Imamo papu! Cijeli je svijet obuzela neobična euforija, posebno Italiju, a osjetila se i u Forliju. Iako ovo svakako nije Rim, vijesti se danas brzo šire i činilo se da jedino o čemu ljudi, a posebice Talijani, pričaju, jest konklava i novi papa Lav XIV. Slaviti se moglo samo kratko jer je tjedan između ostalog započeo i radno, i to poslovnom kavom. Ako ste zaboravili, mi tu i studiramo pa je valjalo neke obaveze na faksu riješiti.

UNIVERZALNO ISKUSTVO

Jedna od tih obaveza bila je i prezentacija iz Međunarodnih odnosa gdje smo Roko i ja grupu oformili s još dvije kolegice, Francuskinjom Mathilde i Njemicom Valerie. Tema je analiza klimatskog upravljanja iz perspektive teorije međunarodnih odnosa. Prezentacija možda jest bila za dva tjedna, ali njih dvije nisu gubile vrijeme pa je vrijeme i mjesto kave već odavno bilo dogovoreno. Roko i ja predložili smo »naš« kafić kao mjesto sastanka, igrajući na sigurno, a cure su se, odgovorno i po dogovoru, pojavile točno u podne.

Foto Tonka Pavić

Tema prezentacije ipak je morala pričekati jer se prvo razglabalo u svemu ostalome. Njih su dvije također na Erasmusu, ali na cijelu godinu i također su mislile da će živjeti u Bologni, a ne u Forliju. Univerzalno iskustvo. Valerie nas je prepoznala s tečaja talijanskog na kojemu smo jednom bili i odmah odustali. Ona se i dalje tvrdoglavo bori s glasnom profesoricom. Iako je iz Njemačke, Valerie studira u Irskoj za koju misli da je predivna, ali ne bi tamo ostala živjeti. Mathilde je na Erasmus došla iz francuskog Montepelliera i ne može se načuditi koliko je faks lakši ovdje u Italiji. Sve prolazi k’o iz šale, za razliku od Francuske gdje muku muči sa svime i zapravo puno radi i uči. To se vidjelo već i kod ove prezentacije jer nam je odmah predložila plan rada koji je osmislila, koncept prezentacije i raspodjelu obaveza. Zaključak kave sastanka bio je jednoglasan – prezentacija će se lako odraditi. Uz Mathilde i Valerie idemo po sve bodove.

Foto Tonka Pavić

ŽENSKI DAN

Za vikend smo akademske obaveze odlučili ostaviti po strani. Roku je u posjet došao brat s prijateljima pa smo cijeli petak lunjali zajedno okolo, u subotu je Roko nastavio s njima dalje do Firenze, a ja sam s Veronikom i Valentinom odlučila provesti jedan pravi »ženski dan« u Bologni. Ona nam više nije bila turistička destinacija koju treba razgledavati, već »naš« veliki grad koji je tek jednu vožnju vlakom daleko pa se do njega može otići isto kao i do centra Zagreba subotom ujutro na špicu, ručak i u mali šoping. Upravo smo to i učinile. Dan smo započele kavom na Piazzi Maggiore, a onda prošetale narančasto-crvenim ulicama na ručak pa ostatak dana namijenile za šoping u ulici Indipendenza gdje su se dućani redali jedan za drugim pa je bio izazov ništa ili vrlo malo potrošiti. Nakon uspješnog (ne)trošenja sjele smo na zasluženi koktel na kraju dana i nazdravile nama ženskama, i Bologni, i Italiji, i ovom Erasmusu, i prijateljstvu! Odmah smo se dogovorile i za sljedeći izlet, već sutradan, na plažu u Cerviju.

Što cure zamisle, to i ostvare pa je nedjelja bila točno onakva kakvu smo planirale. Meni se vratio Roko pa smo za ručak prošetali Forlijom i sjeli u restoran na pizzu od devet eura, čega kod nas više nema. Talijani su voljeli jesti vani, pa su tako i u malenom gradu poput Forlija restorani vikendom bili puni i činilo se da su svi Forlićani izašli na ručak na suncu. A možda je fora bila u dobroj platežnoj moći naspram koje su stajale niske cijene u restoranima pa je tako malo kojoj obitelji bio problem u nedjelju jesti vani.

Foto Tonka Pavić

PLODONOSNIJI TEČAJ

Popodne je Valentina natjerala Lucu da ostvari naše zamisli pa su nas njih dvoje i Veronika, skupili u malenom Opelu i svi smo se skupa zaputili u Cerviju, mjesto na moru udaljeno pola sata od Forlija. Pješčana plaža protezala se kilometrima i nije joj se vidio kraj, sunce je sjalo, mi smo naručili bocu vina i ponijeli loptu. Luca nas je učio talijanske riječi pa je tako iznad nas letjelo puno gabbianija, Valentini je sabbia stalno išla u oči, a na kraju večeri ipak je malo bilo freddo. Žao mi je Valerie, ali tečaj kod Luce je plodonosniji! Ljeto je punom parom dolazilo u Italiju i već se u daljini mogao naslutiti nadolazeći kraj ovog čudnog, lijepog perioda. Ali, ne brzajmo! Društvo je također sad bilo na vrhuncu entuzijazma i puno se novih planova smišljalo i već su u glavi bili svi nadolazeći vikendi i potencijalna kupanja na ovoj istoj plaži. Prije toga ipak ima posla za obaviti, počevši od prezentacije. Ne smijemo razočarati nove prijateljice. A onda slijede ispiti! More i sunce morat će pričekati!