Monumenti su u memoriji Puležana od davnih dana ostali zapamćeni kao vojna zona, kojoj su rijetki imali pristup.

Na tom području smještenom u pulskom zaljevu, bazu je imala austrougarska, zatim talijanska vojska, a jugoslavenska vojska je imala ratnu mornaricu, mornaričko pješaštvo i podmorničarsku bazu, dok je na otoku Sveta Katarina bila baza za hidroavione i podmornice, odakle je davne 1912. zabilježen prvi probni let hidroplana kojim je upravljao hrvatski pilot, koji je iste godine postavljen za zapovjednika austro-ugarskog ratnog zrakoplovstva.

Foto Milivoj Mijošek

Demilitarizacijom, odnosno odlaskom vojske s tog područja, neminovno je ovo područje zatekla ista sudbina kao i ostale nekadašnje vojne zone – u ovom slučaju je vrijedna arhitektonska baština, monumentalna zdanja izgrađena u stilu fašističke arhitekture, gubila svoj sjaj i rapidno propadala kako od zuba vremena, tako i od vandala koji su nemilice devastirali nekad velebna zdanja i pokrali šta god se moglo preprodati.

Pulsko područje ima niz takvih primjera – najbliži centru grada je primjer Vallelunge, obrasle u korov i s apokaliptičnim primjerima razrušenih zgrada porazbijanih prozora.

Foto Milivoj Mijošek

Sve krenulo prije 15 godina

Takav bi prizor sigurno bi bio realnost danas i na Monumentima, da poznati poduzetnik dr. Danko Končar sa svojom tvrtkom Kermas Istra nije vizionarski prije 15 godina zatražio koncesiju na to područje – i u potpunosti uredio, rekonstruirao i adaptirao to područje s impresivnim pogledom na pulsku luku, lukobran, poluotok Muzil te Brijune – i stvorio Marinu Polesanu i Heritage hotel Monumenti, luksuzni hotelski hotel i resort te marinu koji kroz svaki svoj kutak pričaju slavnu povijest Pule i Istre.

Mjesec dana nakon službenog otvorenja, obišli smo Monumenti Heritage hotel & Resort kao i Marinu Polesanu – riječ je o u potpunosti obnovljenoj zgradi nekadašnje “komande” iliti “palazzine ufficiali”, koja datira od kraja 1941. do sredine 1943. godine te je korištena za potrebe Kraljevske podmorničke škole Kraljevine Italije – a zanimljivo je da je Mussolini dovršio tu zgradu svega nekoliko dana prije kapitulacije Italije.

Foto Milivoj Mijošek

Danas ta, Heritage zgrada, nekadašnja vojna kasarna, rekonstruirana i obnovljena po strogim uputama konzervatora, ponosno dočarava sav svoj povijesni sjaj i autentičnost, istovremeno odišući profinjenim doživljajem luksuza. Upravo ta povijesna baština jasno se ističe, jer su konzervatori inzistirali da boja fasade treba biti žuta, a isto tako je određena i kakva treba biti stolarija, te najsitniji detalji, poput vaza i ostalog.

S morske strane, uz Heritage hotel uređena je impresivna terasa s fontanom, koja je tik do mora, a pomoću dizajniranog osvjetljenja zgrade u večernjim satima i sama zgrada dobiva sasvim novu dimenziju, te je ovdje već organizirano nekoliko evenata. Kako saznajemo, pri obnovi nije baš sve teklo glatko – naime, kad se krenulo s radovima, područje je bilo prepuno smeća, a u moru su čak pronađeni ostaci eksploziva još iz drugog svjetskog rata.

Foto Milivoj Mijošek

Hotel otvoren početkom lipnja

– Hotel je otvoren početkom lipnja, i već je zaživjeo – dolaze pojedinačni gosti i grupe, a otvorili smo i restoran, koji nije namijenjen samo gostima hotela, već i svim građanima Pule i ostalim gostima koji žele doći, rekao nam je dr. Danko Končar, za našeg razgovora na najvišem katu Monumenti Heritage hotela, odakle puca pogled na gotovo nestvarnu vizuru – cijeli pulski akvatorij, kao i na otok Katarina, do kojeg se stiže mostom. Kao poveznica na bogatu povijest tog područja, ostala je sačuvana konstrukcija podmorničkog zvona, gdje se nekad provodila obuka talijanske vojska koja je “trenirala” kako da izađu iz podmornice u slučaju havarije. Jugoslavenska vojska je pak na tom području imala usidrene podmornice uz most.

Foto Milivoj Mijošek

I upravo u toj, Heritage zgradi, u kojoj je nekad boravila vojska, danas su uređene luksuzne sobe i apartmani, a s obzirom da su dimenzije uvjetovane već postojećim gabaritima prostorija – svaka soba je drugačija. Uz bok hotelu je Deluxe zgrada, u kojoj se, uz luksuzno uređene sobe i apartmane, nalaze recepcija, wellness i SPA centar s bazenom, fitness dvorana, restoran, lobby bar i beach bar, a na jesen, kako saznajemo od Danka Končara, kreće uređenje još jedne zgrade namijenjene konferencijskom turizmu i održavanju manifestacija konferencijskog tipa. Trenutno je u ponudi 96 soba.

