Jedna stranka, dva kandidata. SDP koji okuplja nasuprot SDP-a koji je sam, ali drzak; SDP koji je Račanov ili SDP koji moderan gura naprijed; stranka nestalog hrvatskog radništva ili zapadnjačka stranka europske ljevice.

Danas je final countdown i znat će se tko će u naredne četiri godine voditi SDP, a završni predizborni skupovi koje su Zlatko Komadina i Zoran Milanović imali ovoga tjedna – naravno odvojeno u Tvornici kulture u Zagrebu – otprilike su pokazali i pogled dvojice kandidata kako doživljavaju stranku koju žele voditi.

Utorak, skup Zlatka Komadine

Dvorana propisno uređena – crveni baloni, stranačka omladina na pozornici, u pripremi uređaj za ispucavanje crvenih konfeta nakon govora kandidata Zlatka Komadine, »novog predsjednika SDP-a«, kako ga predstavljaju toga dana njegovi kolege. Iz zvučnika najprije »We are the champions«, a na kraju »To je moja zemlja« Vice Vukova – inače svojevrsna neslužbena himna SDP-a, ali i pjesma koja se orila nakon prve Milanovićeve pobjede 2007. na Velesajmu i asocijacija na baš njegov prvi uspjeh. Dvorana skoro potpuno puna, oko 450 do 500 ljudi, uglavnom Bernardićevih Zagrepčana, ali i dosta Komadininih iz Primorsko-goranske županije.

Publika najvećim dijelom sjedi, u dvorani su stolice, govornika nekoliko – najprije srčani i bučni Davor Bernardić, koji odmah podiže atmosferu na baš pravu razinu za takav skup osobe koja želi postati novim pobjednikom, »danas mi je puno srce«, viče Bero, pa mlada omišaljska načelnica Mirela Ahmetović kojoj je ovo prvi veći politički nastup koji završava riječima »tu smo jer je Zlatko Komadina normalan čovjek«, pa predsjednik velike snage SDP-a Foruma mladih Nenad Livun, pa još jedna domaća Komadinina snaga, opet o ženama, Gordana Saršon, pa šef kampanje Rajko Ostojić uz poklič »promjena je nužna«, i na kraju kandidat Zlatko Komadina s porukom kako u SDP-u ne smije biti klijentelizma i elitizima, ali i političkom porukom da se stranka mora vratiti gdje joj je i mjesto – u vlast, pregovorima s Mostom.

Jako si dobar bio, govori Komadinina supruga Branka koja ga je došla na kraju podržati s ostalima na pozornicu, a govornici sa skupa prilaze novinarima i propitkuju kako im se čini skup – Bernardić doduše tvrdi da je u dvorani bar tisuću ljudi, no drugi, realniji kažu oko 400 i nešto. Jel’da da smo bili dobri, pita šef kampanje Rajko Ostojić, čijih je skup ruku djelo, i u čijem su stožeru bili zadovoljni što su preduhitrili Zokija i svoj skup održali prije njega.

Govorancija s pozornice trajala je oko 40 minuta – predugo za obraćanje ljudima koji su tu zapravo samo da i formalno i uz puno folkora podrže kandidata za novog predsjednika, ali koji znaju koje su njegove poruke i tko je njegov tim. Opet, i logično jer Komadina »napada« Milanovića i važno mu je postrojiti vojsku da se vidi koliko podupiratelja ima. S njim su Željka Antunović, Šime Lučin, Josip Leko koji dobiva najviše podrške i skandiranje »Leko, Leko« mada u kampanji niti jednom javno nije rekao koga podržava, pa su na Milanovićevu skupu dva dana kasnije ipak mislili da će se Leko možda još pojaviti – barem ako mu je do podrške za ulazak u Ustavni sud, što je Milanovićeva ponuda. Tu je i Davorko Vidović, koji je toga dana na Facebooku opširno obrazlagao zašto bi baš HDZ-u odgovarala pobjeda Milanovića, a da im je pravi suparnik samo Komadina. Normalno, ne može se izbjeći pitanje kladionice za rezultat u subotu:

– Komadina pobjeđuje, to je jasno kao dan. Mi to vidimo na terenu, ljudi su oduševljeni. Sigurni smo u pobjedu, ljudi žele promjenu. Možda to neće biti potop protukandidata, jer ima još puno starijeg članstva u SDP-u koji su uvijek protiv toga da se, tobože, ide protiv aktualnog predsjednika, ali pobjeda je tu. Stranka ne može oprostiti pet poraza, govori Vidović. I sami Komadinini ljudi u stožeru, kako kažu, računaju na 58 posto za svoju pobjedu – to je njihova računica s kojom čekaju subotu.

