International Society for Applied Biological Sciences (ISABS), Mayo Clinic i Specijalna bolnica Sv. Katarina u lipnju 2026. godine u Dubrovniku organiziraju znanstveni skup pod nazivom »14th ISABS and Mayo Clinic Conference: Advances in Application of Artificial Intelligence in Precision Medicine«.

Riječ je o jednom od najznačajnijih svjetskih znanstvenih događaja u području personalizirane medicine, s posebnim naglaskom na primjenu umjetne inteligencije u medicini.

U radu ove konferencije sudjelovat će i vodeći svjetski autoriteti, među kojima i dobitnici Nobelove nagrade. Što možemo očekivati na ovoj konferenciji pitamo sveučilišnog profesora i liječnika, predsjednika ISABS-a i predsjednika Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina, Dragana Primorca.

UI u zdravstvu

– Događaj okuplja vodeće svjetske stručnjake iz područja umjetne inteligencije u medicini, koji dolaze iz prestižnih institucija poput Mayo Clinic, University of California, Massachusetts Institute of Technology, Dartmouth Health, University of Pittsburgh Medical Center, University of Chicago, Johns Hopkins University, Max Planck Institute i drugih.

Tijekom konferencije bit će obrađena primjena umjetne inteligencije u gotovo svim granama medicine – od patologije, onkologije, kardiologije, radiologije i neurologije, do psihijatrije, pedijatrije, gastroenterologije, urologije, ortopedije, itd.

Poseban naglasak stavlja se na multi-omiku (genomika, epigenomika, proteomika, metabolomika itd.) i korištenje naprednih UI algoritama za razumijevanje mehanizama bolesti i razvoj preciznih terapijskih modela. Jedna od posebnih sekcija posvećena je primjeni UI u forenzici i antropologiji – od identifikacije počinitelja kaznenih djela do istraživanja podrijetla populacija, od neandertalaca do suvremenog čovjeka.

Kao i dosad, konferencija okuplja i dobitnike Nobelove nagrade – njih deset već je sudjelovalo u radu ovog prestižnog skupa, čime se Hrvatska snažno pozicionira na globalnoj znanstvenoj sceni.

Službeni časopis ISABS-a je naš najprestižniji medicinski znanstveni časopis Croatian Medical Journal, za koji uvijek izdajemo tematske brojeve, a upravo o tome i završnoj izradi programa za kongres razgovaram prof. dr. Stanimirom Vuk-Pavlovićem s Mayo Clinic, koji je vezan uz ISABS od samog početka.

Vaši nedavni rezultati u primjeni umjetne inteligencije u otkrivanju raka nepoznatog sijela te iskustvo u prvoj analizi cijeloga genoma u Hrvatskoj, razvijenoj u suradnji s američkim Ivy League sveučilištem Dartmouth, privukli su veliku međunarodnu pozornost. Koje ste modele koristili, kakav je njihov klinički potencijal i kako je taj razvojni put utjecao na pozicioniranje Hrvatske u svjetskoj znanstvenoj zajednici?

– Teško je opisati radost koju sam osjetio kad smo u rujnu prošle godine s našim partnerima iz SAD-a, u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina i Međunarodnom centru za primjenjena biološka istraživanja napravili prvo uspješno sekvenciranje cijelog genoma s interpretacijom u Hrvatskoj.

Kao voditelj tima simbolično sam dao vlastiti uzorak krvi za tu prvu analizu. Inače, sekvenciranje cijelog genoma označava ključni trenutak u razvoju genomike i medicine, s potencijalom značajnog unapređenja zdravstvenog sustava kroz precizniju dijagnostiku i personalizirani pristup liječenju što je strateška investicija u budućnost.

Vaše drugo pitanje se odnosi na rak nepoznatog primarnog sijela (engl. Cancer of Unknown Primary, CUP), što predstavlja značajan dijagnostički i terapijski izazov u području onkologije.

On čini oko 5 posto svih malignih bolesti te obično pokazuju izrazitu biološku agresivnost i brzu progresiju, što rezultira iznimno lošom prognozom – čak 84 posto pacijenata umire unutar prve godine od postavljanja dijagnoze.

Jedan od ključnih problema raka nepoznatog primarnog sijela jest taj što primarna lokalizacija bolesti ostaje nepoznata, čime se ograničavaju mogućnosti kirurškog liječenja i radioterapije.

