Iako će u studenom zaokružiti broj godina na sedamdeset, Dino Debeljuh, znameniti istarski političar djeluje i funkcionira kao da mu je dvostruko manje. Kako sam ističe, mnogo je posvećen usklađenju duha i tijela, posebnom modalitetu prehrane, ali i klasičnim meditacijama od kojih neke prilagođava sebi samom. Nekad stanovnik Buja, danas je nekoliko kilometara zapadnije, u kući koju okružuje manje imanje na kojem sam proizvodi hranu. I da ne bi bilo zabune – imanje je kupljeno 1987. godine od plaće koju je imao kao inženjer elektronike. Diplomirao je 1978. u Ljubljani, I radio u Digitronu.

Dobar dečko, ali…

Koliko god ovaj uvod predstavljao početak razgovora sa svojevrsnim mistikom, ne pretjerano zainteresiranim za aktualni trenutak regije u kojoj živi, još i manje za njezina dnevno-politička zbivanja, Debeljuh čini baš suprotno: strasno i direktno progovara o deformacijama koje su Istru pribile na stup srama, o čemu je pisao i u knjizi koju je objavio još 2014. godine, a naslov knjige je »Opljačkani smo, što sad?«.

Inače naizgled uzorna županija i sasvim sigurno jedna od najrazvijenijih u Hrvatskoj, od šokantnih rezultata lanjskih lokalnih izbora proživljava nimalo ugodne dane. Afera za aferom, grozomorna korupcija i nevjerojatni iznosi koje su raznim malverzacijama nerijetko najviđeniji ljudi IDS-a priskrbili sebi samima. I Dino Debeljuh koji, iako realno nema baš nikakve koristi od toga, ne šuti.

IDS je poput hrvatske košarke – od ekipe koja se odlično nosila s »dream teamom« ‘92. do selekcije što neprestano putuje prema dolje, bez da se danas može nazrijeti itko tko takav proces može barem zaustaviti?

– Tako nekako. Bojim se da će biti i gore jer nema na vidiku osobe ili tima koji može u ovom trenutku zaustaviti pad povjerenja i svojevrsni bijes stanovnika Istre prema IDS-u. Bijes koji su posebno vidljivo, direktno pokazali na proteklim izborima.

Nije li ipak izbor Dalibora Pausa za predsjednika IDS-a dobro rješenje, makar prijelazno dobro?

– Paus djeluje, na riječima kao »dobar dečko«, poštenih namjera. Izjavio je da je za nultu toleranciju na korupciju, obrazovan je, taktičan, strpljiv. No, ja ljude cijenim po onom što rade a ne po onome što govore. Pa pogledajmo što radi ili bolje reći što on ne radi, a po meni trebao bi. Trenutno nam pokazuje da nije spreman ili nema snage za snažne poteze koji bi vratili kredibilitet građana u IDS. U situaciji kad je on sam optužio Miletića, već izabranog IDS-ovog župana, da je lažirao rezultate neke ankete, umjesto da odmah pokrene postupak izbacivanja iz stranke, dopušta da sam izađe. Dakle, nije bio u stanju isključiti Borisa Miletića, a nakon što je sam otišao, Paus ništa ne čini na njegovom opozivu. Miletić je postao županom kao kandidat IDS-a, danas to nije, ali je i dalje župan kojeg, gotovo za ne vjerovati, podržava stranka koju je napustio. Uvjeren sam da je želja predsjednika IDS-a, Pausa bila da IDS traži opoziv Miletića, i ne samo njega, ali da to nije učinio jer postoji još jedan predsjednik IDS-a, počasni koji zasigurno još uvijek ima veliki utjecaj u stranci, a Miletić je ipak njegov »pulen«.

Nedodirljivi Jakovčić

Mislite li na Ivana Jakovčića?

