Često šećem šumom po Drenovi i često srećem nekoliko srna. Već su se i navikle na ljude. Ali ipak, te plahe životinje drže se podalje. Što je pametno. Nekada u šetnji iznenadim ih u njihovu miru. Onda kleknu, stave glavu u grmlje, a guzica im viri. Očito je da srne misle da ako one mene ne vide, onda ne vidim ni ja njih. Nazovimo to strategijom srne. Upravo na tu strategiju podsjeća me ono što se trenutačno događa u SDP-u. Na djelu je strategija srne – glava u grmlju, a guzica vani, ne vidim te, ne vidiš me. Samo ima jedan problem – onaj slučajni šetač u SDP-ovom su slučaju građani Hrvatske koji će svako toliko izlaziti na izbore, a dobro shvaćaju da je SDP-u guzica vani, dok se glava skriva u grmlju. Strategija srne u SDP-u provodi se u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa koje ta stranka redovito gubi.

Zadnji put je prilika da se nešto napravi na parlamentarnim izborima bila kada su protukandidati bili predsjednik SDP-a Zoran Milanović i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Prema ocjeni analitičara, već dobijene izbore te 2007. godine Milanović je uspio izgubiti. I od tada počinje SDP-ova strategija srne – glava u grmlju, a guzica vani, koja svoj veliki finale doživljava proteklih nekoliko tjedana, a zadnja epizoda je rascijep socijaldemokrata. Zasad u Saboru.

Pokazat će vrijeme hoće li se tektonski poremećaj s Iblera proširiti i na ostatak Hrvatske. Recimo do Primorsko-goranske županije i Rijeke koje se potpuno opravdano smatraju utvrdom socijaldemokracije u Hrvatskoj. Kada je SDP-u početkom 1990-ih bilo najteže i kada je za biti članom te stranke bila potrebna ljudska hrabrost, a da je tako bilo, bilo je, jer se u ona ratna vremena sve što nije bilo HDZ ili HDZ-u blisko, smatralo opasnim elementom koji ugrožava nacionalnu samobitnost. Tada je Rijeka dokazivala da socijaldemokracija kao politički izbor stanuje u Hrvatskoj. I SDP je preživio.

Ovaj put opasnost je puno veća jer prijetnja SDP-u ne dolazi sa strane političkih suparnika, već od samog SDP-a. A glava se sve više gura u grmlje, dok je guzica sve više vani. Sada su uzdrmani i temelji SDP-ovog bastiona. U novi saborski klub socijaldemokrata, koji je nastao kao odgovor protivnika predsjedniku SDP-u Peđi Grbinu, ušli su i dvoje saborskih zastupnika iz Primorsko-goranske županije – Sanja Udović i Erik Fabijanić. A nije prešla Mirela Ahmetović. Što znači da su se saborski zastupnici iz PGŽ-a našli na suprostavljenim stranama. Naizgled to nije problem, ali problem je itekakav. Valja se sjetiti zadnjih parlamentarnih izbora na kojima je nositelj liste Restart koalicije u 8. izbornoj jedinici bio Erik Fabijanić, predsjednik stranke tada je bio Davor Bernardić, a čovjek bez kojega se redoslijed na listi nije mogao sastaviti bio je predsjednik primorsko-goranskog SDP-a i župan Zlatko Komadina. Rezultat unutarstranačkog izbornog inženjeringa tada je bila lista na kojoj su tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel, Željko Jovanović i Peđa Grbin zauzeli zadnja mjesta na listi. Grbin je dobio golemu većinu preferencija birača i novi saborski mandat, a nakon toga postao je i predsjednik stranke na unutarstranačkim izborima. U Sabor su ušli, ajmo to tako reći, Komadinini ljudi, a lista je polučila loš izborni rezultat. Slično je bilo i u ostalim izbornim jedinicama i zato ne treba čuditi da je klub SDP-ovih disidenata sada brojniji u Saboru od kluba SDP-a. Rezultat je to unutarstranačkog izbornog inženjeringa.

Zadnji rascjep svjedoči da je linija pucanja grana na više rukavaca. Budući da je Mirela Ahmetović ostala lojalna aktualnom stranačkom vodstvu, jasno je da je jedan od tih rukavaca i u Rijeci, dubok kao kanjon Rječine. Problem s tim rascjepom nije samo stanje u SDP-u, već se njegova dubina može odraziti i na izvršnu vlast u Primorsko-goranskoj županiji. Komadina je prvi put na zadnjim lokalnim izborima morao u drugi krug u borbi za mjesto župana. U Skupštini je izgubio većinu, dok je predsjednik županijskoga predstavničkoga tijela postao njegov nekadašnji zamjenik Marko Boras Mandić. I zato je izuzetno bitno kakav će stav oko tektonskih poremećaja unutar stranke zauzeti Komadina. On za sada šuti, služi se strategijom srne – glava u grmlju, a guzica vani. Jer, u SDP-u očito još uvijek ne shvaćaju da što više guraju glavu u grmlje, to će im guzica sve više izlaziti vani. Na njihovu žalost to shvaćaju građani. Ono što može proći kod srne, ne može kod čovjeka.