Osim toga, bez prepoznavanja primarnog organa iz kojeg tumor potječe, ne mogu se precizno odrediti protokoli za kemoterapiju, imunoterapiju ili druge vrste ciljane terapije.

Zbog svega navedenog pokrenuli smo projekt, o kojem govorite, a kojem je cilj bio razviti računalni softver temeljen na umjetnoj inteligenciji, a koji analizom rezultata sekvenciranja tumorske DNK identificira primarno tumorsko sjelo.

Našu »in silico« studiju proveli smo putem računalnih simulacija i modeliranja, u kojoj su znanstvenici iz Specijalne bolnice Sv. Katarina i čuvenog američkog Dartmouth Health analizirali više od 20.000 uzoraka metastatskih tumora i mutacija u više od 600 različitih gena, a rezultati se temelje na složenim računalnim simulacijama te smo se jako približili optimalnom modelu za predviđanje primarnog sijela tumora kod pacijenata s rakom nepoznatog primarnog sijela.

Ono što me posebno čini sretnim je što je u ovom projektu sudjelovala briljantna nova generacija mladih liječnika poput dr. Petra Brleka i dr. Luke Bulića koji će nedvojbeno biti perjanice razvoja personalizirane (precizne) medicine temeljene na načelima umjetne inteligencije u hrvatskom zdravstvu.

Nobelovac Gregg Semenza, prof. dr. Dragan Primorac, te nobelovci Richard Roberts i Svante Paabo

Koje su ključne reforme potrebne da bi hrvatski zdravstveni sustav mogao u potpunosti iskoristiti potencijal AI tehnologija?

– Primjena umjetne inteligencije u medicini i drugim sektorima nezaobilazna je, a Hrvatska se mora strateški pozicionirati bez odgode.

Odluka Vlade RH o izradi Nacionalnog plana za razvoj umjetne inteligencije do 2032. ključan je korak. Za učinkovitu primjenu AI u zdravstvu, nužni su standardizirani, interoperabilni i sigurni podaci, integracija UI u bolničke informatičke sustave te sustavna edukacija medicinskog osoblja.

Multidisciplinarna suradnja između zdravstvenih ustanova, startupova, privatnog sektora, znanstvenih institucija i regulatornih tijela temelj je uspjeha.

Uz tehničke preduvjete, poput računarstva visokih performansi, nužno je uspostaviti pravni i etički okvir u skladu s europskim UI Actom.

Pozitivno je što su već pokrenuti projekti kroz Digital Europe Program i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, uključujući testiranja u kliničkoj praksi i podršku inovativnim poduzećima.

Iako izazovi primjene umjetne inteligencije u medicini ostaju – od zaštite privatnosti do razumljivosti UI odluka – potencijal je ogroman.

No, kako je upozorio prof. Geoffrey Hinton, jedan od pionira UI-a, opasnosti nekontrolirane primjene moraju se shvatiti krajnje ozbiljno.

Precizna medicina

U Međunarodnom centru za primijenjena biološka istraživanja uveli ste molekularno profiliranje tumorske DNK te prvi u ovom dijelu Europe »tekuću biopsiju« za praćenje prisutnosti tumorske DNK u cirkulaciji pacijenata. Koliko ovi pristupi mijenjaju terapijske ishode i kakav je njihov klinički značaj?

– Za razliku od konvencionalnih pristupa koji primjenjuju zajedničku terapiju na sve pacijente s istim tipom tumora, suvremena onkologija sve više koristi individualizirane metode temeljene na genetičkom profilu osobe, molekularnim karakteristikama tumora i biološkim markerima.

Ovakav pristup ne mijenja samo terapijske protokole, već i naše razumijevanje kompleksnih bioloških procesa unutar tumorskih stanica.

Usmjeravanjem liječenja prema specifičnim genetičkim osobitostima tumora otvara se put prema preciznoj onkologiji – medicini koja je učinkovitija, sigurnija i prilagođena svakom pojedincu.

Jedan od ključnih alata u tom procesu je tekuća biopsija, neinvazivna dijagnostička metoda koja omogućuje analizu tumorskih komponenti iz periferne krvi.

Tekuća biopsija predstavlja neinvazivnu dijagnostičku metodu koja omogućuje analizu niza komponenti iz krvi pacijenta, a posebno je korisna u situacijama kada klasična biopsija tumorskog tkiva nije izvediva, kao i kod metastatskih bolesti.