U publici je i Mladen Pejnović, donedavni šef DUUDI-ja, Milanovićev suradnik. Što vi radite ovdje, pitamo ga. »Ja sam slobodni strijelac, mogu biti svugdje«, odgovara. Onda ćete glasati za Milanovića, pitamo. A ne, to ne mora značiti to, odgovara. Je li to lasta koja čini proljeće pretrčavanja u redove pobjednika, tko god to bio? Sami SDP-ovci kažu da će toga ove sezone biti jako puno, da je ogroman broj onih koji se nisu izjasnili, a još veći broj onih koji su se obećali obojici. Ljudi su kvarna roba, govore u oba stožera, nadajući se ujedno da je to i istina u njihovu korist.

Četvrtak, skup Zorana Milanovića

Milanović malo kasni, juri iz Nove Gradiške gdje je išao podržati SDP-ovog kandidata za načelnika u drugom krugu ponovljenih lokalnih izbora. U dvorani otprilike isti broj ljudi kao i kod Komadine, ali potpuno drugi koncept – nema stolica, publika stoji, Milanović je u sredini, bez klasične bine u pozi stand-up hoda s mikrofonom u ruci. »Drugarice i drugovi, zdravo«, pozdravlja Zoki s osmjehom »broj 4«, ironizirajući Komadinine poruke o »drugarstvu« u ovoj kampanji. Novinara je više, neki su tu samo došli na »cugu i after«, a izjava nema – Milanović jedini govornik, grmi o tome kako SDP mora ići naprijed, kako nema osvrtanja na prošlost. Mi smo samosvjesni, nepotkupljivi, katkad i bezobrazni, ali humani, SDP je socijaldemokratska i radnička straka, govori šef stranke. U dvorani se vijore zastave SDP-a – gdje su vam sad hrvatski barjaci, pitaju novinari članove stožera aludirajući na skup koji je SDP bio održao prije parlamentarnih izbora, a na kojima su se naveliko vijorile šahovnice. Sad smo skrenuli ulijevo, duhovit je odgovor iz Milanovićeva stožera, gdje je općenito atmosfera stalno nabrijana, svi se natječu tko će imati više duhovitih doskočica i zabaviti svih oko sebe. Milanović šalje poruku isprike svima koje je možda uvrijedio u kampanji: Žao mi je ako se to dogodilo, poručuje, te glasno najavljuje: »Moramo pobijediti u Zagrebu 2017.«.

Nakon poraza u pokušaju da formira državnu vlast, Milanoviću je osvajanje Zagreba glavni cilj na lokalnim izborima, time bi se SDP vratio u velikom stilu u arenu, a dilema svih novinara je ista – hoće li SDP kandidirati Komadinina Davora Bernardića za gradonačelnika ili će ga Zoki rušiti odmah nakon današnjeg dana, ukoliko Komadina izgubi. »Nema šanse da napravi dvaput istu grešku«, tvrde njegovi suradnici, uvjeravajući već danima novinare da neće biti revanšizma, smjena, ni raspuštanja. Da li pobjednik uzima sve, ili će se procesi odviti sami od sebe…

Milanovićev govor u Tvornici trajao je točno 11 minuta, poslao je otprilike pet-šest glavnih poruka, o tome kako vidi SDP, kako vidi HDZ, kako vidi unutarnje kritičare, kako vidi budućnost stranke u kojoj želi da ga naslijedi u budućnosti, za četiri godine, netko mlađi. Općenito, malo se ulizuje Forumu mladih, koji slovi na ovim izborima kao Komadinina baza, pa im kaže: Pozivam vas da me napadate zapaljivim koktelima novih ideja, tada se ne bojim za SDP, a onda ipak malo i patronizira, poručujući mladima da se ne bave statusnim pitanjima u stranci (čitaj: okanite se klijentelizma) i neka rade. Njegov je govor završen uz pjesmu »Things can only get better«, koja prati njegovu glavnu poruku da najbolje godine za SDP tek slijede.

