Očekujemo još jednu dobru turističku godinu i prihode, no jasno je da povratak konkurencije na Mediteranu, usporavanje gospodarstva na emitivnim tržištima, inflacija koja još uvijek znatno utječe na rast cijena, ali i poremećaji na globalnim tržištima kojima se zbog sukoba i klimatskih promjena ne vidi kraj, trebaju biti dodatni poticaj hrvatskom turizmu za rješavanje strukturnih problema i podizanje kvalitete usluge, istaknuo je na početku razgovora o aktualnom trenutku i perspektivama za budućnost hrvatskog turizma Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) za poljoprivredu i turizam.

Neosporni benefiti

Dodao je i da digitalizacija i dostupnost recenzija, ali i ogromna sredstva koje konkurencija ulaže u promociju, utječu na zahtjeve i donošenje odluka turista i zato će Hrvatska morati biti u mogućnosti isporučiti najveću vrijednost za novac. Naš je sugovornik ukazao kako upravo tu vidi i dodatnu šansu za jačanje premium turizma i posebnih oblika turizma. Naime, HGK je osnovala Zajednicu zdravstvenog turizma, a u planu je do kraja godine i osnivanje Zajednice premium turizma koja će objediniti premium ponudu iz svih turističkih djelatnosti, od nautike, hotela, agencija i restorana do proizvođača namještaja i kozmetike.

Hrvatska se ulaskom u eurozonu i šengenski prostor potpuno otvorila najvažnijim zapadnoeuropskim emitivnim tržištima. Koliko u turističkom smislu uspijevamo iskoristiti tu poziciju?

– Sigurno je da u situaciji kada je tržište izloženo različitim globalnim poremećajima i krizama, nije jednostavno izolirati i kvantificirati učinke samo ulaska u šengenski prostor i monetarnu uniju, međutim ekonomski i turistički benefiti su neosporni. Uzmimo samo za primjer činjenicu da Hrvatska nije doživjela kamatni šok kao države istočne Europe koje su zadržale nacionalnu valutu, a koji je uslijedio nakon što je Europska središnja banka podigla kamatne stope u sklopu mjera za obuzdavanje inflacije. Eliminirali smo tečajni i kamatni rizik, učvrstili kreditni rejting što je izravan doprinos sigurnosti ulaganja i stvaranju boljeg investicijskog ozračja. Hrvatska sa svojih najznačajnijih emitivnih tržišta kao što su Njemačka, Austrija i Slovenija realizira više od 50 posto ukupnih dolazaka i noćenja te upravo ulazak u eurozonu i šengenski prostor tim turistima olakšava i ubrzava prelazak granice te nema više graničnih kontrola, gužvi i nepreglednih kolona. Isto tako, ti turisti više ne plaćaju ponekad i lihvarske transakcijske troškove zamjene valuta, lakše uspoređuju cijene. Držimo da će se dio turista, posebice izvan sezone, lakše odlučiti i na vikend posjete te pritom više konzumirati posebne oblike turizma. Uz ta dva velika i povijesna projekta svakako treba istaknuti i izgradnju Pelješkog mosta koji nije samo nova turistička atrakcija i ogroman doprinos razvoju Pelješca, već je i Dubrovnik i cijeli hrvatski jug približio našim tradicionalnim tržištima kao autodestinaciju.

Tri ključna problema

Nastavno, što su po vašem mišljenju i dalje ključni problemi u hrvatskom turizmu?

