Nužnost regulacije postupka

Ginekolozi nakon slučaja Mirele Čavajde: ‘Hrvatskoj nedostaje stručni fetalni centar’

Ljerka Bratonja Martinović

Ratko Matijević / Foto MARKO PRPIC/PIXSELL

Ratko Matijević / Foto MARKO PRPIC/PIXSELL

Fetalni centri se formiraju za populaciju od nekoliko milijuna ljudi, tako da bismo i mi trebali imati takav jedan visokospecijalizirani centar. To nije pitanje samo feticida, nego i drugih zahvata koji bi se trebali raditi, kaže ginekolog Ratko Matijević



ZAGREB – Nakon slučaja Čavajda, koji je bešćutnošću sustava u slučaju jedne osobne ljudske tragedije uzdrmao javnost, ostalo je pitanje zašto se postupak feticida ne radi u Hrvatskoj, i treba li naše bolnice, bar one vodeće, osposobiti tako da idu ukorak s modernom medicinom i onda kad se to kosi s nečijim osobnim uvjerenjima.


Ginekolozi s kojima smo razgovarali slažu se u jednom, da trudnicama u Hrvatskoj treba omogućiti nesmetan pristup tom postupku ako za njega postoji medicinsko utemeljenje, bilo to u našim bolnicama, ili u inozemnom centru koji će biti jasno definiran kao referentno mjesto za obavljanje feticida za pacijentice iz Hrvatske.


Nedostatno znanje


Liječnici u Hrvatskoj doista nisu educirani za feticid, no to ne znači da ne bi mogli proći takvu edukaciju u nekom od inozemnih centara, kao što se to radi kad je riječ o kompleksnim neurokirurškim zahvatima, na primjer.




Tada, kao i u nizu drugih primjera uvođenja novih medicinskih procedura u naš zdravstveni sustav, zdravstvena blagajna ne bi trebala plaćati našim pacijentima liječenje u inozemstvu.


No, ako se doista radi o toliko malom broju slučajeva da se to ne smatra potrebnim, tada bi svaka pacijentica koja se nađe u situaciji da u visokoj trudnoći sazna za tešku malformaciju ploda morala dobiti točnu informaciju o suradnoj klinici u inozemstvu u koju po jasno definiranim procedurama može otići o trošku HZZO-a.


Znanje o postupku feticida ne dobiva se na studiju medicine, niti na specijalizaciji ginekologije i porodništva, već se o tome uči u okviru uže specijalizacije, objašnjava ugledni zagrebački ginekolog prof.dr. Ratko Matijević.


– Feticid se spominje tijekom studija, mi učimo studente o tome što je to, kako se i u kojim situacijama provodi. Ali to apsolutno nije dovoljno da biste sami radili taj postupak, a praktične edukacije iz toga nema, kaže Matijević.


Feticid se, tumači, provodi u situacijama kad se utvrdi teška malformacija ploda ili ako je utvrđen veliki broj višeplodnih trudnoća.


»Recimo, ako nakon umjetne oplodnje imate četiri ploda, a šansa da se takva trudnoća iznese ravna je nuli. Onda se ide na feticid. Ali mi jednostavno nemamo prilike raditi takve postupke, nema toga.


Ja radim tolike godine, a nisam nikada izvršio selektivni feticid, nisam nikad bio u situaciji da bih to trebao učiniti. Po mojim saznanjima, feticid u Hrvatskoj nije nikada napravljen«, ističe.


Nekada se u svijetu, navodi, »trčalo« za velikim brojem uspješnih IVF trudnoća, kad su se vraćala tri, četiri embrija bez kontrole, a tada je bilo indikacija i potrebe za time.


»Onda se radio selektivni feticid, išlo se na selektiranje broja plodova kako bi ostali uspješno mogli doći do kraja trudnoće. To je gotovo isti postupak, samo je razlika u veličini ploda«, objašnjava.


Hrvatska bi, smatra Matijević, trebala imati fetalni centar koji bi, osim ovog, uključio i druge medicinske postupke u kojima je naša medicina još uvijek »kratka«.


– Hrvatska bi trebala imati, a nadam se da u dogledno vrijeme i hoće, jedan pravi fetalni centar. Fetalni centri se formiraju za populaciju od nekoliko milijuna ljudi, tako da bismo i mi trebali imati takav jedan visokospecijalizirani centar.


To nije pitanje samo feticida, imate i niz drugih zahvata koji bi se trebali raditi. Metode različite fetalne terapije, fetalne kirurgije…


Naravno da ne možemo raditi sve, Hrvatska nije dovoljno velika zemlja da bi se tu radile otvorene operacije na uterusu u trudnoći, ali mogle bi se raditi laserske ablacije posteljice i neke druge procedure.


Nešto od toga doduše radimo, ali bi bilo bolje da za to imamo fetalni centar ili da, kao u ovom slučaju, napravimo suradnju s nekim od fetalnih centara vani koji to rade, poručuje Matijević.


Naravno, pritom je bitno uspostaviti pravila, postupnike, da znamo što trebamo raditi kad nam se takva situacija dogodi.


Trudnice sve starije


Točnih podataka o tome koliko je godišnje slučajeva koji svojom težinom udovoljavaju kriterijima za feticid, u Hrvatskoj nema.


Tako je jedini podatak onaj iz slovenske klinike, gdje se godišnje sa zahtjevom za prekid trudnoće u poodmakloj fazi javi 10-ak žena iz Hrvatske.


– Meni se to čini jako velik broj, komentira Matijević. Iako su trudnice danas sve starije, jer žene rađaju u sve kasnijoj dobi, a time raste i rizik od malformacija fetusa, dijagnostika je danas tako uznapredovala da se one uoče u ranoj fazi trudnoće, kad je trudnoću lakše prekinuti.


– Realno, imamo više malformacija, ali i daleko bolje metode dijagnostike. Prije 30 godina testirali smo Down sindrom tako da smo radili amniocentezu ženama starijima od 35 godina.


Otkrili smo otprilike trećinu takve djece, a dvije trećine su se rodile. Današnji testovi imaju dijagnostičku točnost određivanja Down sindroma 99 posto.


Ako pacijenti imaju takav podatak, skloni su provesti dijagnostiku i takve se trudnoće prekinu bitno ranije. Danas možete već sa 15 tjedana trudnoće znati je li prisutan Down sindrom s točnošću od 99 plus posto, a ne sa 33 posto kao nekad.


Tako je i stopa rađanja djece s Down sindromom i drugim kromosomskim mutacijama danas manja nego je bila ranije, unatoč tome što je populacija strarija i sigurno ima više takvih trudnoća.


Bolji smo u prenatalnoj dijagnostici, ultrazvuk je neopisivo evolvirao, što omogućuje da puno češće prepoznajemo različite anomalije, i onda možemo reagirati, zaključuje.


Slaže se da je feticid teže provesti nego dati ženi tabletu da bi se izazvao pobačaj, no »ako je zakon takav, onda ga se treba pridržavati«, ističe.