Slobodna cirkulirajuća tumorska DNK koja čini svega 0.1-1 posto ukupne cirkulirajuće slobodne DNK, može se detektirati i analizirati kako bi se identificirale specifične genske mutacije koje igraju ključnu ulogu u nastanku i napredovanju tumora.

Jedna od najvećih prednosti tekuće biopsije je mogućnost dinamičkog praćenja genetskog profila tumora kroz vrijeme. To omogućuje: pravovremeno otkrivanje rezistencije na terapiju, praćenje progresije bolesti i prilagodbu terapije u skladu s trenutnim molekularnim stanjem tumora.

U kliničkoj praksi, tekuća biopsija omogućuje molekularno profiliranje tumora u realnom vremenu, čime se otvara prostor za precizne, personalizirane terapijske strategije, osobito u slučajevima kada tumor ne reagira na standardnu terapiju.

Vaša knjiga »Farmakogenomika u kliničkoj praksi«, objavljena nedavno kod Springer Nature, nazvana je »Biblijom farmakogenomike«. Ujedno u području »anti-aginga« i prevencije bolesti ističete važnost nutrigenomike. Možete li navesti konkretne primjere gdje farmakogenomika ima ključnu ulogu te pojasniti što je nutrigenomika i kako doprinosi očuvanju zdravlja?

– Jedna od najkonkretnijih primjena personalizirane medicine je farmakogenomika (PGx) — koja proučava kako geni utječu na odgovor pojedinca na lijekove.

Vodeći američki medicinski časopis Journal of the American Medical Association (JAMA), prije niz godina, objavio je članak u kojem se ističe da samo u SAD-u godišnje više od 2 milijuna hospitaliziranih bolesnika nakon uzimanja lijekova ima ozbiljne štetne učinke lijekova, dok njih 106.000 zbog štetnih učinaka lijekova umre.

Danas su ti brojevi znatno veći i štetni učinci lijekova predstavljaju četvrti glavni uzrok smrtnosti u SAD-u. Zbog navedenog, samo u SAD-u zdravstveni sustav izdvaja 30 milijardi dolara godišnje za liječenje komplikacija uzrokovanih štetnim učincima lijekova.

Razumijevanjem genetičkih razlika koje utječu na metabolizam lijekova, transport, receptore, te shodno tome učinkovitost i toksičnost, kliničari mogu prilagoditi terapiju svakom pacijentu, smanjujući rizik za nastanak nuspojava lijekova.

Ovaj pristup posebno je važan u onkologiji, psihijatriji i kardiologiji, gdje odgovori na lijekove značajno variraju. Na primjer, testiranje gena koji kodiraju jetrene enzime poput CYP2D6 i CYP2C19 može identificirati pacijente koji neće optimalno reagirati na uobičajene antidepresive.

S obzirom na činjenicu da se procjenjuje kako oko 60 posto od 700.000 osoba koje godišnje počine samoubojstvo ima dijagnozu depresije ili bipolarnog poremećaja, klinička primjena farmakogenomike u psihijatriji ima potencijal spasiti živote kroz preciznije i brže postizanje terapijskog učinka.

Nadalje, farmakogenomika je ključna u optimizaciji terapije klopidogrelom, antitrombocitnim lijekom i to analizom varijacija u genu CYP2C19.

Osobe s određenim genskim varijantama klasificiraju se kao spori metabolizatori, što znači da pretvaraju manje lijeka u njegov aktivni oblik.

Ova smanjena pretvorba lijeka u aktivni oblik značajno povećava rizik od kardiovaskularnih događaja poput moždanog ili srčanog udara. Sve to dodatno naglašava važnost personaliziranih strategija liječenja.

Personalizirana medicina sve se više povezuje s optimizacijom prehrane, a njezina budućnost uključuje precizno prilagođene prehrambene preporuke temeljene na genetskom profilu pojedinca.

Novo područje medicine – nutrigenomika – proučava interakciju između gena i prehrane, omogućujući razvoj individualiziranih prehrambenih planova koji su usklađeni s molekularnim karakteristikama svakog pacijenta.

Analizom nutrigenetičkog profila pojedinca, nutrigenomika omogućuje izradu prilagođenih planova prehrane ključnih za optimizaciju zdravlja, sprječavanja bolesti i poboljšanja opće kvalitete života.