Nadomak hotelu jest Marina Polesana, koja je uz dosadašnjih 400-injak popunjenih vezova, nedavno, potpisivanjem aneksa s Vladom Republike Hrvatske, proširila kapacitete – valja napomenuti da svi zakupnici vezova dobivaju i parkirno mjesto, što je zasigurno dodatni element povećanog interesa poznavajući situaciju s parkingom u Puli. Kako saznajemo, pretežno su zakupci vezova Nijemci i Austrijanci, te Talijani u nešto manjem manjem broju. Također, tu je i suhi dok za 40-ak plovila, te mogućnost servisa i remonta brodova, a u planu je proširenje kapaciteta za suhi dok na području bivšeg kamenoloma.

Foto Milivoj Mijošek

Natječaj iz 2010.

No, zanimalo nas je kako je uopće krenuo ovaj vizionarski projekt.

– To je interesantna priča. Bio sam prilično vezan za brodogradilište Uljanik, i nešto smo razgovarali s upravom Uljanika, čak smo bili partneri u Adria Dieselu, tvornici pomoćnih motora, no na tome je stalo. Međutim, 2010. godine raspisan je natječaj za kompletno ovo područje, razdijeljeno u dva dijela – za koncesiju, te dio izvan koncesije s pravom građenja. Prijavili smo se na natječaj, te 2011. dobili koncesiju. Tada smo predali dokumentaciju, kao i projekte kako će sve izgledati, a zanimljivo je da do 2011. godine ja nikad nisam uopće nogom stupio na ovo područje! Tek kad sam dobio koncesiju na natječaju, došao sam na Monumente. Te, 2011. godine, konzervatori su proglasili Monumente zaštićenim područjem, i iako smo dali garanciju, nismo tada još mogli započeli s adaptacijom i izgradnjom.

Problem je bio i što je područje bilo pod zaštitom, te je automatski potpadalo pod Ministarstvo kulture, a u tom trenutku nismo imali niti jednog sugovornika u Ministarstvu kako da krenemo dalje s projektom. U međuvremenu se našlo Solomonsko rješenje, gdje je odlučeno da ovo područje pripadne Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Kad se sastalo nadležno Vijeće, predstavili smo naše viđenje te se konzultirali s konzervatorima, i tu smo definirali što je uopće moguće učiniti. Također, konzultirali smo se s Hrvatskim vijećem za kulturna dobra, savjetodavnim tijelom Ministarstva kulture, sastavljenim od profesora i akademika, te su nas oni savjetovali što možemo učiniti po pitanju uređenja.

Foto Milivoj Mijošek

Prvo smo rekonstruirali most, koji je u zatečenom stanju bio u potpunosti neprohodan i derutan. To je bilo 2011. godine, i do dovršetka projekta je proteklo 15 godina – i to je nažalost jedna tipična hrvatska priča, koja se nije samo nama dogodila.

Ja sam iz Like, i volim reći da ljudi su tamo tvrdoglavi i nikad ne odustaju – uostalom, bili ste ovdje kad se gradilo, kaže Končar.

Foto Milivoj Mijošek

Monumantalno zdanje

I tako se danas na Monumentima nalazi zaista monumentalno zdanje, a kako ističe Končar, ovo nije područje namijenjeno isključivo za turiste i turizam, već je namjera i da zaživi kao neizostavno tkivo grada i da i Puležani počnu dolaziti ovdje. Upravo s tim ciljem, u restoranu, pod vodstvom chefa Franka Mocka, u ponudi je kvalitetan menu po vrlo pristupačnim cijenama, a kako saznajemo, u planu su i svojevrsne posebne ponude po još povoljnijim cijenama.

No, petnaest je godina otkako je sve krenulo, pitali smo dr. Danka Končara kako se osjeća gledajući unazad na ovaj zaista vizionarski projekt.

– Dugo je to razdoblje, no svo iskustvo koje je nagomilalo je dobrodošlo. Danas kad gledam što je sve učinjeno – to je melem za dušu. Bilo je teško, bilo je nerazumnih trenutaka… no na kraju je ipak razum pobijedio. Jer, što je suština ovoga? Ovo nije moje, već ja mogu 50 godina koristiti ove zidine koje sam sagradio, renovirao i u koje sam uložio novac. Uložio sam u državnu imovinu. Ovom investicijom je zasigurno podignuta vrijednost ovog područja, a bitno je da, nakon 50 godina, država može raspisati natječaj, i produžiti koncesiju. Primjerice, u Francuskoj kad nekom istekne koncesija, ovlašteni državni procjenjitelj procjenjuje ne samo nekretninu, već i vrijednost biznisa, i onda se odlučuje što učiniti dalje. I ako netko drugi dobije koncesiju – mora investitoru nadoknaditi uloženo. Ovdje to nije slučaj. To je mentalni sklop koji je sveprisutan – vrijedi ono – što je tvoje, to je moje. A što je moje, to nije tvoje.

