Splitsku deklaraciju 1995. godine potpisale su Hrvatska i Bosna i Hercegovina, a to je savezništvo okrenulo tijek rata prema miru. Nekadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić prisjetio se da je turski predsjednik Suleyman Demirel, nakon saznanja o zločinima u Srebrenici, tražio sastanak s predsjednikom Franjom Tuđmanom.


„Demirel je na tom sastanku bio suznih očiju. Nikad nisam vidio tako tužnog čovjeka. Molio je Tuđmana da Hrvatska pomogne Bošnjacima koji su na koljenima. Jer ako ne pomogne, nakon Srebrenice će se dogoditi i Bihać, koji je u tom trenutku bio najugroženiji“, ispripovijedao je Granić.




„Predsjednik je ministra obrane Gojka Šuška i mene pitao što mi mislimo. Mi smo rekli da Hrvatska treba pomoći i on se složio. Pitao je Šuška jesmo li spremni, što je on potvrdio. Mene je pitao kako će reagirati međunarodna zajednica, prije svega SAD, a ja sam odgovorio da će reagirati odlično ako to bude riješeno prema međunarodnom pravu“, rekao je Granić.


Istaknuo je da je plan imao tri sastavnice: sastanak Tuđman – Izetbegović, potpisivanje međunarodno pravnog dokumenta i Izetbegovićevu molbu Tuđmanu za pomoć, posebno vojnu, što je Izetbegović sve prihvatio


“U Vili Dalmacija 22. srpnja su se sastali, usuglasili sadržaj i potpisali Splitsku deklaraciju, a već 26. srpnja smo dogovorili da se krene. Hrvatska je BiH pomogla osloboditi 20 posto teritorija i spasiti Bihać, a zaustavljeni smo 20 kilometara od Banja Luke“, naveo je Granić.


Nekadašnji veleposlanik SAD-a u RH Peter Galbraith rekao je da postoji izravna crta od Srebrenice do Splitske deklaracije i Oluje do Dejtonskog mirovnog sporazuma.


Srebrenica je bila Mladićeva kobna pogreška


„Suradnja hrvatske vojske s vojskom BiH donijela je preokret u ratu i ostvarila mir. Operacija Oluja je promijenila stanje na terenu. Dao sam mali doprinos Splitskoj deklaraciji jer sam htio jasno dati do znanja da je Vlada BiH jasno zatražila pomoć Hrvatske u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda koja predviđa individualnu i kolektivnu obranu. Uslijedila je ofenziva u Livanjskoj dolini“, izjavio je Galbraith.


Dodao je kako je američka vlada odbila dati ‘zeleno svjetlo’ Hrvatskoj još u studenome 1994. godine, kad je Bihać bio u obruču krajiških i bosanskih Srba, ali nakon pada Srebrenice to je ipak dozvolila.


„Prevagnuo je argument da će u Bihaću biti 80.000 mrtvih. Otišao sam na Brijune Tuđmanu i prenio poruku da SAD cijene volju Hrvatske da prekine opsadu Bihaća, uz klasično upozorenje da ako negdje zapne ne računaju na nas. Bilo je to zeleno svjetlo za Oluju. Srebrenica je sve promijenila. Mladić je mislio da je briljantan vojni strateg kad je dao ubiti 8.000 muškaraca i dječaka, a umjesto toga je napravio golemu pogrešku“, rekao je Galbraith.


Na panelu su sudjelovali i nekadašnji veleposlanik BiH u Hrvatskoj i član pregovaračkog tima BiH u Washingtonu i Daytonu Kasim Trnka, nekadašnji vanjskopolitički savjetnik turskog predsjednika Demirela Mehmet Ali Bayar, nekadašnji službenik UN-a u Žepi Edward P. Joseph, general Krešimir Ćosić i bivši ministar vanjskih poslova i član hrvatskog pregovaračkog tima u Daytonu Miomir Žužul.