ZAGREB – Porez na ekstradobit najnovija je zvijezda na europskom političkom nebu, dokaz da političke elite žele pravedniju podjelu, pa je plan uzeti od onih koji su dodatno profitirali prvenstveno na svakodnevnom poskupljenju energenata. Odmah po izbijanju rata u Ukrajini i poskupljenju nafte i plina iz Europske komisije su preporučili državama da uvedu taj porez, a nešto kasnije su najavili i donošenje zajedničke platforme na kojoj bi sve države članice mogle oporezivati one koji su ostvarili neočekivano visoke zarade. I dok se mjesecima unutar Europske unije vode jalove rasprave o tom porezu, u njega su, ne čekajući zajedničku odluku, krenule pojedine zemlje poput Mađarske, Španjolske ili Italije. Prije toga i nekadašnja članica Unije Velika Britanija uvela je porez na neočekivanu dobit energetskih kompanija. Iako pregovori među državama članicama još traju, prošli tjedan i hrvatska je Vlada zaključkom formalno objavila da ide u uvođenje poreza na ekstradobit.

Poslovne knjige

Bilo je u Hrvatskoj i ranije sličnih ideja i to se najavljivala mogućnost dodatnog poreza na visoke zarade u energetici i bankarskom sektoru, ali nikada se ništa od toga nije dogodilo. Ni sada, pet dana nakon Vladinog zaključka nije moguće doznati detalje o tom dodatnom porezu na dobit, poput onih osnovnih kolika će biti stopa, kako će se određivati što je ekstradobit, na koje će se djelatnosti primjenjivati ili od njega treba strahovati cijela ekonomija. I dok Vlada osmišljava model po kojem bi se uveo novi porez, oni koji znaju da su ostvarili ekstradobit imaju dovoljno vremena da poslože svoje poslovne knjige i da na kraju prikažu redovnu ili čak i manju dobit.

Upozorava na to i ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, koji naglašava da je ideja pravednije raspodjele zgodna za političke poruke, ali da je realizacija naplate poreza na ekstradobit puno teža.

– Otvara se bar deset temeljenih pitanja i još deseci pitanja koji se tiču detalja. Kakav će obuhvat imati taj porez, hoće li se naplaćivati samo energetskim kompanijama ili i onima povezanim s njima, možda u još nekim djelatnostima ili cijeloj ekonomiji? Tko će odrediti što je ekstra dobit, hoće li mjerilo biti povrat na imovinu ili kapital? Hoće li se uzimati prosjek dobiti neke djelatnosti u tri, pet ili jednoj godini? Hoće li se taj prosjek računati samo za Hrvatsku ili zemlje u okruženju? Hoće li se oporezivati samo poslovanje neke tvrtke u Hrvatskoj ili i njezina zarada u inozemstvu? Možemo tako nastaviti do 70 ili 80 pitanja koja traže odgovore prije uvođenja poreza. Političarima je u okolnostima visoke inflacije to zgodno najaviti, ali je to puno teže provesti. Najava tog poreza i pozivanje na moral u stvarima gdje vlada profit je klasičan primjer one izreke da je put u pakao popločan dobrim namjerama, upozorava Lovrinčević.

Dodaje i da najavljivanje tog poreza i otezanje s jasnim pravilima daje priliku svakoj kompaniji da se prilagodi toj situaciji i da sebi izgradi porezni štit, spajanjem poslovanja svojih kompanija od kojih neke posluju s dobiti neke s gubitkom, kupnjom tvrtki koje su gubitaši, samo da se umjetno smanji dobit, ali i prelijevanjem novca među tvrtkama u različitim zemljama koje posluju unutar iste grupe. Posljedica tako može biti, upozorava Lovrinčević, manja dobit, pa država neće ubrati ni porez na dobit na koji je računala u normalnim okolnostima.

02.01.2018., Zagreb – Dr. sc. Zeljko Lovrincevic s Ekonomskog instituta u Zagrebu.”nPhoto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Blokada dividendi

Dio zemalja je, ističe on, odlučio izabrati drugu taktiku pa poreznim politikama sprečavaju isplate dobiti i dividende i »tjeraju« kompanije na investiranje, posebice u energetskom sektoru čime na te tvrtke koje su ostvarile visoke stope dobiti prelijevaju trošak tranzicije na zelenu energiju.

Lovrinčević smatra da je Komisija, ako je doista željela akciju na razini Europske unije, imala puno brže i efikasnije mehanizme, pa je na tržištu kapitala trebala uvesti porez na transakcije, a jednako tako i na tržištu gdje se trguje energentima, pa i emisijskim jedinicama koje su zamišljene kao kazna za one koji koriste fosilna goriva, a kupnja tih emisijskih jedinica postala je preveliko opterećenje za poduzetnike, jer su špekulanti višestruko podigli njihovu cijenu kad su se uključili u trgovinu.

– Ako se već željelo moralizirati onda je porez trebalo uvesti tamo gdje se špekulacije događaju, odmah na transakcije pa bi se i time ublažile cijene. No, Komisija za to nema snage, jer je sama stvorila poluge za te špekulacije, nije regulirala energetska tržišta, predvidjela je nerealno brzo napuštanje fosilnih goriva i na sve to je još Europska centralna banka pustila silni novac u optjecaj. To je odličan recept za špekulante, koji će proći neokrznuti, a države će se sada mučiti da uberu nešto poreza ne ekstradobit od tvrtki koje su ionako stalno korak ispred poreznih vlasti. Dodatno vrijeme dobit će silnim pregovaranjem unutar unije, odnosno među članicama, zaključuje Lovrinčević.