Foto Milivoj Mijošek

Mi smo oživjeli Monumente i Katarinu – a za to ne postoji cijena. Jer ovdje nije bilo apsolutno ničega. Znači, uložili smo u tuđu imovinu – imamo koncept kako vratiti uloženo, no, istovremeno, to je ogroman rizik. Također, tu je i veliki broj novootvorenih radnih mjesta, stotinjak zaposlenih, gdje je naš platni fond od oko 200 tisuća eura, a iz toga još i Grad Pula dobiva propisana davanja, kaže Končar.

Lijepa gastro priča

Osim fascinantne lokacije, hotel Monumenti gostima nudi i niz luksuznih sadržaja – unutarnji bazen kao i mali vanjski bazen, saunu, SPA, masažu… Tu je i najsuvremenije opremljena kuhinja, a glavni i odgovorni za gastro segment jest chef Franko Mocko.

Foto Milivoj Mijošek

– Restoran nije samo za goste hotela, već očekujemo ovdje i građane Pule i okolice, kaže Mocko, a Končar ističe da se ovdje mogu kušati najbolja jela u Istri.

– Menu smo krenuli osmišljavati i pripremati negdje krajem prošle godine, te smo kroz taj period došli do finalne verzije jela koja mogu birati gosti našeg restorana. Nudimo jela koja se temelje na svježim, autohtonim namirnicama, koje većinom nabavljamo iz istarskih OPG-ova i od domaćih proizvođača, poput suhomesnatih proizvoda, sira, skute, svježeg mlijeka, domaćeg maslaca, povrća, svježe ribe od lokalnih ribara… te sam nastojao da sve što je moguće nabavljamo upravo iz Istre.

Foto Milivoj Mijošek

Što se tiče koncepcije jelovnika, orijentirali smo se više na Mediteran – nudimo dosta ribljih jela, te istarskih jela, poput cevichea od jadranskog škampa i bijele ribe, carpaccia od filea istarskog goveda s tapenadom crnog tartufa i crumbleom od kozjeg sira i badema, tradicionalne istarske maneštre, fileta brancina s povrćem i kremom od celera, dnevni ulov svježe ribe… također, na meniju se nalaze i veganska jela, kao i veganske slastice, kaže Mocko.

Restoran može ugostiti 150 posjetitelja, uz dodatni kapacitet od stotinjak mjesta na terasi – sveukupno oko 250 gostiju. S obzirom na zanimljiv jelovnik, zanimalo nas je kakav se koncept krije iza slastica.

Stara receptura

– Što se tiče slastica, nudimo starinske, izvorne internacionalne slastice, koje se temelje na starim recepturama, kakve se rijetko danas mogu kupiti. Iako to nema veze s Mediteranom, to su slastice koje s pravom nose svoj renome, poput Sacher torte, a imamo i neke autorske slastice poput Monumenti Art Torte, a i primjerice ne baš jako poznat međunarodni kolač Tres Leches kojem smo dali svoju interpretaciju, kaže Mocko.

Foto Milivoj Mijošek

Bogata vinska karta

Tu je i bogata vinska karta s istarskim vinima, s koje smo dobili preporuku za “najbolje desertno vino na svijetu”.

– Jela se pripremaju po standardu pet zvjezdica, stoga s timom koji je u kuhinji kontinuirano radimo i vježbamo, te dodatno usavršavamo jela. Zahtjevan je to posao, ali je i veliko zadovoljstvo, a izuzetno mi je drago što mogu svoje višegodišnje iskustvo rada u velikim kuhinjama primijeniti upravo ovdje, gdje radim sa sjajnom ekipom, i već funkcioniramo kao obitelj i radna atmosfera je vrlo pozitivna, što nam je dodatna motivacija da radimo na poboljšanjima.

Foto Milivoj Mijošek

Cijela ova priča ne bi imala smisla bez gostiju koji će sve to kušati – i upravo zato smo, u suradnji s gospodinom Končarom, odlučili napraviti menu s vrlo pristupačnim cijenama, da i Puležani i općenito ljudi iz cijele Istre nađu ovdje mjesto gdje će doći na ručak ili večeru. Jako nam je bitan feedback naših gostiju, koji je do sad jako dobar, i mislim da se tu stvara jedna lijepa gastro priča. Znam da mi Puležani Monumente nerijetko i ne registriramo, jer je taj dio grada donedavno bio zatvoren za javnost, no nadamo se da će sada građani otkriti i ovaj, drugi kraj pulskog zaljeva, kaže Mocko.

Upravo ovdje smo završili naš obilazak donedavno nedostupnog dijela pulske luke – a Monumenti s pravom nose to ime, jer monumentalna povijest Pule na veličanstven način ostala je sačuvana u svakom kutku ovog područja.