Najnabrijaniji već danima je šef stožera Siniša Hajdaš Dončić – on je i DJ, on je smislio koje pjesme će se puštati uz govor i jako je ponosan, a uz Zokija i ovog puta su gotovo svi njegovi bivši ministri, od Orsata Miljenića, Milanke Opačić, preko Željka Jovanovića do Gordana Marasa, Miranda Mrsića i naravno omiljenog Ranka Ostojića. Tu je i Igor Rađenović – on se bio odmaknuo od aktualnog šefa stranke kad ga nije stavio na listu za Sabor i bio je na Komadininim skupovima, ali sad je ponovno došao, kao i Ivan Račan.

U Zokijevom timu ne da su uvjereni u pobjedu, nego se natječu tko će mu na kladionici dati veći postotak – neki su došli i do 70 posto, a neki su i realniji, pa kažu i 55 posto je lijepa pobjeda. Misle da je Komadina i u ovoj kampanji bez dovoljno energije i da će to biti presudno za Zokijev uspjeh, a i na kladionicama priča se stalno vraća na Zagreb. Naime, Zagreb slovi kao Komadinino »utočište« gdje Bernardić i Rajko Ostojić kontroliraju godinama bazu, no otkako su se Milanovićevi aktivirali, u prvom redu Gordan Maras i Mirando Mrsić, tvrde da su podršku dvojici kandidata u glavnom gradu doveli u egal. A ako bi bilo tako, tada bi Milanović premoćno ukupno pobijedio, jer Zagreb naprosto nosi toliko glasova u masi za premoć. No, i sami znaju da pretjeruju u tim optimističnim ocjenama (ili spinu) pa Maras kaže: Ako bi Komadina u Zagrebu bio na 55 posto, dakle ipak u premoći, opet to za nas nije problem, jer tada Milanović na razini države ima sigurnih 55 posto za pobjedu. Naravno, ako Komadina dođe do 70 posto u Zagrebu, što neće, tada će Zoranova pobijeda biti možda i tijesna, ai opet izvjesna, kaže Maras, koji kao i svi u ovom stožeru, uopće ne vidi mogućnost da Milanović izgubi.

– Skupovi su maksimalno posjećeni, svugdje smo imali dvostruko ljudi nego drugi kandidat, kaže šef stožera Hajdaš Dončić. Istina, u dugoj kampanji, koja je bila Komadinin zahtjev, Milanović je na kraju uzduž i poprijeko prešao Hrvatsku i susreo oko pet tisuća članova. Komadina kaže – on sedam tisuća. Milanovićevi iz stožera kunu se da je čak i u Čabru u utorak bilo preko stotinu ljudi i da Milanović na svakom susretu ostaje vrlo dugo u razgovoru s članovima, što inače nije bila njegova praksa u kampanjama ranije. I istina, i u četvrtak u Tvornici ostao je nakon skupa više od tri sata na druženju, naslikavao se selfieja do besvijesti i potapšao nekoliko stotina ljudi. »E da je ovako radio i u kampanji za Sabor, imali bi mi 65 mandata, a ne ovih pedesetak«, kaže u trenutku slabosti jedan od njegovih najbližih suradnika.

Kampanja u SDP-u (srećom) završava, danas ćemo znati pobjednika, a pobjedu će donijeti – stil. Njih su dvojica dva potpuno drugačija stila političara, drugačija retorika, drugačiji način upravljanja, drugačija vrsta humora, drugačija vrsta razgovora s koalicijskim partnerima i političkim suparnicima. Procjenu rezultata naprosto je nemoguće dati, članstvo SDP-a nije opća javnost, ima svoje specifične zahtjeve i ambicije, a provjerit ćemo prašta li slabosti, i čije.