Na primjer, neki pojedinci mogu imati genske varijante koje utječu na metabolizam masti, apsorpciju vitamina ili osjetljivost na kofein, dok drugi ne.

Personalizirane prehrambene preporuke, temeljene na ovim informacijama, mogu značajno doprinijeti prevenciji kroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, pretilosti i metaboličkog sindroma, te poboljšati opće zdravstveno stanje i kvalitetu života.

Sve navedene analize rutinski provodimo u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina, gdje se nutrigenomika integrira u kliničku praksu kao dio šireg koncepta precizne medicine.

Ovaj pristup omogućuje ne samo personalizaciju terapije, već i prehrane – čime se dodatno optimizira zdravstveni ishod svakog pojedinca.

I farmakogenomika i nutrigenomika odnose se zapravo na personaliziranu medicinu temeljenu na genetici, samo iz različitih kutova (lijekovi i prehrana). Vi ste jedan od pionira personalizirane medicine, kako je to primijetio i ugledni EU Reporter koji vam je dodijelio tu titulu. Možete li pojasniti koja je temeljna razlika između standardne i presonalizirane (precizne) medicine?

– Prava terapija za pravog pacijenta u pravo vrijeme – najjednostavnija je, ali i najtočnija definicija personalizirane (precizne) medicine.

Ovaj pristup temelji se na pretpostavci da je svaki pacijent jedinstven, te da se terapija mora prilagoditi njegovim individualnim biološkim karakteristikama, utvrđenima na molekularnoj razini.

Personalizirana medicina koristi podatke o genetičkim varijacijama, analizi proteina, glikana, metabolita i drugim biomarkerima kako bi se odredila optimalna terapijska strategija.

Osim genetičkih čimbenika, važnu ulogu imaju i epigenetički faktori – okoliš, prehrana, stres, toksini – koji mogu utjecati na ekspresiju gena bez promjene same DNK sekvence. Takvi čimbenici dodatno oblikuju fenotipski odgovor pojedinca na terapiju.

Nasuprot tome, standardna medicina primjenjuje uniformni pristup liječenju – isti protokol za sve pacijente s istom dijagnozom. Odluke o terapiji temelje se na prosječnim rezultatima kliničkih ispitivanja i smjernicama koje vrijede za većinu populacije.

Takav pristup zanemaruje biološku raznolikost među pacijentima, što može dovesti do suboptimalnih terapijskih ishoda. Ukratko, standardna medicina liječi bolest, dok personalizirana medicina liječi pojedinca.

U eri genomike, proteomike, metabolomike i umjetne inteligencije, personalizirana medicina postaje temelj moderne kliničke prakse – s ciljem povećanja učinkovitosti liječenja, smanjenja nuspojava i optimizacije zdravstvenih ishoda.

DNA u službi istine

Poznati ste po svome forenzičkom radu koji ima veliki odjek u znanstvenoj i široj javnosti – kako kroz znanstvene rezultate, tako i kroz knjigu koja ih popularizira i stavlja u širi kontekst. Vaši pionirski rezultati iz 1995. o DNK identifikaciji žrtava masovnih grobnica, ostvareni s američkim i hrvatskim kolegama, bili su u fokusu svjetskih medija, a nedavno ste objavili pregled 30 godina tog rada. Ti su rezultati ostavili snažan dojam i na međunarodnu znanstvenu zajednicu, što je dovelo do objave knjige »Pucanj u Hrvatskoj«, bestselera koji je značajno pridonio rasvjetljavanju istine o Domovinskom ratu, a koji je nedavno preveden i na hrvatski jezik. Što se promijenilo u primjeni DNK u forenzici i kako je nastala ova publikacija?

– Početkom devedesetih, znanost je u Hrvatskoj i BiH preuzela ključnu ulogu u otkrivanju istine o ratnim zbivanjima. Nažalost, tisuće nevinih ljudi bile su ubijene i pokopane u masovnim grobnicama.

Naši prvi koraci bili su usmjereni na identifikaciju skeletnih ostataka iz tih grobnica, a u tom iznimno zahtjevnom procesu sudjelovali su vrhunski hrvatski stručnjaci – forenzički patolozi, antropolozi, arheolozi, stomatolozi i drugi.

