nas čekaju godine dugotrajnog oporavka

Tihana Tomičić

snimio Davor Kovačević

snimio Davor Kovačević

Hrvatska Vlada donijela je na stotine i tisuće urgentnih mjera i odluka, a premijer Andrej Plenković, koji sa svakom apokalipsom dobiva novu dozu sijedih pramenova, postao je jedini šef izvršne vlasti od Domovinskog rata do danas koji se susreo s toliko kriza i katastrofa u svom mandatu. Doduše, on ga je u ovih 365 dana i obnovio, ostvarivši pobjedu na parlamentarnim izborima koji su se u međuvremenu uspjeli održati u srpnju



U ovom tjednu prije točno godinu dana Kina je objavila prvi smrtni slučaj od novog koronavirusa u Wuhanu. Toga dana počela je godina opasnog življenja, koja je Hrvatsku, osim pandemijom koronavirusa, tijekom zadnjih 365 dana pogodila i dvama razornim potresima, u Zagrebu i Petrinji.


U tom razdoblju hrvatska Vlada donijela je na stotine i tisuće urgentnih mjera i odluka, a premijer Andrej Plenković, koji sa svakom apokalipsom dobiva novu dozu sijedih pramenova, postao je jedini šef izvršne vlasti od Domovinskog rata do danas koji se susreo s toliko kriza i katastrofa u svom mandatu. Doduše, on ga je u ovih 365 dana i obnovio, ostvarivši pobjedu na parlamentarnim izborima koji su se u međuvremenu uspjeli održati u srpnju.


Tajne Wuhana


Danas, 12 mjeseci kasnije od Wuhana, COVID-19 uzeo je gotovo do u zarez točno dva milijuna života u neumoljivom pohodu širom svijeta, a u Hrvatskoj je do danas umrlo više od 4.500 ljudi. I dalje umire četrdesetak osoba dnevno, iako je trend pada zaraze povoljan zadnjih dana. No, i dalje smo u djelomičnom lockdownu. Također, danas je u Wuhanu, gradu od 11 milijuna stanovnika u središnjoj Kini, gdje je izbila prva poznata zaraza, virus ugašen. U ponedjeljak ujutro godišnjica je neprimijećeno prošla – ljudi slobodno idu na posao, parkovi i šetališta uz rijeku ispunjeni su šetačima u gradu odlučnom da koronavirus suzbije do kraja.




U oskudnom izvješću od 11. siječnja 2020. Kina je potvrdila svoj prvi smrtni slučaj od nepoznatog virusa – 61-godišnjaka koji je bio redovni kupac sada već zloglasne mokre tržnice u Wuhanu, povezane s mnogim ranim slučajevima. Svijet se uskoro na mračan način upoznao sa smrtonosnom bolešću COVID-19, a Kina je samo dva tjedna nakon potvrde prvog smrtnog slučaja stavila cijeli Wuhan i okolnu pokrajinu u totalnu blokadu. Prema nepromijenjenim službenim brojkama, u Kini je od bolesti COVID-19 umrlo »samo« 4.634 ljudi. No, ekipa međunarodnih stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja bi trebala istražiti porijeklo pandemije koronavirusa doputovala je upravo ovaj tjedan u Kinu, s ciljem da pokušaju otkriti podrijetlo virusa te način kako se prenosi na čovjeka. I dalje se radi o vrlo osjetljivom posjetu za kineski režim, koji nastoji odbaciti svaku odgovornost za pandemiju koja je diljem svijeta usmrtila 1,9 milijuna ljudi, te otpočetka traje opstrukcija njihova boravka ondje. A da se radi ne samo o globalnoj pandemiji, nego i globalnom političkom ratu svjedoči najava »pobunjenog« predsjednika Amerike na odlasku, Donalda Trumpa, da će njegov zadnji vanjskopolitički osvetnički potez prije napuštanja Bijele kuće biti skidanje oznake tajnosti s podataka o stvarnom porijeklu koronavirusa, što je naravno njegov zadnji politički udar na Kinu, u trgovinskom i političkom ratu koji s tom državom vodi cijeli svoj mandat.


