Moram priznati da me je strah svaki put kada osjetim atmosferu linča. Strah me je zbog toga što atmosfera linča smrdi na fašizam. A osjetio sam je nakon što je 22-godišnji mladić uletio kalašnjikovom na Markov trg i ispalio rafal na deset godina starijeg policajca koji je čuvao zgradu Vlade.

Nakon bezumnog čina 22-godišnji mladić presudio je sam sebi, nakon što je ostavio poruku na društvenoj mreži: »Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti«. Što se u toj mladoj glavi događalo prije napada, nakon napada, što je točno mislio kada je pisao poruku i nedugo nakon toga izvršio samoubojstvo, analizirat će razni stručnjaci. I nitko nikada neće moći dati točan odgovor na pitanje zašto. U zadnja tri dana bilo je nemoguće u medijima i na društvenim mrežama izbjeći članke i stavove o bezumnom činu mladog dečka čiji je profil na društvenoj mreži signalizirao da nešto nije u redu kada je riječ o njegovom sustavu vrijednosti.

No, ono što me je zgrozilo su rasprave čitatelja koji s pravih i lažnih profila komentiraju ovaj tragičan događaj. Zgrozila me atmosfera linča koja se stvara, gotovo da je nepojmljivo da neki od tih ljudi žale jedino što napadač nije prije smrti ubio nekoga iz Vlade, saborskog zastupnika. Argumenti za one koji bi provodili linč su ti da je politička bagra upropastila hrvatsko društvo, uništila sve vrijednosti, osiromašila hrvatske građane, ugrozila hrvatske nacionalne vrijednosti, ostavila ljude bez posla, natjerala mlade ljude da odu iz Hrvatske…

Inicijatorima linča u virtualnom svijetu smetaju korupcija, nepotizam, arivizam, strančarenje, sluganstvo prema Europskoj uniji, političko kadriranje, Srbi, HDZ, SDP, Milanović, korona… I dobrim dijelom su ti ljudi u pravu kada je riječ o opisu recentne hrvatske prošlosti i sadašnjosti. No, nazivati napadača herojem i slaviti njegov čin, a u isto vrijeme žaliti što nije prije nego što je izvršio samoubojstvo, likvidirao nekog političkog kapitalca, jednako je bezumno kao ono što je uradio 22-godišnji mladić.

Dakle, dio hrvatskog društva bi tako sudio ljudima, kalašnjikovom. Teško je pretpostaviti koliko takvih ljudi ima jer komentari ispod medijskih napisa nisu najrelevantniji, kao ni statusi na društvenim mrežama, ali nitko normalan ne bi smio zanemariti atmosferu linča i stvaranja lažnih heroja, što nije prvi put. Sve to ukazuje na to da je društvo bolesno, da je puno bolesnika koji samo čekaju okidač za liječenje osobnih frustracija i koji bi prebacivali vješala preko prve grane da bi linčovali onoga za koga smatraju da je kriv za njihove nesretne i tužne živote.

Takvi zaboravljaju da je Hrvatska demokratska država, iako valja priznati da vrlo često pravna država ne funkcionira, da je društvo podijeljeno velikim društvenim nepravdama. Ali, nakon nekoliko prvih izbornih ciklusa, nema političkog aktera koji će reći da su demokratski izbori provedeni nepošteno. Drugim riječima, u demokratskim društvima frustracija zbog nefunkcioniranja institucija i negativnih društvenih zbivanja izražava se kemijskom olovkom na biračkom mjestu, u pravilu svake četiri godine. Valja se nadati da većina građana to shvaća i da zna cijeniti činjenicu da ne trebaju uzimati kalašnjikove u ruke dok imaju na raspolaganju demokratske izbore.

U slučaju da se dogodi neki tiranin i diktator, nakon nekakvog događanja naroda koji voli linč, koji bi suspendirao demokratske mehanizme i onemogućio izražavanje stava olovkom, ne bih nikada prigovorio onima koji bi uzeli oružje u ruke. Jer, povijest nas uči da oni koji suspendiraju demokraciju, vrlo brzo otvaraju logore i ubijaju ljude bez suđenja u atmosferi linča koja smrdi na fašizam i po raspadnutim ljudskim leševima. Nemam nikakve dvojbe da su za to spremni oni za koje je bezumni čin herojsko djelo. Pitanje je samo koliko ih ima i je li društveni kontekst već sada povoljan da izmile iz svojih rupa i krenu u krvavi pir. Unatoč svoj bijedi i nesreći koja nas je zadesila, nadam se da je hrvatsko društvo dovoljno zrelo da obrani temeljne demokratske vrijednosti bez obzira na (ne)kvalitetu političkih aktera.