Vrlo brzo postalo je jasno da standardne metode identifikacije nisu dovoljne. Zbog složenosti slučajeva, morali smo napraviti iskorak koji do tada nije viđen u kontekstu masovnih grobnica – uvođenje DNK analize.

Nakon opsežnih priprema, nabave opreme, razvoja metodologije i edukacije stručnjaka, započeli smo s primjenom DNK tehnologije na skeletnim ostacima.

Prvi pomaci ostvareni su u suradnji s kolegama iz FBI-a, Instituta za patologiju američkih oružanih snaga te državnim policijama Connecticuta i New Yorka.

Naš rad, objavljen 1996. u časopisu Journal of Forensic Sciences Američke akademije za forenzičke znanosti, opisuje identifikaciju žrtava iz šest masovnih grobnica.

Taj članak smatra se jednim od prvih – ako ne i prvim – znanstvenim dokazima da se DNK tehnologija može uspješno primijeniti u identifikaciji žrtava masovnih zločina, bez obzira na proteklo vrijeme od počinjenja zločina.

Naši rezultati prezentirani su i u američkom Kongresu, gdje su imali ključnu ulogu u međunarodnom razumijevanju i priznavanju istine o Domovinskom ratu.

Ovaj projekt nije bio samo znanstveni iskorak – bio je i duboko human čin, koji je pomogao vratiti dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima.

Knjiga »Pucanj u Hrvatskoj« američke autorice Xiaping Jiang inspirirana je stvarnim događajima koje joj je o našem radu prenio prof. dr. Henry Lee, jedan od najuglednijih svjetskih forenzičara.

Iako autor koristi književnu slobodu miješanja činjenica i fikcije, djelo snažno oslikava našu suradnju i prijateljstvo u SAD-u, kao i zajednički znanstveni rad – osobito tijekom identifikacije žrtava Domovinskog rata.

Knjiga je izazvala izniman interes javnosti – američko izdanje privuklo je pažnju medija i stručnjaka, dok je kinesko izdanje postalo pravi bestseller.

Na temelju njega, prema riječima autorice u pripremi je i snimanje filma, što dodatno potvrđuje globalnu važnost teme. S aspekta znanosti, ovo djelo nije samo još jedna knjiga iz područja forenzike – ono svjedoči istinu o Domovinskom ratu i povijesnom trenutku kada je Hrvatska, kroz prvu primjenu DNK analize u identifikaciji žrtava masovnih grobnica, postala prepoznata kao forenzička velesila.

Rezultati hrvatskih forenzičara, u suradnji s međunarodnim partnerima, odigrali su ključnu ulogu u uvođenju DNK analize u rutinsku forenzičku praksu.

Napredak ostvaren u tom razdoblju objavljen je u najuglednijim znanstvenim časopisima poput JAMA, Science i The Lancet, ali i u vodećim svjetskim medijima – The New York Times, USA Today, Newsweek, Chicago Tribune, Los Angeles Times i mnogim drugima.

Knjiga »Pucanj u Hrvatskoj« nije samo literarno djelo – ona je dokument vremena, svjedočanstvo o snazi znanosti i dokaz da istina, kad je potkrijepljena znanošću, ima moć mijenjati svijet.

S vodećim američkim forenzičarom prof. dr. Henryjem Leejem nakon promocije knjige »Pucanj u Hrvatskoj«

Prepoznavanje svijeta

Snažno zagovarate međunarodnu suradnju hrvatskih institucija s vodećima u svijetu, a posebno se ističe dugogodišnja povezanost Sveučilišta u Splitu s američkim Penn State Sveučilištem te jedinstveni model edukacije studenata iz Bavarske. Istodobno ste profesor na više sveučilišta u SAD-u, Indiji, Kini i Hrvatskoj. Kako uspijevate održavati tako široku mrežu suradnji i kakav je njihov utjecaj na pozicioniranje hrvatske znanosti i obrazovanja u svijetu?

– Duboko vjerujem da je snažno globalno pozicioniranje Hrvatske moguće isključivo kroz partnerstva s vodećim svjetskim institucijama.

Upravo takva suradnja donosi ne samo međunarodni ugled, već i konkretne koristi za naše društvo – od prijenosa znanja i tehnologije do stvaranja novih prilika za mlade.

