ZAGREB  Ministarstvo branitelja  pokušat će zakonom spriječiti veći broj tužbi pripadnika HVO-a koji su krajem devedesetih umirovljeni kao hrvatski vojnici, a sada traže i isplatu invalidnina i dodataka što je državu već dosad u stotinjak slučajeva koštalo desetke milijuna kuna. Pripadnici HVO-a dobili su rješenja o invalidnosti, ali ona su zadržana u MORH-u, nikada im nisu dostavljena, jer je plan tadašnjih vlasti bio da im da samo mirovine na osnovu tih rješenja ali ne i ostala prava.

Suočeni s više od 100 tužbi koje država uglavnom gubi, a Ministarstvo branitelja plaća zaostatke i kamate, u tom su resoru odlučili izmjenama Zakona o o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ukinuti sva rješenja.

Rješenja u MORH-u

Tako nova odredba zakona »ukida rješenja koja nisu izvršena u upravnom postupku najmanje pet godina prije stupanja zakona na snagu«, a donesena su u postupku priznavanja desetak prava, pa tako primjerice i prava na : osobnu invalidninu, poseban dodatak, doplatak za njegu, pomoć druge osobe, status hrvatskog ratnog vojnog invalida… Time bi se izvan snage stavila rješenja o invalidnosti koja se još čuvaju u MORH-u, odnosno spriječilo bi se tisuće tužbi, no ta odredba ne može zaustaviti postojeće tužbe, niti spriječiti nove ukoliko su pripadnici HVO-a na neki način došli do svojih rješenja. Da bi se rješenja ukinula zakon mora biti usvojen u Saboru, a nije nemoguće i da netko pokrene ocjenu njegove ustavnosti.

Bez poništenja rješenja o invalidnosti država će se teško obraniti od tužbi pripadnika HVO-a koji na sudovima potražuju isplatu zaostataka za invalidninu i dodatak od 50 posto. Da država nema puno manevarskog prostora na sudovima jasno je i iz presude Vrhovnog suda iz 2008. godine na zahtjev države da se u slučaju T. K. iz BiH revidiraju dvije sudske odluke, Općinskog i Županijskog suda u Zagrebu. Ti sudovi naložili su još 2006. godine državi da tužitelju isplati 167 tisuća kuna s pripadajući kamatama na ime osobne invalidnine i posebnog dodatka od 50 posto i to od 1. kolovoza 1993. godine.

DORH bez argumenata

T. K. je na osnovu rješenja iz 1997. godine  kojeg je donio MORH najprije na općinskom sudu dobio spor, a zatim je isto presudio i Županijski sud nakon što se Državno odvjetništvo, kao zastupnik države žalilo.

Oba suda odbila su prigovor države da rješenje o invalidnosti nikada nije uručeno kao i to da je T. K. bio pripadnik HVO-a, a ne Hrvatske vojske. Sudovi su pak utvrdili da T. K. ima rješenje MORH-a jer je uz »tužbu dostavio presliku rješenja ovjerenu kod javnog bilježnika  što znači da je i u posjedu izvornika«. Vrhovni sud ističe u svojoj presudi kako su nižestupanjski sudovi ispravno zaključili da je na temelju tog pravomoćnog rješenja država dužna isplatiti osobnu invalidninu i posebne dodatke.

Sudovi nisu prihvatili ni primjedbu DORH-a da je riječ bila tek o nacrtu rješenja.

Uz to nije prošao ni argument DORH-a da je T. K. pripadnik HVO-a jer su sudovi utvrdili da on ima potvrdu da je ranjen 16. srpnja 1993. godine »u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao pripadnik specijalne postrojbe MORH-a«.

Inače, Ljubo Ćesić Rojs u  u izjavi za naš list otkrio je kako je on potpisivao potvrde o pripadnosti toj postrojbi ranjenim pripadnicima MORH-a kako bi oni ostvarili mirovine, ali da je dogovor bio da ne potražuju ostala prava.

Tisuće ukinutih rješenja

Presuda Vrhovnog suda, pojašnjavaju naši sugovornici s tog suda, znači samo to da se dalo za pravo nižestupanjskim sudovima koji su utvrdili da država mora postupati po pravomoćnim rješenjima MORH-a i osigurati T. K. sva prava koja imaju i ostali hrvatski branitelji s takvim rješenjem. Sudovi, pojašnjava naš sugovornik, nisu prihvatili argumente DORH-a koji su zapravo pobijali samo rješenje, a sudski se spor nije vodio oko tog rješenja nego izvršenja obveza po njemu.