– Kako ste pogodili? Pa on je taj koji je u Istri inaugurirao model ponašanja po kojem je po njegovim mjerilima, podobnima sve bilo dopušteno. On je taj koji je promijenio statut IDS-a i omogućio stvaranje lokalnih moćnika, kako ih se već narodski zove, lokalnih šerifa, a sebe pretvorio u nedodirljivog. On je taj koji je izmijenio statut stranke u kojega smo bili ugradili zaštitu od prevelike moći pojedinaca, tako da nije bilo moguće biti na čelu nekog Grada ili Općine, a podrazumijeva se i županije, a istodobno na funkciji predsjednika u stranci. Stvorio je uvjete koji su stranci, članovima stranke oduzeli ono najvažnije, a to je da usmjeravaju i kontroliraju izvršnu vlast. Pa pitajte nekog »običnog« člana IDS-a, o čemu on odlučuje. Pitajte ga kad su ga posljednji put pitali za mišljenje ili nedaj bože da su mu omogućili da predloži nešto. U stranci je uspostavljena »formalna« demokracija, ali od prave nema ni traga. Rezultati toga su poznati. Pojedinci su krenuli putem koji je šef trasirao i svojim djelima pokazao. Krenuli su zarađivati enormne svote novaca uz pomoć položaja koji im je omogućavao da umjesto da rade za interes građana koji su ih izabrali, radili su za osobni interes. Sveti Juraj, selo je koje je tadašnji predsjednik IDS-a neposrednom pogodbom, dakle, bez natječaja, protuzakonito, kupio od općine Grožnjan. Nije se na tome zaustavio, već je na državnom zemljištu izgradio nelegalan objekt, vinski podrum. Posebna su priča grede iz Eufrazijeve bazilike, kamene ploče iz pulske Portarate. Pokazao je ostalim općinskim i gradskim »moćnicima« što im je i kako činiti ako se uz malo truda žele brzo obogatiti.

Varanje naroda

Izjavili ste da je afera »Dorina« tek vrh sante leda. Znači li to da nas tek očekuju pravi »kapitalci«?

– Prije nego li odgovorim na pitanje, dopustite mi da vas, zbog lakšeg razumijevanja mojih odgovora, upoznam s nekim mojim stavovima. Dakle, ja državnu imovinu kao i županijsku, gradsku i općinsku smatram i mojom. Građani su vlasnici te imovine, a to znači i ja. Stoga, svaku pljačku te imovine doživljavam kao da sam osobno opljačkan.

«Dorina« vam je priča o vodnjanskoj obali kojoj je početak prije dvadesetak godina. Atraktivna, s pogledom na Brijune ta je neobrađena i neizgrađena zona kao zabranjeno voće mamila mnoge. Pa smo tako i došli do jedne od većih pljački, u ovom slučaju građana Vodnjana, jer se radilo o njihovoj imovini, a to su Barbariga i Dragonera. To što su pojedinci učinili u toj »priči« sramotno je varanje naroda. Grad Vodnjan prodaje golemo zemljište koje je imalo status poljoprivrednog za nekih 5 milijuna maraka, da bi nakon toga taj isti Grad Vodnjan tražio od županije da to zemljište pretvori u građevinsko i tako kupcu omogućuje gradnju i po nekim procjenama povećava vrijednost zemljišta na nekih sedamdeset milijuna maraka. Kažite mi tko bi to, pri zdravoj pameti, učinio sa svojim zemljištem?

No, priča ne staje tu, jedna je državna institucija ustanovila da u tom procesu prodaje nije poštivana činjenica da je to područje arheološkog značaja i da se u takvim slučajevima treba dati mogućnost prvokupa županiji. Dakle, županija je mogla zemljište koje je već vrijedilo 70 milijuna maraka, kupiti za 5 milijuna. Što župan Istarske županije, koji je istovremeno bio i predsjednik IDS-a čini? Odbija mogućnost kupovine tvrdeći da županija nema novaca. Vijećnik Marino Folo, negodujući, na sjednici skupštine navodi kako županija treba iskoristiti pravo prvootkupa, navodeći kako se ne radi o velikom iznosu, jer je u proračunu županije samo za troškove benzina predviđen veći iznos. Tadašnji predsjednik IDS-a, župan Jakovčić ipak odbija mogućnost prvootkupa. Vrlo je interesantno da je danas vlasnik tog područja gospodin Danko Končar, barem su nas tako mediji izvijestili. To je isti onaj gospodin koji je bio većinski vlasnik firme Arafak iz Finske koji je izjavio da je ta firma gospodinu Jakovčiću isplatila 136.089 eura, kao naknadu za članstvo u nadzornom odboru.

