Mrtva slova na papiru

Evo kako izgleda borba protiv diskriminacije: Trajalo je minutu i 21 sekundu, nitko ništa nije pitao

Jagoda Marić

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

O tome da je izvješće o provedbi akcijskog plana borbe protiv diskriminacije završeno u nekoliko je rečenica, točnije za minutu i 21 sekundu, izvijestio potpredsjednik Vlade i ministar Davor Božinović



ZAGREB – Ministarstvo zdravstva trebalo je u 2018. godini donijeti Pravilnik o osiguranju medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvenih usluga, ali do danas to nije učinilo. Priznaje to Vlada u svom izvješću o provedbi akcijskog plana borbe protiv diskriminacije gdje se analizira provedba mjera, koje je Vlada sama sebi zadala, a koje bi trebale ojačati borbu protiv diskriminacije po bilo kojoj osnovi, vjerskoj, nacionalnoj, spolnoj, rasnoj, po pitanju dobi, društvenog statusa, socijalnog stanja bilo kojeg građana ili skupine u Hrvatskoj.


No, Ministarstvo zdravstva u dvije godine nije donijelo ni pravilnik koji se dotiče baš svakog građanina u Hrvatskoj, odnosno njegovog prava da u primjerenom vremenu dobije zdravstvenu uslugu koja mu treba. Ta je mjera završila kao njih još deset od ukupno 75 i nije čak ni djelomično provedena, ali na sjednici Vlade na kojoj je izvješće usvojeno o onome što država čini u borbi protiv diskriminacije svojih građana nije se uopće raspravljalo. O tome da je izvješće završeno u nekoliko je rečenica, točnije za minutu i 21 sekundu, izvijestio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.


Govor mržnje


Kad je u pitanju konkretni pravilnik za čije je donošenje sigurno zainteresiran svaki građanin Hrvatske jer bi želio znati u kojem roku ima pravo na određenu uslugu u zdravstvu, u izvješću se zapravo najavljuje da on nikada neće ni biti donesen. U svome objašnjenju o tome zašto ta mjera nije provedena Ministarstvo zdravstva navodi da je poduzelo niz aktivnosti vezano uz skraćivanje listi čekanja na zdravstvene usluge poput uspostave prioritetnog naručivanja za ukupno 98 postupaka, te da je prioritetno naručivanje pacijenata uvedeno za one pacijente čije zdravstveno stanje zahtijeva neodgodivu zdravstvenu zaštitu. Napominju i to da u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine, pravnog temelja za donošenje Pravilnika nema. Za ostale mjere koje nisu provedene od 2017. godine ne navodi se slična objašnjenja nego se tek ističe da je planirano da se mjera provodi kontinuirano, pa će valjda u budućnosti i one koje nisu biti provedene. Vlada u zaključku ističe da za šest mjera koje se samo djelomično provode i deset koje se uopće ne provode, što je petina svih donesenih mjera, nedostaje administrativnih kapaciteta.





Kad su u pitanju predmeti gdje su građani sami odlučili pokrenuti tužbe u tri godine, u tri je godine pravomoćno riješen 121 tužbeni zahtjev, od čega je njih 19, znači manje od šestine, završilo usvajanjem zahtjeva, što navodi na zaključak da se građani žale na diskriminaciju kad je i nema ili da sudovi teško donose takve presude. U građanskim predmetima ljudi se najviše žale na diskriminaciju zbog socijalnog porijekla, društvenog položaja ili članstva u sindikatu, što znači da stanovnici Hrvatske smatraju da ih se najviše diskriminira na osnovu socijalnog statusa.



Iz tog razloga valjda nisu u gotovo tri godine donesene ni upute za prenošenje sportskih sadržaja u situacijama kada je prisutan govor mržnje, niti se prati dostupnost zakonom reguliranih reproduktivnih prava u javnim zdravstvenim ustanovama, niti su pacijenti pravodobno informirani o mogućnostima koje su im na raspolaganju u slučaju priziva savjesti zdravstvenih radnika, pa se radi toga ne educiraju ni tijela javne vlasti za prava osoba koje su u životnom partnerstvu, niti vodi evidencije pružene podrške za žrtve zločina iz mržnje. Ministarstvo pravosuđa kaže tek da je u tijeku izrada protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, koji će omogućiti unaprjeđenje sustava prikupljanja podataka pogotovo u smislu razmjene informacija i podataka između pojedinih institucija uključenih u Protokol. Ističu i to da se zločini iz mržnje prate unutar obrasca prema kojem se prate predmeti vezani uz kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.


Statistički podaci


Kad je u pitanju procesuiranje slučajeva diskriminacije Ministarstvo pravosuđa je Vladinom izvješću priložilo statističke podatke za tri godine, 2016., 2017., i 2018. godinu. U te tri godine u kaznenim predmetima doneseno je devet osuđujućih presuda, od kojih je jedna, ona iz 2106. godine, imala rezultat kaznu zatvora. U tom slučaju radilo se o diskriminaciji prema nacionalnoj osnovi.


U istom je razdoblju doneseno i sedam uvjetnih kazni te jedna kazna za opće dobro. Što se tiče prekršajnih postupaka u izvješću nema podataka za 2018. godinu, a u 2016. i 2017. godini doneseno je ukupno 111 osuđujućih presuda, od čega je je jedna osoba bila kažnjena zatvorom, dok je izrečeno ukupno 134 kazne zatvora te 19 kazni rada za opće dobro. Prekršajne su kazne, u gotovo polovici slučajeva, izrečene zbog diskriminacije na osnovu nacionalnog podrijetla.