Američki dolar slabi prema euru, pri čemu je ovih dana »zaronio« na svoje najniže razine unutar tri godine.

U samo tri zadnja mjeseca oslabio je prema euru za 11 posto. Trenutno se za jedan euro može dobiti 1,16 američkih dolara, a sjećamo se kada su euro i dolar bili izjednačeni.

Analitičari kažu da je više riječ o pritiscima na slabljenje dolara, nego o pritiscima na jačanje eura, s obzirom da se europska ekonomija već godinama vuče po rubu recesije te nema previše fundamenata koji bi išli u prilog iznimno jakoj europskoj valuti.

S druge strane, američka ekonomija, čiji su pokazatelji donedavno bili i reprezentativniji od europskih, našla se pod pritiskom prije svega uslijed stalnih manevara tamošnje administracije oko carina, prijetnji carinskim i trgovinskim ratovima, te općenito nestalnošću odluka kada je u pitanju ekonomija, ali i politika.

Na monetarnom planu, Europska središnja banka konstantno pak reže ključne stope, s obzirom da je inflacija splasnula, pa se ne boji pokušati potaknuti rast. Ključne stope ECB-a tako su do sada pale već na 2 posto, no zajednička europska valuta unatoč tome ne slabi, nego jača.

U teoriji, rast ključnih stopa privlači kapital i utječe na jačanje domaće valute. Rezanje stopa trebalo bi djelovati suprotno.

No, trenutno se to ne događa, euro jača, a odgovor je u međunarodnim odnosima. Američki pak Federel Reserve zasad ne dira ključne stope, ostavlja ih na postojećim, višim razinama, a dolar svejedno slabi.

Još je naime »frižak« sukob između predsjednika Feda Jeromea Powella koji ključne stope odbija rezati jer se boji inflacije zbog carina, i predsjednika Donalda Trumpa koji je od njega tražio upravo to, da krene u rezanje kamata kako bi se i na taj način potaknuo rast.

Luis de Guindos / Reuters

Igra živaca

Posrijedi je nekakva igra živaca, uslijed koje određeni krugovi slabiji dolar vide kao »slabljenje američke ekonomije«. U tom smislu se postavlja pitanje i reputacije dolara kao rezervne svjetske valute. Dolar naravno još uvijek dominira u rezervama središnjih banaka s udjelom od oko 58 posto, iako se vjeruje da će u tom dijelu u srednjem roku jačati i pozicija eura, koji sada »drži« udio od 20 posto. Međutim, središnje se banke, uslijed rasta geopolitičkih i geoekonomskih previranja, ionako sve više okreću zlatu i na veliko ga kupuju, čime dižu globalnu potražnju i cijene tog plemenitog metala. No, kapitalna kretanja su jedno, a robna drugo.

Slab dolar možda odbija kapital, ali pogoduje američkom izvozu, dok europski izvoz po osnovi valutnih kretanja, u tom valutnom paru – postaje manje konkurentan.

Naravno, kada domaća valuta jača, a u ovom slučaju to je euro, sve strano postaje jeftinije, što potiče uvoz. S druge strane, domaća roba postaje skuplja za inozemnu potražnju, što destimulira izvoz.

Ovaj je narativ čini se eskalirao do mjere da je potpredsjednik ECB-a Luis de Guindos neki dan osjetio potrebu poručiti da »ECB ne brine jačanje eura«. Kazao je da »zajednička europska valuta nije ojačala naglo niti je njezin tečaj prema dolaru jako oscilirao«.

De Guindos tvrdi da je jačanje eura do sada bilo »prilično kontrolirano« i pozitivno utjecalo na inflaciju koja se spustila prema ciljanoj razini. Naglasio je i da tečaj od 1,15 dolara za euro neće biti »velika« prepreka za izvoznike.

Za carine je istom prilikom kazao da bi u početnoj fazi trebale potaknuti inflaciju u eurozoni, ali će paralelno zakočiti potražnju, a to može i prevagnuti nad početnim efektima.