Ponosan sam na suradnju dvaju sveučilišta na kojima sam profesor – američkog Penn Statea i Sveučilišta u Splitu – koja je rezultirala nizom zajedničkih projekata, razmjenom studenata i nastavnika te snažnim znanstvenim iskoracima.

Jedan od najznačajnijih bio je projekt identifikacije posmrtnih ostataka Majke Marije Krucifikse Kozulić i njezine sestre Tereze, iz zajedničke grobnice s još 52 osobe, više od stotinu godina nakon njihove smrti.

Radi se o prvoj DNK identifikaciji osobe u postupku beatifikacije i kanonizacije – projektu koji je odjeknuo u znanstvenim i vjerskim krugovima diljem svijeta.

Identitet sestara Kozulić potvrđen je neovisnim analizama mitohondrijske i jezgrene DNK, provedenima u dvije znanstvene ustanove.

U projektu su sudjelovali hrvatski timovi sa Sveučilišta u Splitu i Rijeci, američki stručnjaci s Penn Statea te znanstvenici Instituta za patologiju oružanih snaga SAD-a.

S druge strane, suradnja s Bavarskom traje već deset godina. Započela je povezivanjem Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s bolničkim lancem REGIOMED KLINIKEN, a danas se nastavlja kroz partnerstvo sa Sana Hospital Group – jednom od najvećih njemačkih bolničkih mreža, koja obuhvaća 50 bolnica i 25 medicinskih centara s više od 40.000 zaposlenih.

Studenti prve tri godine studiraju u Splitu, a završne tri u Bavarskoj, te na kraju dobivaju diplomu Sveučilišta u Splitu.

Ovaj projekt potaknuo je i institucionalnu suradnju ministarstava zdravstva Hrvatske i Bavarske, otvorivši vrata brojnim novim inicijativama.

Moja znanstvena suradnja sa SAD-om, Njemačkom, Indijom, Izraelom i Kinom traje više od tri desetljeća. Uvijek je temeljena na ljudima, inovacijama i zajedničkim projektima – i ostaje mi trajna inspiracija.

Doveli ste i najveću američku investiciju u hrvatsko zdravstvo – otvaranje University of Pittsburgh Medical Center (UPMC) Hillman Cancer Centra. Samo u prvoj fazi Amerikanci su investirali više od 25.000.000 dolara te napravili transfer znanja u liječenju onkoloških pacijenata što je neprocjenjivo.

– Kad bi Hrvatska imala više projekata poput ovog, njezina bi pozicija na globalnoj medicinskoj karti bila neusporedivo snažnija. UPMC – jedna od najuglednijih američkih akademskih medicinskih institucija – prihvatila je moj prijedlog i Hrvatsku odabrala kao mjesto gdje će izgraditi njihov novi centar izvrsnosti i putem kojeg će ostvariti znanstvenu suradnju i prijenos znanja iz SAD-a.

Bez ijednog eura iz hrvatskog proračuna, samo u prvoj fazi uloženo je 25 milijuna dolara američkog kapitala, uz neprocjenjiv ‘know-how’ koji izravno koristi hrvatskim pacijentima.

Takvi projekti automatski potiču lavinu novih investicija i pozicioniraju Hrvatsku kao globalno središte inovacija u medicini, ali u gospodarstvu.

U temelju svega stoje povjerenje, ugled i zajednička vizija. Ulaganje golemih, isključivo vlastitih sredstava kao što je napravio UPMC te njihovo povjerenje da je upravo Hrvatska država koja ima dovoljno snage i stručnjaka koji mogu provesti ovakav jedan projekt koji našu domovinu globalno pozicionira zaslužuje duboko poštovanje.

Podršku projektu dale su brojne udruge pacijenata, Krapinsko-zagorska županija stvorila je preduvjete za investiciju, Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana prepoznale su važnost partnerstva, a Ministarstvo zdravstva i Vlada RH pružili su potporu. Rezultat? Institucija koja je prije samo nekoliko godina bila nezamisliva – danas je stvarnost.

O vrijednosti investicije najbolje govore slijedeći podatci, UPMC, jedna je od najvećih američkih akademskih medicinskih centara, s godišnjim proračunom od 28 milijardi dolara, a u čijem je vlasništvu 40 bolnica i 75 onkoloških centara u kojima radi više od 100.000 djelatnika.

Tijekom proteklih deset godina UPMC je u razvoj biomedicinskih znanosti uložio više od milijardu dolara, dok je samo u područje razvoja imunoterapije, zadnjih nekoliko godina investirao više od 200 milijuna dolara.

