Premijerka i Predsjednik našli su novu igru koju sve češće upražnjavaju osuđeni još neko vrijeme na kohabitaciju u obnašanju vlasti. Vonsovanje je postala omiljena zabava Pantovčaka i Banskih dvora, samo je pitanje tko ima bijele figure i prvi potez, a tko je kao crni osuđen da se brani.

Greatest Shits

Vonsovanje je danas dakle postalo neka vrsta »Čovječe, ne ljuti se« ili »Monopolija« u kojem se Kosor i Josipović natječu tko će više protivničkih figura srušiti, odnosno osvojiti novih benefita za učvršćivanje vlastitih pozicija. Od tema tog šarolikog skupa državnih dužnosnika znatno su zabavnija obrazloženja njihovog sazivanja, u posljednjem slučaju uhićenje zapovjednika Kopnene vojske HV-a Mladena Kruljca i rad Vojno sigurnosno-obavještajne službe koja nije signalizirala jer valjda nije znala što sve dotični general čini i čime se bavi.    

   Groteskno djeluje taj sastanak iza zatvorenih vrata na kojem bi se trebalo braniti ono najelementarnije što čini jednu državu, njezina nacionalna sigurnost. Jer, ako se sve naše okrunjene glave koje na njemu sudjeluju i imaju mogućnost uvida i pristupa tajnim dokumentima najviše rangiranih »top secret« oznaka sada iščuđavaju koga to za generale imamo, i to na najodgovornijim mjestima u vojnoj hijerarhiji, pa Anno domini 2011. u svom neznanju pokreću istragu, onda nam nema spasa. O liku i djelu Mladena Kruljca naime ispisane su svih ovih godina stranice i stranice novinskih tekstova, baš kao i o drugim genaral mu druzima iz Glavnog stožera.    

   Ostavimo generala koji slovi za kadar bivšeg predsjednika Stjepana Mesića na vonsovanje onima koji su ga već zgrabili za šiju. A mi se posvetimo, ne bismo li preduhitrili neko buduće vonsovanje, jednom drugom njegovom kolegi po činu i činjenju, zamjeniku načelnika GS OSRH za planiranje i resurse, general-pukovniku Slavku Bariću. Za to nam nisu potrebni tajni arhivi i dosjei s oznakama vojna, državna ili bilo koja tajna, već je dovoljno prelistati stare novine.

   – Cilj hrvatske politike nije etnički čista država, ali treba imati na umu da je jednom za svagda riješeno »srpsko pitanje« u Hrvatskoj. Ono više ne postoji! , naglasio je general Slavko Barić na tribini Hrvatskog časničkog zbora o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u veljači 1997.

   Nakon domoljubnih kvalifikacija, deset godina kasnije Slavko Barić demonstrirao je i one turističke izjavivši na konferenciji za novinare sljedeće:

   – Vojna vježba »Noble Midas 07« može samo poboljšati imidž Hrvatske kao turističke zemlje jer većina sudionika vježbe nikada nije bila na ovom području. I vojna vježba može poslužiti u turističko-propagandne svrhe, posebice što se Hrvatska na ovaj način proklamira kao sigurna zemlja.

   Nakon starih uspješnica iz rubrike »The Greatest Shits«, Slavko Barić nas je u svom posljednjem javnom istupu obavijestio kako nije »ni razmišljao, kamoli namjeravao ubiti novinara Hedla«.

Stambeno ugrožen

U ožujku 2002. isti autor u istoj tiskovini nastavlja glancati epolete generala koji je kao HDZ-ov kadar svojedobno obnašao i dužnost gradonačelnika Valpova otkrivši javnosti skandal u Ministarstvu obrane. Tada je naime objavljena lista za dodjelu stambenih kredita na kojoj je bio prvi general-bojnik Slavko Barić ostavivši iza sebe čak 9.652 druga djelatnika MORH-a, iako u suvlasništvu sa suprugom posjeduje raskošnu obiteljsku kuću katnicu u središtu Valpova, površine ne manje od 200 četvornih metara. Po tome ispada, zaključio je Hedl, da je »u Ministarstvu obrane stambeno najugroženija osoba general Slavko Barić, vlasnik prostrane obiteljske kuće, u kojoj svatko od članova njegove četveročlane obitelji raspolaže s pedesetak četvornih metara prostora«. I koji je 100 bodova za osvajanje povoljnog kredita stekao lažnim ratnim invaliditetom!

   Potom je naravno Slavko Barić tužio »Feral« zbog naravno duševnih boli koje mu je naravno devet mjeseci nakon teksta potvrdio stalni sudski vještak, specijalist psihijatar u Osijeku da bi mu naravno sudovi u Valpovu i Osijeku potom presudili nekih 70 tisuća kuna odštete iako je autor kojeg naravno ne »namjerava ubiti« napisao istinu. Tankoćutni patnik Slavko Barić unatoč »tjeskobi«, »nelagodi«, »stidu« i »raznim strahovima«, te »nekom košmaru« – u »blagom obliku« koje je dijagnosticirao dr. sc. Ivan Požgain unaprijeđen je u zamjenika načelnika Glavnog stožera, gdje stoluje i dan-danas, dok se vrhovni zapovjednik i premijerka igraju vonsovanja.

   On, general-pukovnik Slavko Barić, »Feral« generalno pokojnik.