Dubrovački gradonačelnik Mato Franković nedavno je za govornicom na sjednici Gradskog vijeća grada Dubrovnika izjavio da se u tom gradu “kokain troši na kamione, a ne na grame” te da se “šmrče u svakom kutku”. Njegova izjava pobudila je ogroman interes javnosti, a o njoj su se očitovali Ured za suzbijanje droga i policija.

Franković se nedavno ponovno osvrnuo na svoju izjavu, naglasivši pritom da Dubrovnik “nije grad slučaj”, ali da kao “građanin i gradonačelnik nije mogao šutjeti”.

“Problem postoji, i to ne smijemo ignorirati. Istovremeno, želim jasno reći: Dubrovnik nije ‘grad slučaj’. Ovaj izazov nije specifičan samo za nas, s njim se suočavaju brojni gradovi, u Hrvatskoj i šire. Ono što mi se događa ovih dana,  stotine poruka, svjedočanstava i zabrinutih glasova naših sugrađana pokazuju da postoji stvarnost koju statistika ne vidi”, objavio je nedavno Franković na društvenim mrežama.

Kako problem sa širokom uporabom kokaina postoji, slaže se i dio građana Dubrovnika.

“Nije on rekao ništa novo, to se zna. Šmrče dobar dio poduzetnika u Dubrovniku, ugostitelja, vlasnika apartmana, doktora, taksista, odvjetnika… Naravno ne svi, ali ima toga puno. U Dubrovniku ne žive svi sjajno, ali jedan značajan dio građana živi debelo iznad prosjeka, vrti se dobra lova i kokain je postao kao nekakav pokazatelj statusa i moći”, govore građani za Index.

Mladi vole speed

Uz kokain koji se veže za bogatije strukture građana, spominje se i široka potrošnja amfetamina, koji se kolokvijalno naziva “speed”, ali među mlađom populacijom. “Cijene po kafićima i klubovima su ogromne, mladima je jeftinije nabaviti dvije lajne “speeda” nego platiti dva, tri pića u izlasku”, govore građani za za Index u neformalnim razgovorima.

Dio građana koji imaju djecu srednjoškolske dobi o ovoj temi često govore, a na nju su upozoravali i mediji. No, drago im je što je ova tema nakon izjave o “kamionima kokaina” napokon gurnuta u javni prostor na jedan još značajniji način. O raširenoj konzumaciji kokaina, ali i “speeda”, kažu kako to nije nešto što bi trebalo posebno dovoditi u pitanje.

“O tome se pisalo, o tome se govori, to svi znaju. To je javna tajna”, govore građani.

Međutim, kada se promatraju službene brojke, one stvaraju drugačiju sliku. Kako su objavili nedugo nakon Frankovićeve izjave, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska je u posljednjih pet godina podnijela svega 477 kaznenih prijava zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Dakle, to je oko 100-tinjak kaznenih prijava na godišnjoj razini za cijelu Dubrovačko-neretvansku županiju.

Nadalje navode kako je prekršajno prijavljeno gotovo četiri tisuće osoba zbog konzumacije droge, dakle niti tisuću godišnje, što nije osobito zamjetan broj ako se u obzir uzme da cijela Dubrovačko-neretvanska županija broji nešto manje od 116 tisuća stanovnika.

Također, u obzir treba uzeti kako se broj ljudi koji borave u Dubrovniku u ljetnoj polovici godine značajno povećava zbog turističkih kretanja.

Iz policije navode podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prema kojima je broj liječenih osoba na području Dubrovačko-neretvanske županije iz godine u godinu otprilike jednak te se kreće oko 200.

Ovisnika je više

Zašto službene brojke govore jedno, a Franković i građani Dubrovnika nešto sasvim drugo? O tome za Index govori psihijatrica i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje županijskog Zavoda za javno zdravstvo, dr. Irena Primorac Bošnjak. Ona kaže da je ovisnika ipak više.

“Brojke nisu uvijek realan prikaz stvarnosti i za to postoji više razloga. Prvi je taj što brojni ovisnici nikada ne zatraže stručnu pomoć. Drugi razlog je što se ne obrate svi ovisnici nužno Zavodu nego često različitim terapijskim zajednicama, a one vode svoje evidencije pa je broj liječenih ovisnika veći od onog s kojim mi raspolažemo.

Također, ovisi i o tome što se u registru vodi kao glavna ovisnost osobe. Na primjer, ovisnost o drogama psihostimulativnog djelovanja često pod ruku ide s patološkim kockanjem. Pa ako osoba zatraži stručnu pomoć zbog ovisnosti o kockanju, to će se voditi kao njena “glavna” dijagnoza i kao takva će ući u registar”, govori dr. Primorac Bošnjak.

U izlascima, ali i na radnom mjestu

Napominje i da je vrijeme od prve konzumacije do potpunog sloma kod korisnika psihostimulativnih droga, u koje spada kokain, dulje nego kod ovisnika o opijatima, u koje, primjerice, spada heroin, pa je onda dulji i njihov “ovisnički staž”. Ova stručnjakinja također napominje i kako ovisnici o opijatima, u što spadaju heroin i metadon, često imaju veću motivaciju za javljanje na liječenje jer dobiju supstitucijsku terapiju, dok kod liječenja od ovisnosti o drugim psihoaktivnim tvarima ona ne postoji.

Ova psihijatrica nadalje navodi da postoji određen broj osoba koje ne koriste psihoaktivne supstance svakodnevno nego, primjerice, pri izlasku.

“Jedan broj mladih ljudi dobiva izdašne džeparce, koje troše na kokain i alkohol, što je trend s kojim se prije 15 ili 20 godina nismo susretali. Kokain je ranije bio preskup za adolescente. Ovu drogu često koriste u kombinaciji s alkoholom, kako bi se mogli rastrijezniti i onda nastaviti piti”, govori.

Uz izlaske, kokain se, kaže, zna koristiti i kako bi se izdržao naporni radni tempo ili kako bi se moglo učiti cijelu noć.

No, bez obzira na negativni trend i evidentni porast konzumacije ove opasne droge, dr. Primorac Bošnjak smatra da Dubrovnik ne odudara od ostalih većih hrvatskih gradova, a kako je taj negativni trend svojstven i za Europu.

“Ništa Dubrovnik po tom pitanju nije gori u odnosu na ostale priobalne gradove i Zagreb. Zapravo smo godinama negdje oko hrvatskog prosjeka. Tamo gdje ima novca, tu ima i kokaina, i kocke, a nije samo u Dubrovniku novac”, zaključuje.