Pojedeš prvo salatu, pa šniclu, pa onda tjesteninu, rastaviš sendvič na salatu, šunku i kruh, tim redoslijedom.
Volimo za sebe misliti da smo nacija koja se hrani mediteranski, umjereno i zdravo, ali očito to više nije slučaj jer je, kako je u »Špici s Macanom« naglasio Krešimir Macan, skoro svaki treći građanin Hrvatske pretio. U emisiji su se spojili osobno iskustvo i znanstvena perspektiva, a gosti su bili dizajner i kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić&Grey, Davor Bruketa te znanstvenica i doktorica biologije Ena Melvan iz start-upa Metabelly.

Glukozna revolucija

Razgovaralo se o tome što su zdrave prehrambene navike, može li se praktično jesti »sve«, a ostati u formi te što nam o probavi i mikrobiomu govore nova znanstvena saznanja.

– Život bez glukozne revolucije obično završi kao pretila priča, započinje Bruketa, prisjetivši se vremena kada je prije 30 godina s Borisom Žinićem pokrenuo dizajnerski studio, a dani su mu se, kako kaže, sastojali od tipkanja po računalu, čokoladica i spavanja. Rezultat je bio brz rast kilograma. Klasični savjeti tipa »jedi manje«, priznaje, kod njega nisu prolazili jer postane nervozan kad je gladan. Tražio je rješenje u kojem može pojesti količinu hrane koja ga čini zadovoljnim, bez intenzivnog vježbanja i gladovanja. Kao jednu od ključnih točaka navodi upoznavanje glikemijskog indeksa; manje bijelog šećera, bijele tjestenine, bijelog kruha i krumpira, a više mesa i povrća. Kaže da je tako »vrlo brzo regulirao težinu«.

Razgovor se prebacio na knjigu »Glukozna revolucija«, koju je Bruketa ne samo preporučio nego i, kako kaže, »svakodnevno živi«. Ideja je, pojednostavljeno, smanjiti nagle »spikeove« šećera u krvi. Jedan od najvažnijih trikova je redoslijed; prvo vlakna, zatim proteini, pa tek onda ugljikohidrati.

– Pojedeš prvo salatu, pa šniclu, pa onda tjesteninu, rastaviš sendvič na salatu, šunku i kruh, tim redoslijedom. Ujutro jesti slano, nikako slatko jer slatki doručak destabilizira šećer cijeli dan, objašnjava Bruketa.

Analiza mikrobioma

Melvan je doktorirala na mikrobiomu i razvila matematički model ponašanja bakterija u crijevima, polazeći od toga da mikrobiom nije statičan, nego se stalno mijenja ovisno o okolini i hrani. U Metabellyju, kaže, rade analizu mikrobioma i nastoje hraniti bakterije, a ne čovjeka, uzimajući u obzir bolesti, restrikcije i navike. Cilj je, laički, imati što više »dobrih«, a što manje »loših« bakterija; kako nahraniš dobre, loše se smanjuju jer je »broj bakterija uvijek ograničen«.

U toj priči važna su vlakna: tamno zeleno povrće, bobičasto voće, integralne žitarice i orašasti proizvodi. No, Melvan upozorava i na zamke, primjerice da su bademi »full kalorijski«, pa se lako pretjera. Bruketa uzvraća da njemu sama količina kalorija nije presudna jer »ne može biti gladan«, a Melvan je ponudila vlastiti kontraprimjer: dok je pisala doktorat i pokretala firmu, zbog stresa je malo jela kroz dan, a navečer u devet pojela veliku količinu te se unatoč tome udebljala 15 kilograma.

– U crijevnom živčanom sustavu se izlučuje više serotonina i dopamina nego u moždanom, hormon GLP, vezan uz sitost, »prvo ide iz crijeva« pa šalje impuls mozgu, govori Melvan, dodajući kako nije važno samo što jedeš, nego i »što tebe jede«, jer prehrana ne može biti jedini stup ako čovjek nije u miru sa sobom.

Bruketa je to sažeo jednostavno – kad se jede zdravo, »bolje je i u glavi«, ali ključ vidi u postupnosti. Prvo je, kaže, krenuo hodati na posao, pa tek onda uvoditi druge navike.

– Tijelo ti se navikne na neke stvari, ako ga naglo lišiš, napraviš dar-mar, a ljudi se restrikcija drže »sedam do deset dana«, govori Bruketa.

Korak po korak

Melvan je upozorila i na »pomamu za Ozempikom«, uz poruku da se, čak i ako netko tim putem mršavi, navike moraju promijeniti da bi rezultat bio dugoročan. ​Bruketa je naglasio da je sklon debljanju, ali je težinu uspio kontrolirati samo načinom prehrane i bez restriktivnih dijeta.

– Ne brojim kalorije… samo način na koji jedem i što jedem mi je omogućio da kontroliram svoju težinu, kazao je Bruketa, na što je Melvan je dodala kako treba slušati svoje tijelo te ići korak po korak.

Bruketa je razgovor vratio na praksu, objašnjavajući kako disciplina i dosljednost pomažu u svemu, a male promjene poput stepenica umjesto lifta rade razliku. Ispričao je i kako je od 2013. odustao od auta te počeo 40 minuta hodati na posao, uz slušalice i podcaste. Hodanje mu je, kaže, fleksibilno, odnosno kad ima energije ide brzo, kad je umoran ide polako.

Melvan je dodala primjer djeda od 93 godine koji hoda tri sata dnevno i bez lifta se penje do petog kata, a za sebe priznala korelaciju debljanja otkad je kupila auto. Oboje se slažu: ne treba se mučiti, ako preskočiš trening, pobrini se da odeš na idući, bez grižnje savjesti.

Bruketa je posebno istaknuo i automatizaciju: »Ručak mi stiže na posao po dogovorenim principima, doručak je unaprijed u frižideru, a večera mi je kefir s maslinovim uljem. Pitanje je što radiš svaki dan«.

Za kraj, i eksperiment sa šećerom: potpuno odricanje izazvalo je kod Brukete krize kao kod ovisnika o drogi desetak dana, a onda ga šećer više uopće nije zanimao.

Kako je Meta postala Metabelly

Macan je Enu Melvan pitao kome bi preporučila vlakna i što Metabelly radi.

– Locirani smo u Splitu te primarno razvijamo »software za doktore«, alat koji spaja mentalno zdravlje, fizičko zdravlje i mikrobiom u pet akcijskih koraka minimalnih promjena. Vlakna su za sve koji ih ne unose dovoljno, a iskustveno se najbolje pokazuju kod ljudi s nadutošću i konstipacijom, objašnjava Melvan. Melvan je također ispričala kako je u Australiju otišla na doktorat u Sydney te opisala tamošnje sretne ljude i opušteniji stil života. Metabelly je nastao kad se vratila u Hrvatsku na lockdown, ostala bez novca i čula da u Splitu netko daje 20 tisuća kuna za dobru ideju.

– Pojavila sam se tamo… nisam imala pojma što je inkubator, za ime sam prvo htjela »Belly«, ali sam shvatila da već postoji korejska firma tog imena pa mi to nije pasalo. Kako sam imala hrpu »meta data«, dodala je »Meta« i ispalo je Metabelly, prepričala je Melvan.