Jesen je već, hvala na pitanju, na svojoj polovici. Povremeno se čak može reći i da je vruća: ima dana kad su temperature takve da čovjeku u zraku kao da zamiriše mrvu soli, makar bio lociran duboko na kontinentu. No, od »vruće jeseni«, kakvu su vlasti tradicionalno najavljivale oporba i sindikati, zasad gotovo da nije bilo ni »v«. Prosvjed u organizaciji Ribićeve sindikalne frakcije i nije pretjerano uznemirio establishment, a postotci podrške SDP u anketama – rastu. Kvragu, posljednji mjesec je gore išao čak i HNS.

No, ova jesen je imala biti vrućom, pače vrelom, zbog jedne druge priče. Naime, dok je Hrvatska stenjala pod »okupacijom« stranih turista, početkom srpnja, građanska inicijativa »I ja sam bio embrij« zaprijetila je skupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma o Zakonu o umjetnoj oplodnji – ako isti bude usvojen u Hrvatskom Saboru. Jer da vrijeđa temeljne vrednote društva, da žrtvuje zametke i da je, uglavnom, suprotan prevladavajućem katoličkom duhu kojeg da gaje Hrvatice i Hrvati. Udrugu »I ja sam bio embrij« podržala je (desna) oporba, a podržala ju je i Katolička crkva.

No, jesen je, evo, hvala na pitanju, već na pola svog roka trajanja, Zakon je rutinski izglasan. Od potpisa i referenduma, međutim, ni glasa više čuti nije.Baš šteta. Jer, referendum o Zakonu o MPO-u je, zapravo, prava prilika da se na čistac izvedu neki odnosi, preciznije – omjeri u hrvatskom društvu.

Geografija i strategija otpora

Nakon desetak mjeseci vladavine Kukuriku koalicije lijevog centra, pomalja se vrlo jasna geografija i strategija »pokreta otpora« kojemu je glavni cilj promjena vlasti (što je, da ne bude zabune, krajnje legitimno političko stremljenje). Tu je prvo politička osovina, koju okuplja HDZ, najjača oporbena stranka. Tomislav Karamarko HDZ ideološki gura prema desnici, jače nego itko dosad u povijesti te stranke – tamo negdje na granicu sa pravaštvom, nastojeći se približiti političkoj potki, a time i čim otvorenijoj podršci Kaptola.

Jasno, ta priča je tako otvoreno osuđena na propast, da je upravo nevjerojatno kako to u HDZ nitko ne vidi – ili se ne usudi vidjeti. HDZ ne može vladati ovom zemljom kao stranka desnice: osim u slučaju neke nove vojne agresije na ovu zemlju koja nije na vidiku. Ili potpunog raspada društva uslijed krize, no onda bi svi socijalni i politički odnosi ionako ušli u fazu singulariteta, u kojoj je ama baš sve moguće i ništa nije predvidivo (osim opasno lošeg ishoda po cijelu zemlju).

 Ono što Karamarko radi bi bilo usporedivo, primjerice, s time da se Zoran Milanović u kampanji lani zalagao za socijalističko samoupravljanje i otpor imperijalističkoj Europskoj uniji. Ova usporedba jest malo iskarikirana, ali to je otprilike to: kako SDP ne bi mogao na vlast kao stranka radikalne ljevice, tako ni HDZ-u nema spasa s politikom ognjištarske desnice kakvom vonja u zadnje vrijeme.

 Karamarko griješi u jednoj jednostavnoj političkoj računici, kakva je vjerojatno koštala i Mitta Romneya bilo kakve ozbiljnije šanse u nedavnom teškom porazu od Baracka Obame.

 A sa šefom HDZ-a su u političkom limbu i sve stranke s desne strane centra: od praktički samoukinutog HSS-a (jer ponašanje Josipa Friščića i njegovih stranačkih drugova od 23. studenog 2007. godine pa sve do izbora 2011. – dakle, biranje koalicije sa Sanaderom i održavanje na vlasti Jadranke Kosor, nije bilo ništa drugo nego agonijski dugo izbijanje stolice pod vlastitim nogama, sa omčom čvrsto stegnutom oko vrata), pa do sve sile pravaških struja koja su pojele same sebe. Svi oni, čak i ako neće na izborima odigrati zajedno, djelovat će na istom političkom pravcu: diskreditaciji i rušenju »nenarodne« vlasti.

Karta kojoj je istekao rok trajanja

Ta neformalna koalicija voljnih do uspjeha, misle, može doći samo uz božji blagoslov. A to su već posla u kojima je domaći crkveni vrh kod kuće. Dakle, Kaptol je ta sol koja bi trebala začiniti Karamarkovu inicijativu oživljavanja i povratak na vlast »pravog« HDZ-a i njegovih vrijednosno »provjerenih« partnera. Katolička crkva u Hrvatskoj pritom se vjerojatno neće politički otvoreno svrstavati, bilo bi to preopasno i degutantno, ali usklađeno djelovanje je već prilično vidljivo – »pravi« HDZ i Crkva jednostavno dijele iste vrijednosti i inicijative. Stoga nije čudno da Kaptol i vrh HDZ-a koriste slične ili iste metafore kad kritiziraju vlast, štoviše, i kod jednih i drugih se uvriježio pridjev »nenarodna«.

Nije ni čudno da, zajedno s posljednjim krakom »pokreta otpora«, katoličkim udrugama koje lupaju po MPO-u i po zdravstvenom odgoju u školama, na istoj platformi pokušavaju izboriti da društvo, unatoč tome što su na vlasti ljudi s drugačijim vrijednosnim sustavom, ipak ostane isto.

No, računica im je kobno pogrešna. A tu se vraćamo na priču o referendumu kontra Zakona o MPO-u i na nesretnog američkog Mitta. Naime, hrvatsko društvo nije ono isto kao prije dvadeset-trideset godina. I na isti način na koji je Romney izgubio izbore, jer je na njima izišao na platformi napravljenoj po potrebama bijelih glasača – kojih je daleko manje nego nekad, tako i hrvatska sveta alijansa »pokreta otpora« igra na kartu kojoj je prošao rok trajanja.

 Suočite se s tim: hrvatsko društvo više nije prevladavajuće desno-konzervativno, svakako ne na način na koji bi HBK i aktualno vodstvo HDZ-a htjeli da bude.

 Zato je priča o referendumu kontra Zakona o MPO-u upravo neprocjenjivo važna za Hrvatsku, politički bi, naime, bilo sjajno da se krene u prikupljanje potpisa i da se, crno na bijelo, vidi kakav je doista omjer sučeljenih vrijednosnih stajališta na jednom tako temeljnom društvenom pitanju.

 Crkva duboko vjeruje da je tu u golemoj većini, štoviše, da vladajući zapravao provode »teror manjine«: to je i nada koja Karamarkovoj misiji daje smisla. Logičko-matematički upitnici su ovdje pregolemi: kako je moguće da oni koji su dobili – uvjerljivu – većinu glasova budu – manjina?!

 No, nisu ključni. Bez obzira na svu halabuku o teroru manjine, nenarodnoj vlasti koja na siromašne Hrvate udara agresorskim porezima, dječicu uči o vaginama i transseksualcima, a zametke osuđuje na smrt: oko priče o referendumu je, nakon srpnja, zavladala upravo gromoglasna tišina. A jesen je već na polovici.