Radi se o neprofitnoj instituciji, koja svaki zarađeni euro reinvestira u Hrvatsku. UPMC Hillman Cancer Center – Hrvatska nije samo medicinska ustanova.

To je integrirani centar za liječenje raka, transfer znanja i tehnologija, te razvoj precizne onkologije. Povezan 24 sata dnevno sa središnjicom u Pittsburghu, Centar omogućuje konzultacije s američkim stručnjacima u stvarnom vremenu.

Zahvaljujući najmodernijim tehnologijama temeljenima na umjetnoj inteligenciji, pacijentima su dostupne dijagnostičke metode poput PET/CT-a, kao i napredne terapije: stereotaktička radiokirurgija (SRS), stereotaktička ablativna radioterapija (SBRT/SABR), slikovno navođena radioterapija (IGRT) intenzitetno modulirana radioterapija (IMRT), volumetrijski modulirana lučna terapiju (VMAT), itd.

U suradnji sa Specijalnom bolnicom Sv. Katarina i Međunarodnim centrom za primijenjena biološka istraživanja, Centar provodi genetske analize tumorskog tkiva, tekuće biopsije i multi-omik pristupe, sve uz potporu AI sustava koji optimiziraju liječenje.

Ovo nije samo investicija u infrastrukturu – ovo je investicija u budućnost hrvatske medicine, a ja duboko vjerujem u hrvatske liječnike i ostale zdravstvene radnike. Centar u Zaboku postaje model koji želimo dijeliti sa svim medicinskim ustanovama u Hrvatskoj.

Izvrsnost je temelj

U Sv. Katarini zapošljavate najuspješnije mlade liječnike, omogućujete im specijalizaciju i doktorat, a tijekom studiranja s vama objavljuju veliki broj radova čime ih u ranoj fazi globalno pozicionirate. Koja je vaša poruka mladim znanstvenicima u Hrvatskoj koji žele ostati i razvijati karijeru ovdje? Može li sličan model kakav primjenjujete u Sv. Katarini zaživjeti i na nacionalnoj razini?

– Izvrsnost je temelj svega što radimo u našoj bolnici. Upravo zato biramo najizvrsnije studente sa svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, prateći ih već od druge godine studija.

Uključujemo ih u vrhunske znanstvene projekte, pažljivo analiziramo njihove afinitete i vještine, te ih usmjeravamo prema područjima medicine koja ih najviše ispunjava.

No jedno je svima zajedničko – potičemo ih da znanost i inovacije ne budu samo dodatak, već srž njihova svakodnevnog kliničkog rada.

Mladi liječnik i znanstvenik mora imati uvjete koji mu omogućuju neprekidno usavršavanje – uvjete koji su usporedivi s onima na najprestižnijim svjetskim institucijama.

U tom procesu, mentori igraju ključnu ulogu, ali jednako važna je i njihova stalna povezanost s međunarodnom znanstvenom zajednicom: posjete vodećim institucijama, suradnja na globalnim projektima, zajedničke publikacije i svakodnevno praćenje najnovije stručne i znanstvene literature.

Neizmjerno sam ponosan na svoje mlade kolege. Njihova strast, znanje i predanost ne samo da ih svrstavaju među najbolje u Hrvatskoj – oni su ravnopravni partneri svojim vršnjacima s bilo kojeg sveučilišta Ivy League. Oni su budućnost medicine, a mi im stvaramo uvjete da tu budućnost oblikuju.

Iskoraci hrvatske genetike

Urednik ste knjige »Medicinska genetika u kliničkoj praksi« koja uskoro izlazi. Predsjednik ste i Hrvatskog društva za humanu genetiku. Što ovu knjigu čini jedinstvenom na europskom tržištu?

– Zadnjih godina hrvatska genetika je napravila goleme iskorake, mnogi kažu »povijesne«. Hrvatsko društvo za humanu genetiku, u suradnji s Ministarstvom zdravstva nakon desetljeća čekanja, konačno realiziralo projekt uvođenja petogodišnje specijalizacije iz medicinske genetike, čime smo osigurali budućnost hrvatske genetike.

Kad je riječ o udžbeniku iz genetike radi se o iznimno zahtjevnom projektu jer je riječ o jednom od najpropulzivnijih područja medicine, gdje se znanje udvostručava svakih nekoliko godina.