– Nakon što je usvojena Strategija razvoja održivog turizma do 2030. i nakon što stupi na snagu Zakon o turizmu, imat ćemo bolje poluge i alate za rješavanje tri ključna strukturna problema hrvatskog turizma, a to su sada već kronični deficit kvalificirane radne snage, podinvestiranost i nekonkurentna smještajna struktura, odnosno nedostatak hotelskih kapaciteta koji je izravno povezan s nepovoljnim poslovnim i investicijskim okružjem, zatim prekomjerna sezonalnost koja je dovela u pitanje normalni komunalni život i održivost pojedinih, posebice urbanih destinacija. Naime, Hrvatska ima lošu smještajnu strukturu, i s udjelom hotelskog smještaja manjim od 10 posto u odnosu na druge smještajne kapacitete, privatni smještaj i kampove, značajno zaostajemo za konkurencijom na Mediteranu, što dodatno utječe na prekomjernu sezonalnost. Od Španjolske, Grčke i Italije slabiji smo gotovo 3 do 4 puta. Privatni smještaj koji čini više od 75 posto ležajeva je predominantan i u većini nije na zadovoljavajućoj razini kvalitete. Posebno brine njegova struktura u kojoj je veliki udio nekomercijalnog smještaja s više od 630 tisuća ležajeva koji, ako uzmemo u obzir i strano vlasništvo, često generira sivu ekonomiju.

Drugi problem je deficit kvalificirane radne snage. Bez kvalitetnog turističkog djelatnika, od recepcionara, kuhara, do konobara ili spremačice, nema kvalitetnog turizma. Nažalost, moramo uvoziti velik broj stranih radnika, samo u ovoj godini od ukupnih izdanih 91.600 dozvola, oko 32.000 ili više od jedne trećine otpada na turizam i ugostiteljstvo. Ne radimo dovoljno na stvaranju vlastitog nacionalnog bazena radne snage. Uz svijetle izuzetke kao što su neki centri kompetencija, obrazovni kurikulumi strukovnih ugostiteljskih škola su zastarjeli i zahtijevaju ozbiljnu reformu. Zastarjela je oprema, nedovoljno je praktične nastave, nedovoljno se surađuje s gospodarstvom i nedostaje programa za srednji i niži menadžment. Također, treba raditi na popularizaciji ugostiteljskih zanimanja, ali i osuvremeniti strukovne škole. Nadalje, izloženi smo i velikoj konkurenciji i potražnji radnika u zemljama Europske unije gdje u turizmu radi više od 12 milijuna ljudi, a problem je što turističke velesile koje su ujedno i gospodarski lideri mogu osigurati veće plaće.

Treći problem je prekomjerna sezonalnost koja je s jedne strane prirodna s obzirom na naše komparativne prednosti, ali s druge strane posljedica nerazvijenosti posebnih oblika turizma kao što su, primjerice, zdravstveni, kongresni, kulturni, pustolovni, sportski turizam ili enogastronomija. Problem sezonalnosti i činjenica da se od početka srpnja do kraja rujna realizira više od 85 posto ukupno ostvarenih noćenja u jednoj kalendarskoj godini, stvara pritisak na komunalni život, na okoliš i bitno narušava kvalitetu života lokalnog stanovništva. Osim toga, nisu dovoljno iskorišteni potencijali kontinenta koji u ukupnim prihodima turizma zajedno sa Zagrebom doseže tek 4 posto.

Apartmanizacija i rentijerstvo

Potpuno otvaranje granica Hrvatsku je učinilo još poželjnijom destinacijom, ali i tržištem za kupnju nekretnina. Svjedoci smo nekretninskog booma po čitavoj obali, a s druge strane se za probleme s prekomjernim turizmom prije svega proziva privatne iznajmljivače.

– Privatni smještaj u Hrvatskoj mora se klasificirati i puko rentijerstvo odvojiti od domaćinstva i pravog obiteljskog smještaja, kako bi podigli kvalitetu ponude, smanjili nelojalnu konkurenciju i smanjili komunalni i režijski pritisak na lokalno stanovništvo. Nije dobro da se obiteljski smještaj povezuje ili poistovjećuje s apartmanizacijom i rentijerstvom. Apartmanizacija i rentijerstvo generiraju masovni turizam, napuhuju nekretninski balon i u špici sezone guše pojedine destinacije i komunalni život, a lokalnom stanovništvu kroz povećanje kapaciteta komunalne infrastrukture generiraju velike režijske troškove i povećava sivu ekonomiju. Zato od turističkih stručnjaka i dolaze i radikalni prijedlozi da se zabrani daljnja izgradnja ili da se primijeni neki od modela iz turističkih velesila kao što je primjer Barcelona gdje se više ne mogu registrirati novi objekti u domaćinstvu zbog pretjeranog broja turista, ili Francuske gdje se limitira broj dana za iznajmljivanje. Vjerujemo da će i novi Zakon o turizmu pojedinim lokalnim samoupravama biti dodatni alat održivog upravljanja destinacijom koje isključuje daljnju apartmanizaciju. Obiteljski smještaj koji uključuje i komunikaciju domaćina s turistom snažan je doprinos autentičnosti destinacije. Zato je nužno razvijati destinacijski menadžment, razvijati posebne oblike turizma, a samim time i jačati cjelogodišnji turizam. Snažnije ulaganje u kvalitetu smještaja, opremanje, modernizaciju, zahtijeva ekonomsku opravdanost ulaganja i povećanje prosječne popunjenosti privatnog smještaja koja je sada, ako se promatra kalendarska godina, ispod 20 posto.