Desna ruka

Ali sad ću i ja vam reći ono što su mnogi zamjerali Damiru Kajinu nakon napuštanja IDS-a: pa vi ste bili godinama Jakovčićeva desna ruka. Što se tada niste javljali?

– Ja sam jedan od osnivača IDS-a. Gospodin Jakovčić nije tada bio među nama. Došao je u stranku godinu dana nakon osnivanja. Moram priznati da je tada djelovao obećavajuće. Bio je mlađi od mene, imao je dobrih organizacijskih sposobnosti, i vjerovao sam da je, kako mi kažemo, pošten dečko. Njegova sam desna ruka, ako se tako može reći, bio do 1993. godine, kada se potrudio da na izborima u stranci ne budem ponovo izabran za potpredsjednika stranke. Tom se prilikom, dobro pripremajući te stranačke izbore, uspio okružiti sa podobnima, odnosno, poslušnima. Oni koji su pratili zbivanja u IDS-u znaju da sam godinama, u svakoj prilici iskazivao nezadovoljstvo radom predsjednika. Čak sam se jednom i kandidirao za predsjednika IDS-a kao njegov protukandidat, iako nisam baš imao neke šanse. Bio sam dobio nekih 30 posto glasova.

Pretpostavljam da mu zamjerate vezu s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom. Austrijski đaci kako im se znalo »tepati«?

– Ma i to, ali i mnogo toga drugog. U više se je navrata u posljednje vrijeme pohvalio kako se sa predsjednikom Tuđmanom sastao čak 40 puta. Međutim, treba se prisjetiti da je Tuđman bio predsjednik naše protivničke stranke, suprotnog političkog predznaka od IDS-a, a što je najvažnije, o njegovim susretima mi u stranci nismo znali. Čak se pohvalio da je on Predsjedniku predlagao podjelu Piranskog zaljeva, na način da 2/3 pripadne Sloveniji a 1/3 Hrvatskoj, dok sam ja u to isto vrijeme u ime IDS-a u Saboru i drugdje zagovarao, poštenu podjelu 1/2 svakoj strani i pojma nisam imao, kao ni ostali u stranci o tim njegovim susretima s predsjednikom. To je krio od svih nas. Nažalost, to smo saznali tek sada. Saznali smo da je u stvari, mnogo godina, bez našeg znanja, bez znanja stranke, surađivao sa HDZ-om. Rezultati te suradnje su meni i tada bili vidljivi, ali za tu tajnu suradnju nisam imao dokaza. Dok sam bio potpredsjednik stranke dvaput sam prisustvovao sastancima sa Tuđmanom i inzistirao sam da na tim susretima bude više nas, po odluci stranke. Predsjednik Tuđman je na tim susretima bio jako kontroverzan. Započinjao je sastanak s vrlo neprijateljskim stavovima, optužujući nas za svašta, a susreti su završavali u potpuno drugačijoj atmosferi, čak nam je 1993. ponudio koaliciju, koju smo odlučno odbili.

Povijesne nepravde

Sve u redu, povijest je to kao i IDS-ovi »rani radovi«. Danas se na žalost vidi da je liberalni, europski, napredni, tolerantni IDS zapravo dijelom postao maska za pljačku. Narod se zabavlja s pričama o lopovima u Zagrebu, a doma poljoprivredno zemljište pretvaramo u građevinsko da bi danas Istra bila gdje je, s upitnim posljedicama po bilo kakvo osmišljavanje budućih prostornih planova?

