Navodno je studiranje na Erasmusu sporedna aktivnost, prioritet su izlasci, druženje s novim ljudima i istraživanje zemlje u kojoj si. Faks manje-više. Doduše, ne bi se svi s time složili pa sam tako prije svog Erasmusa čula priče o teškim nizozemskim i francuskim fakultetima. Zadnji je tjedan nastave u Forliju pa sad pouzdano mogu reći da je Sveučilište u Bologni negdje između.

KAVA I ĆEVAPI S PROFESOROM

Sve smo obaveze Roko i ja rješavali relativno lako, ali s druge strane, talijanske profesore teško je usporediti s našima. Profesorice koje su predavale kolegij Međunarodni odnosi, na primjer, bile su stroge i nimalo fleksibilne, na što nas dvoje s FPZG-a nikako nismo navikli. Odlaženje ranije s nastave ili jednokratno mijenjanje seminarske grupe rijetko kad je u Zagrebu predstavljalo pitanje od velike važnosti. Tako smo do kraja seminarske nastave iz Međunarodnih odnosa nas dvoje ispaštali na konto toga što smo jednom zamolili da taj dan budemo u drugoj seminarskoj grupi, s istom prezentacijom i istim sadržajem. Zauvijek smo ostali zapamćeni kao »oni koji bi mijenjali grupu kao da je to jednostavan zahtjev«.

Kolegij Povijest istočne Europe, međutim, druga je priča. Profesor koji je od početka gajio poseban afinitet za Hrvatsku, pa ujedno i za nas dvoje Hrvata, do kraja nastave ostao je entuzijastičan i željan podijeliti sve svoje znanje, a na kraju smo Roko i ja dobili i poziv na konferenciju u Sarajevu u studenome na kojoj će i profesor govoriti. Kava i ćevapi s profesorom već su isplanirani. Kad smo kod Sarajeva, profesor s novog predmeta o Jugoslaviji bio je sličniji našim hrvatskim. Tako smo Tanja, Roko i ja dobili zadatak napraviti prezentaciju o Bosni i Hercegovini, to jest njezinim simbolima, za dan nakon. Prezentacija je nastala u sveukupno sat vremena, a dok su se drugi fokusirali na politiku i granične sporove Makedonije i Kosova, mi smo fokus stavili na burek, »Top listu nadrealista« i Baku Sliškovića. Profesoru, podrijetlom iz Sarajeva, bez obzira na nedostatak dijela o Dejtonskom sporazumu, prezentacija se svidjela pa je citirao i Jergovića: Gol iz kornera mogu zabiti samo Bog i Baka.

Ostatak tjedna zadržao je nogometnu temu. Ponajprije se radilo o stolnom nogometu. Petak – San Marino s mojom prijateljicom Anom iz Zagreba i njezinim dečkom Filipom. Ljudi su se dovezli do Forlija i žele vidjeti San Marino, fer i korektno. Vrijeme, suprotno od toga. Kiša lijeva, puše vjetar, magla i hladno je. Nije svibanj, nego listopad. Ali, za San Marino vremena ima samo danas pa ga ne propuštamo. Možda je gore iznad oblaka, na stijeni, bolja situacija. Nadobudno. Gore još gore. San Marino u oblaku. Pogleda nema, otpuhat će nas. Za muzej karta preskupa, neisplativa samo za zaklon od kiše. Na kavi sjedimo već dva sata. Što preostaje?! Pored kafića otkrivamo spas – stolni nogomet. Jedna partija – jedan euro. Ubili smo vrijeme do večere i to veličanstvenom pobjedom ženskih snaga!

POBJEDNIK NEJASAN

Večer ponovo u Forliju, piće i karaoke u Abbey pubu za koji smo samo čekali da otvori veliku terasi na malenom trgu u centru grada. Nakon par pića i nekoliko partija una, umorni od tmurnog San Marina, došlo je vrijeme za povratak kući. U tom trenutku, u kutu terase, krajičkom oka, Ana primijeti, nećete pogoditi, stolni nogomet! Revanš se morao odigrati. Momci su povratili ranije izgubljenu čast.

Sljedeće jutro gosti su otišli dalje prema Toskani, a zamijenio ih je Bogi koji je na misiji obilaska što više gradova pa je tako subotnje prijepodne odlučio provesti u Raveni. Mi smo kao ozbiljni studenti odlučili ostati doma i učiti, i pisati kolumne. Navečer opet Forli, opet Abbey, ovaj put s Bogijem, Valentinom i Veronikom i, pogodili ste, stolnim nogometom. Ovaj put smo ga pokvarili, loptica je bilo neograničeno. Cijelu smo večer igrali za pedeset centi. Puno pića, puno smijeha, puno stolnog nogometa. Pobjednik nejasan.

Nedjelju smo ispunili ozbiljnijim nogometom, točnije Hrvatskom nogometnom ligom – finalnim kolom. Tko će biti prvak?!? Rijeka, Dinamo i Hajduk svi imaju realnu šansu. Gleda se i u Italiji preko upitnih poveznica. Gleda se u Italiji, a bome gledaju i Talijani. Smjestili smo se u Tanjinom stanu, a sve su cure dovele svoje Talijane, pa su tako i Luca i Edoardo i Filippo znali koje je stanje na tablici, svaku kombinaciju potencijalnog prvaka i kako helikopter čeka na Bosiljevu da sudci proglase kraj utakmica. Nije ih se dojmio hrvatski nogomet, ali jesu hrvatski navijači i dim u Šibeniku. Rijeka prvak! Sad se možemo posvetiti isključivo stolnom nogometu.