Foto HGK

Jasno je da je za produženje sezone bitan veći udio hotelskih kapaciteta. Hotelijeri se, međutim, žale kako im uz rast troškova i gubitke iz pandemije bruto profitna marža pada. Može li činjenica da smo u eurozoni i Schengenu pomoći u stvaranju boljeg investicijskog okruženja?

– Kao što je već rečeno, imamo deficit hotelskih kapaciteta što negativno utječe na konkurentnost hrvatskog turizma. Zato je važno više raditi na stvaranju povoljnijeg poslovnog i investicijskog okružja, što nije samo problem investicija u turizmu, već gospodarstvu općenito. Iako su se izvori financiranja poboljšali, i dalje se investitori vrlo često susreću s otporom lokalne samouprave, pravnom nesigurnošću i prevelikim administriranjem, posebice u postupku ishođenja različitih dozvola i suglasnosti.

Gastronomski identitet

S obzirom na to da vaš resor objedinjuje poljoprivredu i turizam, koliko danas poljoprivrednih proizvoda uspijevamo plasirati kroz turističku potrošnju?

– Hrvatski poljoprivredni i prehrambeni proizvodi moraju biti snažnije zastupljeni u hotelima i restoranima, posebice u premium ponudi. S jedne strane, moramo više raditi na udruživanju proizvođača, na podizanju kvalitete i standardizaciji proizvoda i organizaciji distribucijskih kanala, a s druge strane Hrvatska mora povećavati fizički obujam proizvodnje hrane jer nažalost još uvijek ogromne količine voća i povrća, mesa, jaja i mliječnih proizvoda koje nudimo u turizmu moramo uvoziti. Također, razina pripremljenosti poljoprivrednih proizvoda koje poljoprivredni proizvođači žele plasirati u turizmu treba biti u skladu s potrebama hotela i restorana za što su nužne sortirnice, pakirnice, dakle viša faza dorade i nove investicije. Više od 25 posto novca koji strani turisti troše u turizmu odlazi na hranu i piće, samo u prošloj godini u vrijednosti većoj od 3,2 milijarde eura. Hoće li taj novac trošiti na fast food štandovima ili u restoranima s gastronomskim identitetom, pitanje je marketinga i sposobnosti ugostitelja da ponude vrijednost za novac. Jer s obzirom na usporavanje gospodarstava eurozone, inflatorne udare, rast cijena i smanjenu kupovnu moć, danas su sve rjeđi turisti koji ne kalkuliraju.

S kojim proizvodima/namirnicama se možemo najbolje predstaviti suvremenom turistu?