Radikalni potezi


Nakon što je koronavirus krajem veljače smrtonosne 2020. stigao u Hrvatsku, već nakon samo nekoliko tjedana Vlada je počela povlačiti prve radikalne poteze: već sredinom ožujka proglašen je totalni lockdown, zatvoreni su kafići, javni prijevoz, naređen je rad od kuće za sve koji to mogu, a 17. ožujka u Banskim dvorima održana je 214. sjednica Vlade na kojoj je donesen prvi prijedlog mjera za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa. Bilo ih ukupno 63, a glavni cilj im je bilo očuvanje radnih mjesta i isplate plaća.


Radilo se o odgodi plaćanja javnih davanja, konkretno poreza na dohodak i poreza na dobit te doprinosa na plaće i to na tri mjeseca, uz mogućnost produženja na još tri. Odobravani su krediti za likvidnost za isplatu plaća i dobavljača, općine i gradovi su dobili beskamatne zajmove, a firmama je plaćan i tzv. hladni pogon u suradnji s poslovnim bankama. Proglašeni su COVID-zajmovi za male poduzetnike, a najvažnija mjera za sve je bilo podmirenje minimalnih plaća, odnosno plaća u iznosu od po 4.000 kuna, čime je spašeno na stotine tisuća radnih mjesta. Mjere su donesene i u turističkom sektoru, nije se naplaćivala cestarina prometnim tvrtkama, a Ministarstvo poljoprivrede pripremilo je financijski paket mjera vrijedan oko 350 milijuna kuna. Sve su pratile i mjere Hrvatske narodne banke – guverner Boris Vujčić rekao je da Hrvatska raspolaže vrlo velikim deviznim rezervama te da likvidnosti ima više nego dovoljno za zadovoljavanje bilo kakvih likvidnosnih potreba u gospodarstvu.


Nepodijeljena podrška


Živjeli smo u mraku i tišini, u strahu od potpuno nepoznatog virusa, koji je tada već u Italiji kosio sve pred sobom. I mislili da je to kraj svijeta. A onda – bum – 22. ožujka u 6,24 sati ujutro Zagreb je pogodio najgori potres u posljednjih 140 godina. Grad je zatreslo 5,5 stupnjeva po Richteru, a Euromediteranski seizmološki centar javio je da se epicentar nalazio 7 kilometara sjeverno od središta Zagreba u Markuševcu na dubini od 10 kilometara ispod zemlje. Zagreb je ostao razrušen, oštećeno je 26.000 građevina, Katedrala je ranjena, hladni sivi snijeg je padao, građani su bili u psihozi, a bolnice i škole rušile su se pred očima gledatelja dok su navijači spašavali novorođenčad iz Petrove bolnice, što je vjerojatno najšokantnija slika toga apokaliptičnog dana u Zagrebu. Šok koji je zavladao neprepričljiv je – ljudi u Hrvatskoj pomislili su: ovo je kraj, nema dalje. Ali ima, i bilo je. A to danas dobro znamo.


U trenutku potresa 22. ožujka odmah su na teren izašli zajedno premijer Andrej Plenković i novoizabrani predsjednik Republike Zoran Milanović, čiji je mandat također počeo katastrofama, i zapravo još nije ni dobio priliku djelovati u »mirnodopskim vremenima«. Dokazujući da nema tvrde kohabitacije nego da su sposobni surađivati, njih su dvojica tada dobili nepodijeljenu podršku svih građana: nikad dosad, od rata, dvije trećine građana nisu mislile da Hrvatska ide u dobrom smjeru, glede i unatoč krizama koje su je pogodile – ili baš zato. Vlada je odlično reagirala na korona-krizu, novi ministar zdravstva Vili Beroš bio je superheroj, i nacija je bila u totalnom adrenalinu podrške svojoj izabranoj vlasti. Činilo se da u Vladi točno znaju što rade, a kad se vidjelo da će Plenković uspjeti osigurati skoro 700 milijuna eura europske pomoći iz Fonda solidarnosti za Zagreb, podrška je samo rasla. Dio tog novca već je isplaćen, a dio će tek biti, jer će to ovisiti o programima obnove i radu Fonda za obnovu Zagreba.


