Bivši direktor Hypo Leasing Kroatien tvrdi i da je čuo da će Ivi Sanaderu biti isplaćena provizija za kredit te da će je isplatiti banka a trošak snositi Republika Hrvatska
Na zagrebačkom Županijskom sudu danas je nastavljeno suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu kojega se tereti za ratno profiterstvo zbog uzimanja 3,6 milijuna kuna provizije od Hypo banke te za primanje 10 milijuna eura mita od čelnika MOL-a.
Suđenje je nastavljeno svjedočenjem Drage Vidakovića, čovjeka koji je 1994. godine bio direktor tvrtke Hypo Leasing Kroatien, i koji je, prema optužnici, bio posrednik između Sanadera i šefa Uprave Hypo banke Wolfganga Kulterera u isplati provizije od pola milijuna eura.
Vidaković je svjedočio kako je na jednom parkiralištu u Klagenfurtu početkom 1995. godine vidio iz automobila Kultereta kako izlazi iz banke i nosi žutu kuvertu. Onda je ugledao i Sanadera. rukovali su se i Kulterer je Sanaderu dao žutu kuvertu. On je bio nedaleko tog mjesta jer je upravo trebao ući u zgradu. Kuverta je, kaže, bila veličine A5. Sanaderovom odvjetniku Čedi Prodanoviću odgovorio je na njegovo pitanje o tome je li poznavao Sanadera kada ga je vidio na parkiralištu da je riječ “o javnoj osobi”. Precizirao je i da je Sanader bio u jeepu crne boje marke Mercedes.
Prije toga u svome svjedočenju Vidaković je kazao da je, koliko je njemu poznato, bivši austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock dao preporuku Hypo banci da da kredit Hrvatskoj, i to po uvjetima koji su tada za Hrvatsku bili vrlo povoljni iako je, u austrijskim okvirima, ta kamata bila vrlo visoka. Na pitanje je li nekome bila isplaćena provizija kazao je da je bilo govora da će se “provizija za taj kredit isplatiti gospodinu Sanaderu” te da “proviziju plaća banka, ali na kraju taj trošak snosi korisnik kredita, odnosno Republika Hrvatska”. Kasnije je pojasnio, na pitanje od koga je to čuo, da je riječ o malom odjelu i da se o tome “pričalo u uskom krugu ljudi” ali da ne može imenovati osobu, jer se ne može sjetiti tko je.
Odgovarajući na pitanje odvjetnika Prodanovića, Vidaković je kazao kako nije imao nikakvu ulogu vezano za kredit i da nije bio na sastancima sa Sanaderom, a upitan je li provizija povjerljiva materija, odgovorio je potvrdno, no, objasnio je da u Austriji davanje i primanje provizije nije kazneno djelo.
Prema njegovom priznanju, sam se javio USKOK-u nakon što je pročitao u novinama o optužnicu i ponudio pomoć, te da prije toga ni s kim nije o tome razgovarao. Na Prodanovićevo pitanje je li u trenutku javljanja USKOK-u znao da se protiv njega vodi postupak, kazao je da mu je odvjetnik obznanio da se “nešto pokreće”. Riječ je o postupku zbog navodnih uvećanih troškova pri opremanju poslovnice, ali da nije riječ o nagodbi s USKOK-om.
Sanader ga je ispitivao kada je i na koji način saznao o tome da se u Hrvatskoj provodi nekakav postupak protiv njega vezano uz Hypo jer je Vidaković rekao da su ga saznanja o optužnici potakla da pomogne USKOK-u. Vidaković nije znao objasniti kako to da nije još ovog proljeća saznao za to premda su mediji izvještavali o toj Uskočkoj istrazi protiv Sanadera.
Porekao je da je postigao ikakav sporazum s DORHom kako bi sebi ishodio povoljniji položaj u istrazi koja se protiv njega vodi na zagrebačkom sudu zbog gospodarskog kriminala u Hypo Leasingu.
– S DORH-om nisam postigao nikakvu nagodbu, kazao je Vidaković.
Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović prigovorio je da je Vidakovićev iskaz u cjelosti neistinit, navodeći da se svjedok bolje sjeća događaja od prije 17 godina nego onoga što se dogodilo prije par mjeseci, te se jako dobro sjeća onoga što tereti Sanadera a stvari kojih bi se morao sjećati, ne sjeća se ili o njima ne želi govoriti.
Vidaković je kazao da nikada nije čuo za Eugena Laxu, čij je potpis navodno na isplatnicama provizije.
Sanader je na današnje ročište doveden iz zatvora u Remetincu, iako mu je odlukom Ustavnog suda i suca istrage istražni zatvor zamijenjen jamčevinom i drugim blažim mjerama. Bivši premijer na slobodu treba izaći najkasnije do 12. prosinca, a sudu mora dostaviti i dokaz o uplaćenoj jamčevini, odnosno hipotekama na nekretnine njegovih prijatelja koji su za Sanaderovu slobodu založili svoju imovinu.