– Današnji moderni turisti koji traže alternativu masovnom turizmu i u potrazi su za autentičnim doživljajem upravo konzumacijom tradicionalne hrane i pića mogu najbolje upoznati način života, običaje i kulturu ljudi koji žive na određenoj destinaciji. Hrvatska je zemlja s više od 125 autohtonih sorti vina, ima predivan mozaik četiri vinske regije sa svim svojim sortnim i položajnim specifičnostima, a iako prostorno mala zemlja, zaštitili smo na razini EU-a oznakama zaštite zemljopisnog podrijetla i izvornosti više od 40 tradicionalnih proizvoda, od pršuta i sireva, preko kulena i mesa autohtonih pasmina, do maslinovih ulja i mandarina. Isto tako, hrvatska kuhinja zbog naše povijesti i geografskog položaja na razmeđi svjetova bogata je specifičnostima. S obzirom na strukturu poljoprivredne proizvodnje možemo osigurati i kratke lance opskrbe, što posebno igra ulogu kod turista jer je sveže uvijek sinonim za domaće i zdravo. Sve su to vrhunski enogastronomski potencijali koji mogu pridonijeti brendiranju turističke destinacije. Međutim, unatoč tome treba jasno reći da se kao država u inozemstvu nismo dovoljno pozicionirali kao enogastronomska destinacija i tu je pred nama ogroman marketinški posao. Enogastronomija je kao poseban oblik turizma velika šansa za kontinentalni turizam i može snažno pridonijeti produženju turističke sezone.

Marketing vina

Nedavno ste na jednoj konferenciji ukazali da je iza nas uspješna vinarska godina, kao i da je vrijeme za brendiranje Hrvatske kao eno-gastro destinacije. Na koji način bolje predstaviti eno-gastroponudu?

– U hrvatskom vinarstvu događa se jedna pomalo apsurdna situacija, s jedne strane imamo sve više vrhunskih vinara i vina, na najprestižnijim svjetskim natjecanjima osvajamo brojne nagrade i priznanja, imamo bogatstvo autohtonih sorti i mozaik teroara. Također, u izvozu su nam dominantna vina više cjenovne kategorije, kvalitetna i pjenušava. Međutim, s druge strane, padaju nam površine pod vinogradima, a u razmjeni vina bilježimo višegodišnji vanjskotrgovinski deficit, odnosno godišnje nam nedostaje oko 25 milijuna litara. Jasno je da, kao i u cijeloj poljoprivredi, moramo povećavati produktivnost i kapacitete, međutim ono što posebno nedostaje su snažniji marketing i promocija. Mi u HGK-u smatramo da država koja se želi pozicionirati na globalnim vinskim kartama i koja kroz eno-gastroponudu želi brendirati svoje turističke destinacije, mora snažnije ulagati u promociju i općenito marketing vina. Zato marketing vina mora biti čvrsta stavka u proračunu i na razini države se mora po uzoru na Austriju i Mađarsku ustrojiti krovna nacionalna marketinška organizacija koja bi pod zajedničkim brendom Vina Croatia Vina Mosaica brendirala i promovirala hrvatska vina na međunarodnim tržištima. Smatramo da takvu organizaciju treba osnovati pri HGK-u jer u međunarodnoj promociji jedini imamo tradiciju i iskustvo. Želja nam je brendirati Hrvatsku kao vinsku zemlju da jednoga dana, kao što su Toscana u Italiji ili Bordeaux u Francuskoj, naša Slavonija, Dalmacija, Istra ili središnja bregovita Hrvatska postanu perjanice eno-gastroturizma i daju puni doprinos produženju turističke sezone i snažnijem razvoju posebice kontinentalnog turizma. Ali napominjem, važan je integralni nacionalni brending i financijska potpora države jer ni vinari u vinarskim velesilama nisu sposobni to iznijeti sami.

Napojnice motiviraju na ostanak

Udruženje ugostitelja HGK-a je pokrenulo inicijativu da napojnice budu obuhvaćene poreznom reformom. Koje benefite očekujete?

– Ovom promjenom koju je potaknulo Udruženje ugostiteljskih djelatnosti pri HGK-u, prihod od napojnica do iznosa od 3.360 eura godišnje po djelatniku neće se oporezivati, a iznad tog neoporezivog iznosa na razliku će se obračunavati jedinstvena porezna stopa od 20 posto. Od iznimne je važnosti za zaposlene u ugostiteljstvu i turizmu jer im se otvara mogućnost dodatnih prihoda, što je jedan od glavnih motiva da uslužno osoblje ne napušta ovu djelatnost. Stoga smatramo da će neoporezivi tretman napojnica pridonijeti da se postojeći zaposlenici zadrže u ugostiteljstvu i privuku nove.