Dusko Jaramaz/PIXSELL
Postupak stavljanja na HZZO listu traje predugo, pa velik broj pacijenata i dalje ostaje bez terapije koja bi mogla spriječiti teške komplikacije, upozorava Davor Skeledžija
povezane vijesti
Oko 400.000 osoba s dijabetesom u Hrvatskoj u proteklih je nekoliko godina realizirala niz novih prava, ali dostupnost nekih lijekova i visina doplata koje oboljelima znače financijsko opterećenje i dalje predstavljaju problem, upozorili su povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti s dijabetičkog portala naInzulinu.com.
HZZO je, podsjećaju, osigurao inzulinske pumpe bez doplate za svu djecu i učenike na redovnom školovanju, a vraćeno je i pravo na 100 trakica godišnje za dio osoba s tipom 2 dijabetesa koje imaju hipoglikemije, bubrežne probleme ili koriste kortikosteroide.
U Povjerenstvo za lijekove HZZO-a prvi put je imenovana dijabetologinja, dr. Maja Cigrovski Berković, što bi trebalo povećati utjecaj struke prilikom odlučivanja o terapijama.
Redukcija prava na trakice mnogima je otežala redovito praćenje bolesti pa je dio pacijenata prestao redovito mjeriti šećer jer si dodatne trakice nisu mogli priuštiti. Pravo na 100 trakica vraćeno je samo dijelu oboljelih, no i to je prvi konkretan korak nakon višegodišnjeg rezanja prava, ističu predstavnici dijabetičara.
No osobe s dijabetesom i dalje muči nekoliko stvari: najveća prepreka ostaje lijek Mounjaro, nova generacija terapije za tip 2 dijabetes koja osim regulacije šećera često dovodi do značajnog smanjenja težine i pozitivno djeluje na srce i bubrege.
Postupak stavljanja na HZZO listu traje predugo, pa velik broj pacijenata i dalje ostaje bez terapije koja bi mogla spriječiti teške komplikacije, upozorava Davor Skeledžija, urednik portala.
Problem ostaju i visoke doplate na lijekove koji su već u primjeni. Ozempic i Trulicity više nisu bez doplate, pacijenti za njih izdvajaju oko 13 eura mjesečno, a SGLT2 inhibitori koji štite srce i bubrege koštaju oko 28 eura mjesečno, uz doplatu veću od polovice iznosa. Za kronične bolesnike koji istovremeno plaćaju više lijekova i pomagala to predstavlja ozbiljan financijski teret.
Osim toga, lijekovi poput Ozempica i Trulicityja nalaze se tek u trećoj liniji propisivanja i mogu ih propisivati samo dijabetolozi. Hrvatska ima nešto više od stotinu aktivnih dijabetologa na 400.000 osoba s dijabetesom, zbog čega dio pacijenata do terapije dolazi teško i presporo.
– Dijabetes nije “malo povišen šećer”. Bolest povećava rizik od srčanog i moždanog udara, zatajenja bubrega, sljepoće i amputacija. Osobe s dijabetesom zato ne traže luksuz, nego pravovremeno liječenje, dostupnu tehnologiju i terapije koje dokazano smanjuju komplikacije, podsjeća Skeledžija.
Hrvatska je ove godine napravila nekoliko konkretnih pozitivnih pomaka, zbog čega osobe s dijabetesom imaju razloga vjerovati da dostupnije terapije, niže doplate i modernije liječenje više nisu nedostižan cilj, nego realna očekivanja u narednim godinama, zaključuje predstavnik dijabetičara.
