Žalbeno vijeće napokon mora presuditi hoće li prihvatiti verziju haškog tužiteljstva prema kojoj je hrvatska strana pokrenula Oluju samo zato da bi planski i sustavno protjerala Srbe iz okupiranih područja
DEN HAAG Četiri i pol godine od početka suđenja i više od 17 godina od Oluje u petak ćemo konačno, nedugo poslije devet sati, doznati hoće li žalbeno vijeće Haškoga suda prihvatiti žalbe hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača i poništiti ili smanjiti kazne od 24 i 18 godina zatvora na koje ih je osudilo prvostupanjsko sudsko vijeće, ili će pak potvrditi presudu tog vijeća kojom su proglašeni krivima po čak osam od ukupno devet točaka optužnice, zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu kojem je na čelu bio pokojni Franjo Tuđman, radi protjerivanja Srba iz Krajine.
Osim Franje Tuđmana, Gojka Šuška, generala Zvonimira Červenka i Janka Bobetka te Gotovine i Markača, tužiteljstvo je u tajnom aneksu optužnice kao članove udruženog zločinačkog pothvata identificiralo nekadašnjeg Tuđmanovog ministra obnove Juru Radića, ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka, šefa tajne službe Markicu Rebića, te četvoricu generala: Matu Laušića, Miljenka Crnjca, Rahima Ademija i Mirka Norca.
U slučaju da žalbeno vijeće danas potvrdi postojanje udruženog zločinačkog pothvata, gotovo je sigurno da će se iz pojedinih zemalja EU pojaviti zahtjevi za procesuiranjem živućih sudionika tog pothvata. Budući da Haški sud uskoro zatvara svoja vrata, Hrvatska će to morati učiniti sama.
Žalbeno vijeće napokon mora presuditi hoće li prihvatiti verziju haškog tužiteljstva – koju je prihvatilo i prvostupanjsko vijeće koje je predvodio sudac Alphons Orie – prema kojoj je hrvatska strana pokrenula Oluju samo zato da bi planski i sustavno protjerala Srbe iz okupiranih područja Hrvatske, ili će se pak suglasiti s Gotovininom obranom koja u svojoj žalbi tvrdi kako su zaključci prvostupanjskog vijeća »toliko ozbiljno nerazumni da se presuda mora poništiti«, a Gotovinu osloboditi po svim točkama optužnice.
Ako tako odluči, žalbeno vijeće prihvatit će objašnjenje obrane kako su Srbi napustili svoje domove zahvaljujući zapovijedi svog rukovodstva, te da zločini koji su se događali poslije Oluje na oslobođenim područjima nisu bili ni planirani niti sustavni, nego su rezultat kaosa koji je nastupio nakon oslobađanja tako velikog područja, baš kao i u drugim sličnim situacijama diljem svijeta, od Kosova do Iraka.
Tuđmanov plan
Žalbeno vijeće morat će, konačno, odlučiti je li Gotovina bio važna karika u Tuđmanovom zločinačkom planu usmjerenom na smanjenje broja Srba u Hrvatskoj ili je nepravomoćno osuđeni general, kako je dokazivala njegova obrana, učinio sve da spriječi zločine, pa čak i iz Bosne i Hercegovine, gdje je otišao odmah poslije oslobađanja Knina i gdje je sudjelovao u vojnom slamanju otpora bosanskih Srba, koji su tek poslije vojnog poraza natjerani na pregovore i okončanje rata.
»Kao čovjek, duboko žalim zbog svih koji su izgubili živote i svoje domove, ali ne mogu odgovarati za ono što su neki drugi činili dok sam se borio u Bosni«, kazao je general Gotovina na kraju žalbene rasprave u svibnju, obraćajući se prvi i posljednji put peteročlanom žalbenom vijeću na francuskom jeziku. Kako su kasnije objasnili njegovi odvjetnici, Gotovina je želio s haškim sucima komunicirati izravno, bez prevoditelja, na jeziku koji razumiju.
General Ante Gotovina, kako doznajemo, bio je jučer potpuno miran dok je u haškom pritvoru u Scheveningenu, u kojem se nalazi već 2.536 dana, čekao današnju odluku. Njegovi najbliži prijatelji i odvjetnici posjetili su ga jučer u pritvoru, dok su odvjetnici generala Mladena Markača također bili u posjetu kod svog branjenika.
Dok Gotovinini odvjetnici poručuju kako vjeruju da će žalbeno vijeće »osigurati da se ostvari pravda«, Markačev odvjetnik Goran Mikuličić bio je jučer umjereno optimističan, iako je svjestan kako će na konačnu odluku, kako kaže, utjecati i politika, a ne samo pravo. »Nadam se da ćemo u najmanju ruku uspjeti dokazati da zločinačkog pothvata nije bilo, jer je i to u odnosu na prvostupanjsku presudu korak naprijed.