Dodatna sredstva Hrvatskoj su namijenjena i iz europskog COVID-fonda, i Plenković je postao junak našeg doba – kad je krajem svibnja situacija s prvim valom koronavirusa postajala sve bolja, odlučio je raspisati i parlamentarne izbore za 5. srpnja. U međuvremenu, Plenković i Milanović počeli su se boriti oko toga treba li zbog korone proglasiti izvanredno stanje, no Ustavni sud je stao na stranu Vlade, a krajem lipnja situacija s virusom se već toliko smirila da je Hrvatska otvorila granice prema desetak članica Europske unije i još nekim zemljama iz susjedstva i došlo je do cirkulacije ljudi. Turistička sezona je počela, vrućina je ubijala virus, a mi smo se svi opustili kao da ga nikad nije ni bilo.


Ljetni »valcer«


Izbori za deseti saziv Hrvatskog sabora održani su 5. srpnja 2020. godine – HDZ je premoćno, mada relativno pobijedio, s osvojenih 66 mandata, dok je SDP-ova Restart koalicija, unatoč tome što je osvojila drugo mjesto na izborima s 41 zastupnikom, doživjela debakl jer su joj ankete prognozirale mnogo bolje rezultate. HDZ je na tim izborima ostvario najbolji rezultat, u postotku saborskih zastupnika, od izbora za Sabor 1995. godine, a Plenković je brzopotezno s manjincima zatvorio većinu od 76 ruku i osnovana je nova-stara Vlada, u kojoj je danas osim HDZ-a, i SDSS. Građanska politika je nagrađena, na proslavi Oluje vladalo je jedinstvo, koje je najesen narušeno dubokim sukobom Plenkovića i Milanovića, no kad su našu Hrvatsku stigle nove nevolje, kako kaže jedna stara budnica o banu, to jest Banovini, sukobi su prestali, i danas vodeći ljudi Republike Hrvatske vode jedinstvenu i koordiniranu politiku.


Negdje u kolovozu, dok je vladalo jedinstvo oko proslave Oluje, a turistički rezultati penjali se na skoro 60 posto od lanjske sezone, mediji su počeli pisati o drugom valu koronavirusa. No, upozorenja stručnjaka tada nitko od nas nije čuo, zavaljen na ležaljci uz more i cvrčke na čvoru crne smrče. No, mnoge zemlje EU-a tijekom ljeta uvele su tzv. semafore – benchmark oznake o tome koji bi broj zaraženih postao alarmantan za njihove zdravstvene sustave. Iako je bilo jasno da se virus vraća, hrvatska Vlada relaksirano je ušla u jesen, proslavila i obljetnicu Vukovara sredinom studenoga, i tek tada primijetila nove stravične brojke – vijest od 30. studenoga kaže: »U Hrvatskoj je u posljednja 24 sata zabilježeno 1.830 novih slučajeva zaraze korona virusom i najveći broj umrlih, čak 74 osobe, izvijestio je u ponedjeljak Nacionalni stožer civilne zaštite. Broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas je ukupno 21.457. Među njima je 2.358 pacijenta na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 255 pacijenata«. Kraj vijesti.