– Mi smo na početku IDS-a imali vrlo jake timove stručnjaka po raznim područjima. Sjećam se tima za prostorni plan. Vodio ga je magistar Beri Iskra, a u njemu su bili Bruno Poropat, Franko Gergorić, Rita Počekaj, dakle sve arhitekti, među kojima nisu bili svi članovi IDS-a. Kriterij je bio stručnost a ne stranačka pripadnost. Izuzetna se briga u stranci posvećivala prostoru. Govorilo se kako treba pri planiranju prostora obavezno imati u vidu i socijalnu dimenziju.

Što je danas s prostorom u Istri, kako se rade prostorni planovi, po kojim kriterijima? Jedini je kriterij izgraditi čim više. Gdje su tu principi koje su tadašnji stručnjaci u IDS-u postavili? Rezultati su da će Istra postajati sve manje atraktivna, jer turisti u Istru dolaze zbog onoga što nije izgrađeno, a ne zbog nekih lijepih novih kuća.

– IDS dok sam bio na funkciji potprdsjednika, nije bio stranka koja u svojim redovima tolerira korupciju. Naša je istinska želja bila stvaranje autonomije po uzoru na druge slične europske regije, puno poštivanje sloboda i svih ljudskih prava. Vidite, upravo smo se mi na neki način ispričali esulima za sve ono što im je učinjeno i krenuli u pokušaj vraćanja imovine gdje je to bilo moguće. Rezultati su nam bili mali, ali pokazali smo iskrenu želju za isprikom onoga što im je učinjeno. Vidite, Istra je tu poprilično neobična. Posebno u odnosu prema tom dijelu povijesti i Titu. OK, ja ne mislim da je Tito zločinac, ali da je bio totaliraran i jako revnosan po pitanju protjerivanja neistomišljenika to je jasno. Mi smo to u Istri itekako osjetili. Protjerivanje Talijana iz Istre, bez znanja Tita nije bilo moguće. Uostalom Đilas je u svojo knjizi napisao da je Tito njemu i Kardelju dao zadatak da se Talijane iz Istre protjera. Ipak činjenica je da ga u Istri mnogi vole, ali mislim da mnogi nisu upoznati s činjenicom da je protjerao više od polovice tadašnjeg stanovništva, te Istri nanio demografsko i svako drugo nazadovanje od čega se još uvijek nismo u potpunosti oporavili. Osnivači IDS-a su bili svjesni specifičnosti povijesti Istre i želja nam je bila da barem djelomično ispravimo nepravde koje su stanovnici Istre doživjeli, rekao bih pogotovo nakon Austro Ugarske, dolaskom fašizma, a nakon njega tvrdog komunizma koji je trajao sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Goli otok, fojbe, zadruge…

Otuđeni od ljudi

Da se vratimo na današnju situaciju. Proces devastacije Istre krenuo je prije nešto manje od četvrt stoljeća. Danas pratimo raspad sustava, što je dobro za medije i »zabavu« naroda, ne i za Istru, posebno ne za njezinu budućnost?

– Kao što sam rekao, stranka koja je godinama upravljala Istrom i gotovo svim općinama i gradovima, prestala je biti demokratska, otuđila se od svojih članova, a samim tim i od građana. Rezultati toga nisu mogli biti drugačiji. Naravno da je za to najodgovorniji čovjek koji je bio na čelu te stranke, ali ne samo on. Postoji obrazloženje moje ostavke na članstvo u stranci gdje sam napisao da stranku ne napuštam zbog ponašanja predsjednika Jakovčića, već zbog svih onih koji tog čovjeka podržavaju i omogućuju da radi to što radi. Upravo je ta indiferentnost dobrih ljudi dovela i naše društvo do toga da su se pojedinci osilili i počeli gaziti sve moralne norme i enormno se bogatiti, osiromašujući većinu oko sebe. Nije mi želja umanjiti odgovornost raznih »šerifa« koji trpaju naš novac u vlastite džepove, otuđujući nam generacijama teškom mukom stečenu zajedničku imovinu, ali isto tako ne želim umanjiti odgovornost indiferentnih građana za postojeću situaciju.