Pred Haškim sudom jučer je prosvjedovala i zapalila svijeće skupina Hrvata iz dijaspore, dok je u jednoj roterdamskoj crkvi služena misa za hrvatske generale.
»Ponosan sam na svoju ulogu u Oluji i nastojao sam da žrtava bude što manje. Tijekom rata dobivao sam teške zadaće, a uvjeren sam kako sam ih obavljao najbolje što sam mogao. U Oluji sam se borio protiv druge vojne sile, bila je to borba na život i smrt, u kojoj smo željeli osloboditi našu zemlju. Trudili smo se pritom maksimalno zaštititi živote vojnika i civila. Ako sam počinio neku grešku kao što je bio moj bijeg, ja sam prvi koji zbog toga žali«, kazao je tada Gotovina i dodao: »Časni sude, pošten sam časnik koji je pokušao dati najbolje od sebe u teškim okolnostima. Ne tražim od vas nikakve usluge, uvjeren sam da su moji postupci bili ispravni. Ne očekujem ništa drugo osim onog što su i zatražili moji odvjetnici«.
General Markač pak u svojoj je izjavi na hrvatskom jeziku rekao kako je iznenađen izrečenim navodima o Oluji »koji nisu utemeljeni na činjenicama«. »Izazvan pokušajima izvrtanja činjenica iz Domovinskog rata želim reći da ja nisam nikakav član udruženog zločinačkog pothvata niti ratni zločinac. Nisam počinio niti prikrivao bilo kakav zločin«, poručio je Markač i dodao da »kao čovjek i humanist« duboko suosjeća sa svakom žrtvom. »Nisam kriv, časni sude, očekujem da ćete pomno proučiti materijale i donijeti pravičnu odluku«, kazao je na kraju svog jedinog obraćanja haškim sucima general Markač.
Iznenađenja i obrati
Žalbeno vijeće, međutim, kada je odlučivalo o svojoj odluci koju danas objavljuje, sigurno se nije previše osvrtalo na emotivne izjave dvojice generala, jer je pred sobom imalo argumente što ih je žalbenom vijeću prezentirala jedna i druga strana u postupku prepunom iznenađenja i neočekivanih obrata.
Žalbeno vijeće, posve očekivano,odbilo je sve zahtjeve obrane dvojice generala za uvođenjem novih dokaza – među kojima su bili i zapisnici sjednica Vrhovnog savjeta obrane koje su se održavale u Beogradu u vrijeme Oluje, iz kojih se vidjelo da je do masovnog odlaska stanovništva došlo odlukom lokalnog srpskog vodstva, a ne zbog hrvatskog granatiranja. Žalbeno je vijeće poručilo obrani da je te dokaze trebala iznijeti na suđenju te da žalbeni postupak nije »novo suđenje«.
Žalbeno je vijeće, opet posve očekivano, odbilo i zahtjev Hrvatske da se umiješa u postupak u svojstvu prijatelja suda. Hrvatska je naime prije godinu dana zatražila da joj se odobri status prijatelja suda smatrajući da može pomoći žalbenom vijeću na tri područja – pitanju udruženog zločinačkog pothvata, prekomjernog granatiranja i standarda krivnje u presudi – no sud je tu ponudu odbio.
No za najveće iznenađenje žalbenog postupka, međutim, pobrinulo se samo žalbeno vijeće, najprije svibanjskim nalogom stranama u sporu da se pripreme odgovoriti na pitanje je li prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada je kao glavni kriterij je li počinjen zločin nelegalnog granatiranja uzelo pravilo o 200 metara (po kojem su svi projektili izvan tog radijusa proglašeni nelegalnima), a onda i srpanjskim zahtjevom tužiteljstvu da odgovori vjeruje li da se generalima Gotovini i Markaču, u slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonite topničke napade ili da nisu bili članovi udruženog zločinačkog pothvata, može pripisati alternativna krivnja po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagačima u zločinačkom pothvatu.
A što je to drugo nego dokaz da žalbeno vijeće ne vjeruje u teoriju udruženog zločinačkog pothvata te da žalbeni suci pokušavaju doći do drugog načina utvrđenja kaznene odgovornosti, kako bi poništilo pogrešne zaključke prvostupanjskog vijeća, ali ipak osudilo Gotovinu i Markača, ali vjerojatno na niže kazne?
Jesu li svi oni hrvatski pravni stručnjaci koji su rezonirali upravo na taj način bili u pravu doznat ćemo već u petak.