Znanstvenik Igor Rudan tih je dana objasnio: »Virusi imaju vrlo složenu dinamiku prijenosa. Za novi koronavirus pokazalo se da njegov prijenos u velikoj mjeri ovisi o ponašanju i kretanju ljudi. Sve je jasnije da brzinu širenja SARS-CoV-2 mogu ubrzati događaji na kojima dolazi do super-širenja, gdje će malen udio onih koji su već zaraženi dovesti do većine novozaraženih u idućem ciklusu širenja. Zbog toga velika društvena okupljanja, posebno ona u zatvorenim prostorima te ona koja se zbivaju u kraćem vremenskom slijedu, mogu dovesti do naglog širenja zaraze i preplaviti zdravstveni sustav.«


Tako je govorila struka, ali politika je prespavala barem koji tjedan dok je reagirala: iako nikome od nas to nije bilo drago, u zadnjem tjednu studenoga premijer Andrej Plenković objavio je u nove mjere za suzbijanje koronavirusa, koje uključuju zatvaranje kafića i restorana, zabranu svadbi, sajmova i većine sportskih natjecanja. Tako je do dana današnjeg, mada su trendovi smanjenja zaraženih danas ipak znatno bolji. No, upravo ovog tjedna, mjere su produžene bar do početka veljače, a vjerojatno i duže, dok su u Velika Britanija i Njemačka i niz drugih zemalja u još mnogo rigoroznijem lockdownu od Hrvatske.


Nemirno i tlo i građani


I dok smo Božić i Novu godinu iščekivali u nekoj čudnoj tišini zbog Vladinih mjera, zatvoreni u kućama, kraj godine donio nam je sve osim happy enda: potres se ovog puta dogodio kod Petrinje, još mnogo jači i podmukliji od onoga u Zagrebu. Sa 6,2 po Richteru i epicentrom tri kilometra jugozapadno od grada Petrinje, a maksimalnim intenzitetom osjećaja procijenjenim na od VIII. (jako štetno) do IX. (razorno) stupnja na europskoj makroseizmičkoj ljestvici, potres je uništio cijelu jednu regiju, a njegova razorna moć ponovno se osjetila i u Zagrebu, koji je danas opet okovan trakama koje ograničavaju kretanje zbog opasnosti od urušavanja zgrada. Osjetio se od Rijeke do Beograda, a tlo ni do danas nije mirno. Mjesto i dubina ovoga događaja pokazuju da je riječ o potresu unutar tektonske ploče koji se dogodio kao rezultat plitkog rasjeda klizanja unutar Euroazijske ploče. Izračunavanje žarišnog mehanizma za ovaj događaj ukazuje na to da je do puknuća došlo na gotovo vertikalnom rasjedu u pravcu jugoistoka ili jugozapada, i to je razlog zašto potresi još ne prestaju.


U takvim okolnostima, politika je ujedinjena, kao i ljudi koji su od prvog trenutka zasuli Petrinju, Sisak i Glinu svojom dobrotom i donacijama, no ovaj novi šok dodatno je potresao građane Hrvatske, koji se još nisu ni blizu oporavili od svih trauma. Vlada je odmah najavila interventnu pomoć od 120 milijuna kuna koja je odmah biti isplaćena na račune tri potresom pogođene županije, a odmah su došli i predstavnici Europske komisije koji su obećali i znatna nova europska sredstva. Nitko nije ostao bez krova nad glavom i bez toplog obroka, zahvaljujući tisućama ljudi koji su došli pomoći ljudima na tom području, a danas se već formiraju nova stambena naselja od kontejnera i kamp-kućica, u kojima Petrinjci privremeno čekaju neku novu, sretniju budućnost.


Zadnjih 365 dana za Hrvatsku je bilo najgore nego ikad u posljednjih trideset, pedeset, stotinu ili tko zna koliko godina. Sveukupno, samo je korona-kriza državni proračun koštala oko 30 milijardi kuna, a procjene za štetu od potresa u Zagrebu penju se na nevjerojatnih 80 milijardi kuna. Ranjenu Petrinju još nitko nije ni izračunao, mada štete mogu biti i manje jer se ipak radi o ruralnom području. U svakom slučaju, ako nas prirodne katastrofe napokon i ostave na miru, a treći val virusa tek čekamo – slijede nam godine i godine pokušaja oporavka.