Mi u Istri imamo čovjeka, koji je, dok je radio kao pročelnik ureda za turizam, znajući da se na određenom području misli graditi hotel ili slično, kupio poljoprivredno zemljište od privatne osobe za 800 tisuća kuna i nakon toga to isto zemljište pretvorio u građevinsko, nemojte me pitati kako je to uspio, te isto prodao za 25 milijuna kuna i »sve po zakonu«. To što je prijašnji vlasnik isto tako želio urbanizirati to zemljište, ali nisu mu dali, mnogima uopće nije bitno. Takvih sličnih slučajeva u Istri ima mnogo. Uvjeren sam da institucije koje su u državi zadužene za praćenje takvih radnji, rade svoj posao i da o tome postoji dokumentacija, a čitateljima prepuštam da zaključe zbog čega ostale institucije ne rade svoj posao. U Vodnjanu su institucije proradile, želim vjerovati da će nastaviti i na drugim mjestima.

Uvelike se slažem s vašim konstatacijama IDS-ove sadašnjice, ali u nekoliko velikih i jako značajnih pa i bogatih gradova IDS je suvereno pobijedio. Paliaga, Pršurić, kao dvojac najbogatije Istre, Rovinja i Poreča »pomeli« su konkurenciju.

– Jesu. Jer su bolji i nisu korumpirani, barem se nadam. Jer su pametni i obrazovani. Ali činjenica je i to da oni vode gradove koji imaju enormne prihode od kojih su izuzetno značajni prihodi od prodaje zemljšta u vlasništvu tih gradova. Oni vode gradove koji imaju prihode kojima mogu vrlo lako riješavati mjesta u vrtiću, infrastrukturu i ostale potrebe građana. Jednako bi tako prošli i da su nezavisni ili neka druga prihvatljiva stranka. Interesantno je ipak da je IDS čak i u takvom, bogatom gradu, Umagu, izgubio vlast, pa je gradonačelnik postao gospodin Bassanese iako je bio nezavisni, a izabran je ponovo za gradonačelnika iako je postao član SDP-a.

Nino, čekam te

Znači, čeka se neka buntovna, mlada ekipa koja danas ne postoji ni u tragovima. Ona i onakva avangardna kao kad ste prije više od trideset vi godina krenuli.

– Recimo da je to tako. Nadam se da će se pojaviti, jer ovo što je danas ostalo od IDS-a, od njegovog današnjeg rukovodstva ne sluti ni najmanje na dobro. Raspad i marginalizacija će se nastaviti. Dođe li do neke sasvim nove ekipe, bit će im mnogo lakše nego nama osnivačima jer Hrvatska danas ne samo da je dio EU-a, ona je za koji mjesec i dio monetarne unije kao i Schengenskog prostora. U toj novoj ekipi u IDS-u trebaju biti pošteni i sposobni, stručni ljudi koji će se povezivati s najnaprednijim političkim stremljenjima u Europi i maksimalno poštovati prostor Istre. Ne dozvoljavati grozomorne nizove kuća koje poput nekih čudnih kocki nagrđuju prostor koji nikad nije bio urbaniziran. I imati svijest da kad si od naroda odabran, da si od naroda i plaćen. Da radiš posao za koji si se sam prijavio. Ne da oko sebe gomilaš zrmane i stvaraš hobotnice po ugledu na mafiju. Ako se to dogodi, IDS može opet biti pravi.

A ja bih na samom kraju našeg razgovora poslao Ninu poruku: ako si hrabar, ako si ono za što se predstavljaš, jako bi mi bilo drago naći se s tobom. Na jednoj polemičkoj tribini otvorenoj za javnost koju će i mediji prenositi. Da popričamo. Kao ljudi koji su stvarali IDS, nekad uzornu stranku. Jedan na jedan, oči u oči, pred narodom koji nas je birao i koji nam je vjerovao. Nino, čekam te!