To znači da carine na srednji rok koče i gospodarski rast i inflaciju, tvrdi De Guindos. Naravno, i Hrvatska je dio eurozone, jak euro znači da jača naša domicilna valuta, i to prema trećim tržištima, odnosno tržištima izvan eurozone, budući da cijela eurozona ima euro.

To znači da je domaći izvoz neutralan na tečaj u odnosu na naša glavna tržišta unutar eurozone, gdje su i naši najveći vanjskotrgovinski partneri i naša najjača emitivna tržišta kada je u pitanju turizam.

No, svi zajedno imamo valutu koja jača prema tržištima izvan eurozone, prije svega američkom, jer pričamo o tečaju euro/dolar.

Skupi i bez tečaja

Hrvatski izvoz u SAD-a nije velik, čini oko 3 posto ukupnog našeg izvoza, ali je vrlo prepoznatljiv i s visokom dodanom vrijednosti, s obzirom da se prije svega govori o farmaceutskoj i IT industriji.

Zadnjih godina je i hrvatski turizam napravio skok što se tiče američkog tržišta, odnosno kod nas na odmor dolazi sve više Amerikanaca, čija će valuta sada, ako se odluče doći, kod nas manje vrijediti.

Hrvatski turistički proizvod sve više slovi kao skup i »sam po sebi«, odnosno cijene su visoke u eurima i za goste koji također plaćaju u eurima, međutim, sadašnji efekt kretanja tečaja prema dolaru dodatno će naš turistički proizvod učiniti skupljim i za goste koji plaćaju u dolarima. Ova sezona, tvrde mnogi, ionako bi mogla biti »sezona otrežnjenja« jer smještaj, hrana, piće, i dvostruko su poskupjeli unazad dvije do tri godine.

Gosti se žale, buking nije idealan i polako postajemo prepoznatljivi kao skupa destinacija, iako kvalitetom i razinom smještaja ne dohvaćamo luksuz u mjeri u kojoj bismo htjeli. Što se tiče američkog tržišta, ni tu nam ove tečajne razlike sada ne idu u prilog.

Kupovna moć

Profesor i ekonomski analitičar Ljubo Jurčić kaže da bi nas slabljenje dolara u odnosu na euro kao domicilnu valutu moglo pogoditi trostruko.

Prvo će, veli, pogoditi naše izvoznike jer će roba naših izvoznika u Ameriku biti skuplja za iznos slabljenja dolara prema euru.

U Ameriku izvozimo oružje, lijekove, transformatore, ima IT-a itd.

Drugo će, navodi Jurčić, biti pogođeni europski izvoznici, oni koji ugrađuju naše dijelove u svoju robu koju izvoze na tržište Amerike, pa će onda naš izvoz indirektno preko njih opet biti pogođen i manje tražen.

Ljubo Jurčić / Foto Davor Puklavec/PIXSELL

– I treće, ako bi sve to dodatno dovelo do stagnacije u Europi, a moglo bi, onda će ona utjecati na pad dohotka i prenijeti se na taj način na turističku potražnju zapadne Europe na koju mi računamo, pa će to onda pogoditi i naš turistički prihod.

To da je dolar slab ne odgovara prije svega kapitalu, no američkom robnom izvozu itekako odgovara i pogoduje, tumači Jurčić. Iako ima turista iz SAD-a, Jurčić ne vjeruje da će slabljenje dolara nešto posebno pridonijeti smanjenju te potražnje za hrvatskim turističkim proizvodom, jer, veli, treba vidjeti koliko je potražnja američkih turista elastična na cijenu, a čini se da nije previše.

Iz Amerike naime ne dolaze baš turisti slabije kupovne moći, već upravo suprotno, traže bolji smještaj i puno troše. Stoga im tečajni efekt ne bi trebao previše značiti.

No, visoke cijene, neovisno o tečaju, sve su veća prepreka za naša glavna emitivna tržišta unutar eurozone, čija je kupovna moć iscrpljena inflacijom koju imaju i kod kuće, a vrlo lako mogu i usporediti cijene između pojedinih destinacija, jer je sve u eurima, te brže procijeniti gdje se isplati više, a gdje manje.