Našu knjigu »Medicinska genetika u kliničkoj praksi« izdaje Medicinska naklada i radi se o izvornom djelu, s gotovo 1.400 stranica.

U pisanju knjige sudjelovalo je oko 180 eminentnih kliničara i znanstvenika, a knjiga obrađuje genetiku kroz sva područja kliničke medicine, uključujući najsuvremenije dijagnostičke metode, ali i najnovije oblike liječenja poput genske i stanične terapije, te se bavi i etičkim i pravnim aspektima genetike – neizostavnim pitanjima u eri personalizirane medicine.

Na pitanje o jedinstvenosti ovog udžbenika, najbolje odgovaraju riječi recenzenata: »Radi se o najsveobuhvatnijem djelu iz područja medicinske genetike u Hrvatskoj, do sada napisanom.«

Luka Modrić i Dragan Primorac

Hrvatska formula za spas sportaša

Aktivni ste u vrhunskim sportskim organizacijama kao član zdravstvenih komisija Europskih olimpijskih odbora, Svjetske odbojkaške federacije, Hrvatskog olimpijskog odbora, te savjetnik za zdravstvo predsjednika HNS-a. Također ste potpredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza i član američke kuće slavnih taekwondoa. Koliku je ulogu sport imao u formiranju vaše karijere, i možete li nam objasniti hrvatski model prevencije iznenadne srčane smrti kod sportaša koji ste razvili i predstavili FIFA-i i UEFA-i?

– Sport je dio mog života od najranijih dana. Upravo kroz sport učimo kako padati i ponovno se dizati, ali i da su vrhunski rezultati mogući isključivo kroz predan, kontinuiran rad.

Iznenadna srčana smrt predstavlja ozbiljan javnozdravstveni izazov – godišnje odnosi živote više od 5 milijuna ljudi diljem svijeta.

Studije iz Francuske i SAD-a pokazale su da sportaši imaju 3,7 do 4,5 puta veći rizik od iznenadne srčane smrti u usporedbi s nesportašima iste dobne skupine.

Razlog tome leži u ekstremnim fizičkim naporima koji mogu djelovati kao okidač za maligne aritmije, osobito kod osoba s naslijeđenim genetskim varijantama povezanima s kanalopatijama i kardiomiopatijama.

Naš projekt »Hrvatski model prevencije iznenadne srčane smrti kod sportaša« po prvi put je pokrenut 2019. godine kad smo započeli u sustavni probir sportaša iz rizičnih skupina.

Hrvatski nogometni savez je poslao dopise svim klubovima, prve, druge i treće lige, kao i svim županijskim savezima da dostave podatke za sve sportašice i sportaše koji imaju specifične kardiovaskularne nalaze nakon pregleda (utvrđene kliničkim pregledom, analizom EKG-a, UZ srca, ergometrijim, Holter-om, itd), ili ranije epizode slabosti ili pretjeranog umora koji nije u skladu s naporom, ili sve one s vrtoglavicom ili nerazjašnjenim gubitkom svijesti i bolovima u prsima pri naporu, itd.

Kod identificiranih ispitanika provedena je napredna genetska analiza – tzv. »multi-gene panel testing« – koja istovremeno analizira 294 gena i pripadajuće mutacije povezane s rizikom od iznenadne srčane smrti.

Projekt je realiziran u suradnji Specijalne bolnice Sv. Katarina, Hrvatskog nogometnog saveza te partnera iz SAD-a, Njemačke i Kanade.

Rezultati su objavljeni u prestižnim međunarodnim znanstvenim časopisima, a Hrvatska je ovim projektom postavila nove standarde u prevenciji srčanih rizika kod sportaša.

Biografija

Dragan Primorac sveučilišni je profesor, pedijatar, forenzičar subspecijalist iz medicinske genetike, osnivač i predsjednik Upravnog predsjednik vijeća Specijalne bolnice Sveta Katarina, predsjednik ISABS-a, Hrvatskog društva za humanu genetiku i Hrvatskog društva za personaliziranu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.

Na popisu je dva posto znanstvenika s najvećim utjecajem citiranosti na svijetu, kako u karijeri tako i za 2024. godinu. Prvi je nositelj titule »Global Penn State Ambassador« u povijesti tog Sveučilišta osnovanog 1855. godine.